Šta je novo?

Svetska politika

Biti američki neprijatelj je opasno.
Biti američki saveznik je fatalno.
H. Kisindžer

Da je pameti, Tramp bi trebao da pobegne od Ukrajine ko đavo od krsta.
Poslednje što mu treba je da preuzme "ownership of the war" - to onda kraja nema i od toga samo može da ima štetu.
On ima mnooogo bitnijih bitaka da bije na domaćem frontu i Ukrajina mu je realno samo smaranje.

Nikson ne napravio grešku kad je od Lindona Džonsona preuzeo rat u Vijetnamu kada se videlo da Amerika ne može da dobije taj rat.
Umesto da se lepo povuče prilikom stupanja na dužnost, on je nastavio da eskalira i na kraju je sve bila mnogo veća katastrofa za Ameriku.
Tramp bi, da je pametan, trebalo lepo da kaže "demokrate su ovo zahebale do balčaka, ovo nam ne treba, evo nek se Evropljani bakću sa Ukrajinom ako baš žele".
I lepo da ugasi svetlo i ode.

Stvari bi se prirodnim putem privele kraju u roku od šest meseci.
 
Poslednja izmena:
Ja nekako tipujem da će Tramp i Putin, zajedno sa Kinezima, da na kraju izađu sa novim sigurnosnim aranžmanom vezanim za nuklearno oružje.
Nešto tipa - nema nuklearki u Evropi, ograničenje broja bojevih glava, nema razvoja antibalističke zaštite, Nato ne može da razmesti trupe u zemljama članicama koje su pristupile krajem devedesetih i na dalje, Ukrajina čvrsto van NATO i EU, sve sprovedeno kroz dokumente i naravno - in small letters, obustava vojne pomoći Ukrajini i ukidanje sankcija Rusiji.

Ovo je win win za sve.
Tramp može da se pozicionira kao mirotvorac koji je svet zaštitio od nuklearnog sukoba, Rusija tiho dobija da razreši Ukrajinu do kraja i svi sretni... osim idiota u UA koji su za račun gazde odlučili da pucaju u sopstvenu familiju, pa uludo izginuli. A Tramp uvek može da kaže - ja sam uradio šta sa mogao, postigao sam bitnije za SAD, a ovo sa Ukrajinom nek reše Evropljani ili na kraju krajeva, Rusi... ne zanima me, not our war anymore.

Realno, ni Rusiju ne zanima UA toliko, koliko je zanima novi sigurnosni aranžman u Evropi gde su interesi Rusije ozbiljno uzeti u obzir.
Obrni okreni, nakon toga, u takvoj Evropi nema više nekog mesta za NATO, bar ne u obliku i sa relevantnošću koje je imao.

Evropa, tj. EU ostaje stara izanđala baba koju više niko neće, sve i da im plati...
Biće predmet podsmeha, strateški irelevantna i osiromašena sopstvenim katastrofalnim odlukama, sa nerešivim ekonomskim, demografskim, energetskim i emigrantskim problemima.
I tako im i treba, 400 godina siluju ovaj svet, red je jednom da i po njih đavo dođe. Zaslužili su.

Ako se ovako nešto desi, pada definitivno unipolarni svet, pada pritisak na male zemlje, padaju pretnje sankcijama i moći će lakše da se diše.
Veliki broj malih zemalja momentalno će da izađe iz polukolonijalnog statusa i počeće da se razvija normalno.
Ukidanje USAID-a je već jedan ogroman korak u tom pravcu.
 
Poslednja izmena:
Ovo sa zalivom je fascinantno. Cist poststrukturalizam kao kod Haririja i ekipe.
Stvarnost je cin volje.
Stvarnost se menje u skladu sa onima koji imaju najjacu volju za promenu stvarnosti.
Zamisljam da sam kosmonaut i ja sam kosmonaut.
Odlucujem da sam to i ja sam to. Trijumf volje. Leni Rifenstal.
Cist fasizam.

Primetimo da je Zukerberg sada osobito servilan.
Verovatno je sluzeci prethodnu administraciju presao granicu za neka krivicna dela.

