@Zuma Lepo predviđanje o budućim odnosima. Jel možeš da napišeš nešto o događaijima koji su se već desili i šta se desilo nakon dovoljno vremena da odreaguju (napisao si POSLE TOGA).
Najsvežiji primer je uništenje gasovoda Severni Tok 1. Koji je to odgovor evropskih političara nakon 2,5 godine? Strategija?
Tramp je pokušao lepo sa Evropom (u prvom mandatu). Ko se seća školovanja Stoltenberga i zameranja što Evropa (Nemačka pre svega) ne ulaže (plaća dobar deo Americi) dovoljno (manje od 2%) za odbranu, a sa druge strane kupuje jeftino energente od Rusije i izbegava američke.
Tad su se evropljani smeškali i čekali da dođe do smene vlasti misleći da je Tramp solo igrač i da je dovoljno samo da ode sa vlasti i da se nastavlja po starom. Došao je Bajden, Severni Tok 1 (2 se ne koristi) više ne postoji, a evropljani se i dalje nisu okrenuli od Amerike.
To bi bila dugačka priča, a i meni mnoge stvari nisu jasne. Ono što mogu kratko da napišem je samo određeni, trenutni utisak u čemu je problem u Evropi.
Posle drugog svetskog rata, a pogotovo posle raspada SSSR-a, Amerika je bila jedina zaista ozbiljna svetska sila. Zaista je retka situacija da je neka zemlja istovremeno i najveća vojna sila i najveća ekonomska sila, da je potpuno sigurna od napada jer je okružena okeanima na "sopstvenom" kontinentu, da ima puno energije, puno sirovina, razvijenu nauku i tehnologiju, i da pritom i sasvim bukvalno dominira
celim svetom. Ustvari ne verujem da se to ikada desilo. Zbog toga je Amerika u jednom trenutku shvatila da više nema potrebe da svoju dominaciju održava samo vojnim sredstvima. Daleko je jeftinije vojsku čuvati samo za neposlušne, a za ostale stvoriti jedan relativno liberalni i bar donekle pravedan sistem međunarodne trgovine i zakona, uz nuđenje vojne zaštite drugima ako im zatreba. Ovo je Americi bilo u interesu jer, budući da su i ekonomski, i tehnološki, i naučno, bili najjači na svetu, na slobodnom tržištu će njihove firme onda ionako dominirati. I diktatoru je lako da toleriše i zakone koji važe sa sve, i slobodno tržište, sve dok zna da je pod zakonima i uslovima tačkmičenja koje je on sam stvorio ionako on taj koji uvek pobeđuje, jer zaista JESTE najjači. Ako pri tome stvori uslove da i drugi poslušni mogu nešto da zarade, da podele plen, većina će ćutke da prihvati takav kompromis.
I to je ono što se desilo Evropi. Meni izgleda da je ovakva globalizacija koji je Amerika vremenom uobličila u svetu, u Evropi stvorila jednu elitnu klasu ljudi koji su u osnovi nad-nacionalni. Dakle oni su sebe do sada videli pre svega kao pripadnike jednog globalnog sveta multinacionalnih korporacija i globalne ekonomije koja je nedeljiva, gde granice ne znače puno. Kad živite po aerodromima i u avionima, kad imate puno para i dovoljno moći, to zaista jeste tako. Njihov novac je po celom svetu, interesi takođe, a oni o čijim potezima moraju da vode računa su takođe rasuti po celom svetu. Njihov nadublji lični identitet nije više toliko vezan za mesto i državu gde žive, to im je više profesija, poslovni zadatak, nešto što treba odraditi kao zaduženje koje su dobili, ali ne više od toga. Problem je međutim što taj globalistički "novi čovek" ustvari živi u
Američkom svetu, a
ne u nekom zamišljenom, pravom "globalnom poretku", koji bi se jednako odnosio prema interesima svih. Sve te najveće firme, investicioni fondovi, osiguravajuće društva, banke, nadnacionalne koropracije su uglavnom Američke i podležu Američkim zakonima i odnosu političkih snaga u Americi. Upravo je Amerika Evropskoj eliti do sada nudila vojni kišobran, bez potrebe da ulažu u vojsku i da ozbiljno ratuju, isto kao i profit koji sledi ako pristanu da njihove zemlje budu komplementani, dopunski deo Američke ekonomske i vojne mašine. Američka moć je bila ta koja je indirektno, kroz globalni ekonomski sistem "slobodne trgovine" terala i Kinu da im nudi jeftinu robu, i Rusiju da im nudi jeftinu energiju. Zajedno sa Amerikom Evropska elita i njihove države
zajedno jesu bile dovoljno jake da se to Evropi isplatilo.
Šta se sad promenilo? I Kina u Rusija su takođe postale velike sile, a Amerika je sledila uobičajenu opadajuću trajektoriju svih koji su predugo bili previše moćni, pa je početni kvalitet koji ih je stvorio polako nestajao. Tako je došlo vreme za preraspodelu snaga koje su sada drugačije raspoređene od vremena kad su Amerikanci uobličili ovakav sistem odnosa u svetu. To bi se ionako desilo pre ili kasnije. Tramp je, kao tipičan narcis, samo bio prvi koji je bio dovoljno samouveren da zaključi da baš on ima dovoljno uticaja da pokuša nešto temeljno da popravi (verovatno na pogrešan način, ali to je druga priča). Na nesreću, jedni koji se tu nisu snašli su Evropljani. Jedan uzak sloj Evropske elite koja trenutno vlada je isuviše dugo živeo u uverenju da su i oni veoma jaki, da su u svetu bitniji nego što stvarno jesu, i da su zato deo neka prave, postojeće, globalne elite povlašćenih i važnih. Međutim tek sada razumeju u koliko su velikoj meri prividni globalizam (i Evropska uloga u svetu) ustvari bili tek privremena Američka ideja koja je Amerima bila korisna samo dok su bili bez premca najjači. Da se stvori privid da nije samo Amerika ta koja drugima diktira stvari (u svoju korist) nego je to neki kolektivni "slobodni zapadni svet", neka zajednička hiljadugodišnja kolevka civilizacije i pravde, što je zbog toga obavezno za sve i nevezano za sebične interese bilo koga pojedinačno. Sve to Amerikanci sada bez problema odbacuju jer više ne mogu uvek pobediti na slobodnom tržištu kao ranije, pa im "sloboda" za druge, "pravda" i "rule based order" više nisu korisni. Evropski lideri sad imaju problem da se prvo psihološki preorjentišu na sasvim drugi self imidž i druge odnose u svetu. A dok se to ne desi u glavama dovoljno velikog broja tih lidera, oni još ne mogu zamisliti svet u kome Ameriku više ne zanimaju, pa koriste sve moguće trikove da Amerikance nekako nateraju da ostanu u Evropi (tobožnje mirovne snage za Ukrajinu, itd). To je isto kao bivše Crnogorsko “Nas i Rusa 200 miliona!“. Tako su Evropski lideri do sada videli sebe i Ameriku. Veoma je teško osloboditi se takvih zabluda. Doduše, verovatno neki od njih to ipak razumeju pa samo žele da sebi stvore vreme da se dovoljno promene, ali sudeći po izjavama, po neverovatnom nivou i obimu gluposti koje se od njih mogu čiti, sumnjam da je to u pitanju. Pre će biti da je negativna selekcija uradila svoje jer su previše dugo dobro živeli kao "građani (Američkog) sveta" bez sopstvenih zasluga za to, da su upravo zato postali nedorasli i nesposobni da razumeju dubinu ovih promena.