Šta je novo?

Svetska politika

81J-QAhmYLL._UF1000,1000_QL80_.jpg

Каква се трагедија деси кад добијеш трећеразредног глумца за председника. :cry:
 
Каква се трагедија деси кад добијеш трећеразредног глумца за председника. :cry:
Opet ta lažna zabrinutost za "pravoslavni narod Ukrajine" i "nepostojeću državu" koju su podržavaoci Rusije jedva čekali da bude sravnjena i osvojena. Prepusti ti ukrajinske brige i gubitke Ukrajincima.
 
Opet ta lažna zabrinutost za "pravoslavni narod Ukrajine" i "nepostojeću državu" koju su podržavaoci Rusije jedva čekali da bude sravnjena i osvojena. Prepusti ti ukrajinske brige i gubitke Ukrajincima.

Lažna zabrinutost? E moj Igore, pogrešnu si osobu našao da kinjiš. Bio sam dosta puta u Ukrajini i imam prijatelje odatle. Nekima sam pružio i utočište u martu 2022. na par dana, dok se nisu snašli kako će i šta će dalje.

Razumem da vam trebaju lažni heroji, ali Zelenski je običan mediokritet u svemu što je radio. Na vlast je došao tako što je mediokritetskom glumom u mediokritetskoj predstavi koja je postala popularna glumio predsednika, pa to su to ukrajinski oligarsi sa druge strane spektra od Porošenka uzeli da iskoriste. Beli Preletačević, samo sa finansijskom podrškom. Niti je on vodio državu pre početka rata, niti posle.

 
Poslednja izmena:
Pohvalno što si im pružio pomoć, jesi li im objasnio da su krivi za to što im se desilo i što ih je Rusija napala i izvršila agresiju?

Ne.

Kao prvo, ne mislim to što si naveo. Izvrđeš moje reči. Nismo ni mi krivi što nas 13 godina siluje nepomenik.

Kao drugo, gledao sam da što više pomognem ljudima u nevolji. Bili su umorni od puta (putovali su kolima, majka sa dvoje dece). U početku puta, kako su mi rekli, bili su u neverici. Posle je taj osećan neverice poklekao ispod osećaja umora. Jako su dugo čekali na granici, ako se dobro sećam, danima. Išli su iz Ukrajine u Rumuniju. O samoj situaciji u Ukrajini nisu želeli mnogo da pričaju, osim da žele da pobegnu što zapadnije moguće. I na sreću, uspeli su. Danas žive u Portugaliji. Nisam ni hteo u toj situaciji da pokrećem temu o kojoj ne žele da pričaju. A svakako i meni su, kao i svima, bila pomešana osećanja i razmišljanja na temu.
 
Dobro je propustili su priču o "Ruskom medvedu koji se probudio".
 
Ne.

Kao prvo, ne mislim to što si naveo. Izvrđeš moje reči. Nismo ni mi krivi što nas 13 godina siluje nepomenik.

Kao drugo, gledao sam da što više pomognem ljudima u nevolji. Bili su umorni od puta (putovali su kolima, majka sa dvoje dece). U početku puta, kako su mi rekli, bili su u neverici. Posle je taj osećan neverice poklekao ispod osećaja umora. Jako su dugo čekali na granici, ako se dobro sećam, danima. Išli su iz Ukrajine u Rumuniju. O samoj situaciji u Ukrajini nisu želeli mnogo da pričaju, osim da žele da pobegnu što zapadnije moguće. I na sreću, uspeli su. Danas žive u Portugaliji. Nisam ni hteo u toj situaciji da pokrećem temu o kojoj ne žele da pričaju. A svakako i meni su, kao i svima, bila pomešana osećanja i razmišljanja na temu.
Evo ja sam tog 24. Februara krenuo ka srbiji iz Kijeva. Kolima sam bez pauze vozio do Madjarske. Bili smo umorni ali sam narednih par meseci bio u neverici sta je putin uradio...
Ja sam reagovao brzo i bez ikakvih guzvi sam dosao do Madjarske i presao u nju, Ko je malo kasnije krenuo se zaglavio
Takodje imam dosta poznanika koji su i dalje u Ukrajini. Kako su ziveli do sada tako zive i sada. Zivot se osim bombi nije mnogo ni promenio.
 
Ovde su pitali šta je krajnji cilj Rusije? ( a ne "Putina", to je glupi propagandni narativ)

Cilj je svi Rusi u jednoj državi.

Isto kao što je kod nas bilo "Svi Srbi u jednoj državi". Samo što su neki dovoljno veliki i jaki da to ostvare, a neki nisu. I to nisu izmislili ni mi ni oni, nego je to oduvek bio osnovni postulat realpolitike otkad postoji ovaj svet i u njemu nacije, plemena i druge homogene kulturne grupe. Idealna granica je ona koja ide po geografskim linijama kroz koje postoji najmanji intenzitet razmene, jer se tu menja identitet većinske grupe. U miru i u svetu kome vladu pravedni zakoni jednaki za sve zaista može biti svejedno sa koje je strane granice deo neke nacije. Ako imaju sva prava bez obzira gde se administrativno nalaze, ONDA je veća šteta menjati granice sa svim sukobima koje to povlači. Ali ako NIJE TAKO, onda ni bilans korist/šteta nije isti, jer su tada sukobi samo odloženi i ustvari trajni. Čitava Afrika stolećima pati i ostaje nerazvijena, sa beskrajnim ratovima i i genocidima, zbog kolonijalnih granica koje veze nemaju sa tradicionalnim teritorijama pojedinih plemena. Ako se međunarodni zakoni ne poštuju, onda su dugoročna dobrobit i perspektive nekog naroda tesno vezane za resurse i populaciju koju imaju. TADA je bolje da se njihova država prostire na tačno onoj teritoriji na kojoj živi grupa koja smatra da je to njihova država. Ako je državna teritorija manja od toga, onda u svetu punom sukoba, nepravde i ubijanja oni nisu onoliko jaki da se tome odupru koliko bi mogli biti da su svi u jednoj državi. Ne valja ni ako osvoje veću teritoriju od one na kojoj živi njihov narod, jer onda moraju previše sopstvenih resursa da odvoje da bi stalno držali pod kontrolom drugi narod koji ne želi da živi zajedno sa njima, što se na duži rok ne isplati.

TO je realpolitika i to je ODUVEK bilo upravo tako. Uvek i svuda. Nemojte padati na glupe propagandne narative u kojima se od jedne strane traži da poštuje nešto što ni izdaleka ne poštuje druga strana. Na duže staze cena nepoštovanja elementarnog realizma postane bitno veća od cene potrebne da se stvari dovedu u sklad sa onom što se u svetu stvarno dešava, a ne sa nekim izmaštanim političkim idealom koji bi možda mogao da postoji, ali definitivno ne postoji danas. To jeste surovo, jer ljudi bi teorijski mogli i trebali da se uzdignu surovih zakona prirode, iznad takmičenja u snazi a ne u vrednosti, ali nekako treba živeti, opstati i napredovati i za vreme dok se taj zamišljeni svet opšte pravde i za sve jednakih međunarodnih zakona nekako ne desi. Ako se ikada, možda, desi.
 
Vrh