Tramp je ovom glupošću sa promenom imena kreirao sasvim novu temu za online propagandu protiv Amerike. Ostatak sveta ovo naravno neće priznati pa ćemo biti svedoci napada ne sve koji na Internetu budu koristili novo ime. Njemu to naravno nije važno jer mu je izborna baza isključivo populističko oslanjanje na najmanje obrazovani deo Američkog društva, onaj deo koji ne shvata da ni jedna država više ne može da bude usamljeno ostrvo koje nije briga šta ostatak sveta misli o njemu. Na duže staze to ima sasvim opipljive ekonomske i vojne posledice.

Geografska imena ovako velikih međunarodnih površina se naravno ne mogu menjati kako kome padne na pamet. Ovo je "Meksički zaliv", a ne "Američki zaliv", zato što je to bila Španska teritorija, a oni su termin Meksiko preuzeli još od Asteka čija je država originalni "vlasnik" svog tog zemljišta pre dolaska Evropskih kolonizatora. USA se tu pojavila tek kasnije. Postoji neki opšti principi imenovanja, a onda postoje i međunarodna tela koja ih sprovode i koja su zadužena za koordinaciju i imenovanje. U ovom slučaju mislim da su zaduženi

International Hydrographic Organization


United Nations Group of Experts on Geographical Names


Evo kako se mnogo kasnije širila Američka unija, da bi tek posle došla do mora.

United_States_evolution_fast.gif
 
Poslednja izmena:
fdfDa. To je zanimljivo. os na pocetku rata prof Mesheimer je objasnjavao apsurd tog stava. On je objasnio da u Rusiji vlada jedna vrlo slozena birokratija povezana sa odredjenim oligarsima, ali d aje ta ogromna birokratska struktura koja upravlja pomenutom drzavom odlucila da je rat neizbezan. Putin je samo eksponent te birokratije. Manje vise u svakoj drzavi je tako. To nije nikakav Putinov rat, ali vec dugo na Zapadu se upravlja stereotipnim narativima. Mene fascinira disiplinovanost zapadnih novinara u izboru reci. To prevazilazi Kominternu i mislim da su jedino jezuiti imali tako nesto.

Sta jos moze da nas zacudi kada je rat tako profitabilan i blizak Kapitalu i dobrim ljudima na vrhu.
Tu su porodicni poslovi koji se ne ispustaju i koji se u "land of the free" nasledjuju i traju bez obzira na administraciju i ideologiju. Hunter Biden nije bio jedini koji se okoristio.

Rat u Ukrajini je izbio zato što je Amerika posle raspada Sovjetskog Saveza odlučila da od dve mogućnosti, saradnje ili konfrontacije, prihvati goru. Prva mogućnost je bila svet gde postoji više velikih sila koje međusobno sarađuju na obostranu korist prihvaćajući međutim neka opšta međurodna pravila koja važe za sve i time donekle smanjujući svoju slobodu delovanja i potencijalni profit. Druga mogućnost je bila iskoristiti jedinstvenu istorijsku priliku u kojoj nema druge velike sile osim USA, pa trajno sprečiti svaku mogućnost da se ponovo pojavi neko ko bi im po snazi bio jednak. Dakle "zero sum game" ili ne?

To znači, da li moj dobitak istovremeno MORA biti tvoj gubitak? Ili, možda, dobijamo oboje, ali svako od nas manje nego što bi dobio da sav mogući dobitak dobijem samo JA, a ti da ne dobiješ NIŠTA? Veći dobitak uz veći rizik, ili manji dobitak uz manji rizik? A ako je ovo drugo, onda možda, kasnije, oboje u zbiru dobijemo čak i više nego što bi mogli sami za sebe? Šta biramo? Jedan, drugi ili treći raspored dobitaka svakog od nas, i zbirni dobitak oboje :

1 + 0 = 1
1/2 + 1/2 = 1
0,8 + 0,8 = 1,6

Amerika je izabrala ovo prvo, pohlepu, tj najveći profit samo za sebe bez osvrtanja na drugoročne rizike takvog izbora, dakle da ostane sama i daleko najjača, bez suparnika, pa je sve ostalo samo nužna posledica. Ličnosti i okolnosti su nebitne. Sistemski odnosi su ono što odlučuje. Da se nije pojavio jedan lik, Putin, pojavio bi se drugi, da se nije desilo sada, desilo bi se pre ili kasnije. "Putinov rat" i sve ostalo je samo verbalni proliv.
 
Poslednja izmena:
Ako nekoga interesuju i ne previše bitni detalji oko toga zašto se ova vrsta međunarodne politike zove baš zero sum game ovo je kratko objašnjenje iz Wikipedije.

Nulta suma

U teoriji igara i ekonomskoj teoriji, nulta suma predstavlja situaciju u kojoj dobitak ili gubitak jednog učesnika tačno odgovara gubicima ili dobicima drugog (ili drugih) učesnika. Drugim rečima, ako se ukupni dobici svih učesnika saberu, a zatim oduzmu svi gubici, zbir će iznositi nula. Go je primer igre sa nultom sumom: nemoguće je da oba igrača pobede. Nulta suma može opštije da se posmatra kao konstantna suma, gde je zbir dobitaka i gubitaka svih igrača jednak nekoj konstantnoj vrednosti. Suprotnost predstavlja nenulta suma, koja opisuje situaciju u kojoj učesnici sabiraju svoje dubitke ili gubitke do neke vrednosti različite od nule (napredovanje jednog učesnika ne mora obavezno da znači nazadovanje nekog drugog). Igre sa nultom sumom se takođe nazivaju strogo kompetitivnim igrama.

Situacije u kojima svi učesnici mogu istovremeno da dobiju ili izgube su situacije sa nenultom sumom. Znači, ako neka zemlja koja ima višak banana može da izveze svoje banane u neku drugu zemlju, a da iz te druge zemlje uveze njen višak jabuka, na takav način da su obe zemlje profitirale iz trgovine, radi se o situaciji nenulte sume. Druge igre sa nenultim sumama su igre u kojima je zbir dobitaka ili gubitaka svih igrača ponekad različit od onoga sa čime su počeli.

Pojam nulte sume je razvijen u teoriji igara, i zbog toga se situacije sa nultom sumom često nazivaju igrama sa nultom sumom ali ovo ne znači da se koncept nulte sume, ili sama teorija igara, primenjuje samo na ono šta se obično smatra igrama.
 
Ako nekoga interesuju i ne previše bitni detalji oko toga zašto se ova vrsta međunarodne politike zove baš zero sum game ovo je kratko objašnjenje iz Wikipedije.

Nulta suma

U teoriji igara i ekonomskoj teoriji, nulta suma predstavlja situaciju u kojoj dobitak ili gubitak jednog učesnika tačno odgovara gubicima ili dobicima drugog (ili drugih) učesnika. Drugim rečima, ako se ukupni dobici svih učesnika saberu, a zatim oduzmu svi gubici, zbir će iznositi nula. Go je primer igre sa nultom sumom: nemoguće je da oba igrača pobede. Nulta suma može opštije da se posmatra kao konstantna suma, gde je zbir dobitaka i gubitaka svih igrača jednak nekoj konstantnoj vrednosti. Suprotnost predstavlja nenulta suma, koja opisuje situaciju u kojoj učesnici sabiraju svoje dubitke ili gubitke do neke vrednosti različite od nule (napredovanje jednog učesnika ne mora obavezno da znači nazadovanje nekog drugog). Igre sa nultom sumom se takođe nazivaju strogo kompetitivnim igrama.

Situacije u kojima svi učesnici mogu istovremeno da dobiju ili izgube su situacije sa nenultom sumom. Znači, ako neka zemlja koja ima višak banana može da izveze svoje banane u neku drugu zemlju, a da iz te druge zemlje uveze njen višak jabuka, na takav način da su obe zemlje profitirale iz trgovine, radi se o situaciji nenulte sume. Druge igre sa nenultim sumama su igre u kojima je zbir dobitaka ili gubitaka svih igrača ponekad različit od onoga sa čime su počeli.

Pojam nulte sume je razvijen u teoriji igara, i zbog toga se situacije sa nultom sumom često nazivaju igrama sa nultom sumom ali ovo ne znači da se koncept nulte sume, ili sama teorija igara, primenjuje samo na ono šta se obično smatra igrama.
Odlcan post.
Negde sam nasao upravo to, da visoki esaloni plitike SAD shvataju politiku iskljucivo kao zero sum game.

Zna li se zasto to tako shvataju, koji su uzroci tome?
 
Ovo sa USAID-om se sada razmotava preko svih mogućih granica.
Ono što smo svi znali implicitno, evo već 30-40 godina, a to je da SAD preko novca pravi mrežu NVO i finansira svoje obojene revolucije i imperijalnu ekspanziju, sada postaje vidljivo, crno na belo.

Korumpirana st***, em što su celu planetu gurali u vatru sukoba, em su dobar deo tih para reciklirali nazad u privatne džepove oligarhije u Vašingtonu.
Nego, dosta tih para je došlo i do nas, već je bilo priče u medijima oko toga...

Ovde bi trebalo dodati da nije jedina svrha USAID-a smena vlasti u drugim zemljama. Daleko bitnija namena je postepena promena kulturnog ambijenta u smislu širenja ideja koje su u osnovi zapadnog načina razmišljanja, političkih teorija i koncepta slobodnog tržišta. Smisao je da narod u nekoj zemlji postepeno počne da razmišlja slično kao što se razmišlja u zapadnim zemljama, i da prihvati isti sistem vrednosti. Pretpostavlja se da će posle toga Amerika lakše ostvarivati svoj uticaj u tim zemljama i bez potrebe za vojnim intervencijama ili raznim pritiscima druge vrste. To je veoma dugoročna strategija. Tu je bar delimično i objašnjenje zašto su Demokrate toliko užasnute Trampovim rušenjem nečega što što oni vide kao samu dugoročnu osnovu Američkog ideološkog i kulturnog uticaja. Nije to samo sakrivanje njihovih zloupotreba tih fondova, nego smatraju da sirovi Tramp ne razume pravi značaj USAID (a ne smeju otvoreno da pričaju o tome). Zbog toga međutim i ocena vrednosti uticaja USAID-a ne može biti baš crno-bela jer oni često, uz svoju sopstvenu propagandu, zaista pomažu mnogim zemljama. Pa i samo širenje demokratije tamo gde je ona ugrožena ili nepostojeća JESTE korisno za te zemlje. Tako da tu treba biti prilično oprezan. Mnoge od tih organizacija i kod nas rade nešto što jeste veoma korisno za nas. A kakvi su ostali uticaji NGO-a ... pa nema besplatnog ručka. Sve se plaća. Moramo biti oprezni i pametni, i to je sve što možemo.
 

I u Ukrajini i na Zapadu ima mnogo njih koji su stvarno poverovali da je "pomoć" Zapada besplatna. Bilo je i logično misliti baš tako posle silnih priča kako se

"u Ukrajini brani Zapad",
ili se brani Demokratija,
ili recimo "bolje da tamo zaustavimo 'Imperjalnu Rusiju' nego kad ona počne da osvaja naše zemlje",
ili "ako sad ne damo pare za odbranu Ukrajine, kasnije ćemo morati dati mnogo više"
itd, itd ...

Pa kad Zapad već ratuje i pomaže Ukrajinu zbog sebe, onda je valjda logično i da sam plati tu korist po sopstvene interese!?

Ali gle čuda! Na kraju ipak dolazi kelner sa računom: Šta smo ono imali?

Glupost se uvek plaća. Ostadoše bez zemlje kako god okreneš. Da li uzima Rusija ili uzima Amerika ...

Sudbina svih koji ne vode računa sami o sebi i traže stranu "pomoć".
 
A njihov vrli partner im pomaze...Uopste, izjava da Amerika "daje" nesto Ukrajini? Kako? Daje sebi. Dvostruko.

Kupuju oruzje sami od sebe. Stampanim, takoreci izmisljenim novcem, vlada kupuje oruzje od firmi lobista iz vojne industrije. Inflaciju pokriva cela planeta, primarno americki gradjanin. Kome ce posle da daju? Mogu da survaju u pacifik, nebitno je, oni su namireni. Ali ne, oni daju nekim mucenicima s druge strane planete kako bi se sto kvalitetnije samoubili i produzili agoniju. I onda, kao svaki pokvaren, ali iskusan, zelenas, dolaze da im zavrcu ruku i uzmu duplo vise na ime datog.


Podseca me na jednu pricu iz devedesetih. Coveku su dosli u lokal lokalni kriminalci da ga reketiraju, odredjena cifra. Medjutim, ne lezi vraze, on je znao arkana, pa je pozvao starog poznanika u pomoc. Ovaj mu je lako skinuo lokalce sa vrata. Ali-cena vise nije bila mesecna, nego pola lokala i beskrajno bahanalisanje. Jos je samo falilo da je "prijatelju" on poslao te prve secikese i tako zavrteo ciklus.
 
Odlcan post.
Negde sam nasao upravo to, da visoki esaloni plitike SAD shvataju politiku iskljucivo kao zero sum game.

Zna li se zasto to tako shvataju, koji su uzroci tome?

Tako je uvek bilo. Zato padaju imperije. Ko god ima ogromnu moć duže vreme prestaje da se oseća čak i potencijalno ugrožen. Jednostavno se čitave generacije rađaju u udobnosti i formiraju kao naslednici bogatstva koje nisu sami zaradili, a ipak ih niko ne ugožava da rade šta hoće. Onda prestanu da se plaše rizika (zato što ga bez iskustva predaka više ne razumeju) pa ne vide nikakav razlog zašto ne bi uzeli sve. Zašto da bilo šta dele sa drugima? Oni razmišljaju, recimo, "da su ti drugi bili "dovoljno dobri", ne bi bili u podređenom položaju, nego bi uzeli sami. Znači, zaslužili su da im se uzme". Ja mogu da uzmem njima, oni ne mogu meni. Ja dakle i imam i mogu, što znači zaslužio sam po oba kriterijuma, pa onda imam i pravo na sve." To je zero sum game. Iskrivljeno shvatanje meritokratije. Posledica neiskustva i neznanja je slepilo, pogrešna procena, a onda sledi kazna. Imperija polako propada.

Sećam se kad sam čitao Tolkinovg Gospodara Prstenova koliko sam bio oduševljen savršenom simbolikom prstenova moći. Zašto niko od mudrih nije želeo glavni pristen "to rule them all" kad mu je bio ponuđen? Koliko bi samo "dobra u svetu" (demokratije?) mogao da uradi na taj način, kad bi bio "glavni", kad ga niko ne bi ograničavao u odlukama!

To je u ljudskoj prirodi. Samo teškoće donose iskustvo, motiv, znanje i na kraju mudrost. A ko se rodi u bogatstvu ima velikih problema kad svet počne da se menja. Fizička analogija istog filozofskog principa je borba protiv entropije. Bez stalnog ulaganja nekog rada, tj nove energije, život se ne može održati jer je sam život borba protiv entropije. Rastakanje i smrt su prirodni i spontani procesi, dešavaju se sami od sebe, dok su svaka kreacija, rađanje i život "neprirodni" (u smislu da idu protiv entropije), tj složeno stanje sistema se NE MOŽE održati bez stalnog ulaganja nove energije u njegovo održavanje. To je inače neoborivi fizički zakon iz teorije sistema, a ne nečije proizvoljno razmišljanje. "Nova energija" bi ovde bila simbol za stalno usavršavanje države, za stalan i vredan kreativni rad, a ne uživanje u bogatstvu. Bogati i moćni to vremenom zaborave, pa zato postanu slabi i pre nego što to primete. Zbog toga uvek misle da je u "njihovom posebnom slučaju" zero sum game, da uzmu sve i sa drugima ne podele ništa, veoma dobra ideja.
 
Poslednja izmena:
Jeste, preti mu tri godine zatvora jer je lajkovao post, daj Radovicu uozbilji se.
 
Mnogi kod nas ocigledno ne razumeju sta znaci rec demokratija. Evo ga primer kako treba sa blokiranjem puteva. Na zalost kod nas ljudi zive u lalalandu. E takva politika nam treba!


Radoviću to je veoma netačna izjava. U političkoj teoriji, prava (a ne formalna) demokratija je kad postoji ravnoteža moći elite na vlasti i mase (ili u najmanju ruku legalan i realno ostvarljiv put da se ta ravnoteža povrati), a ne poštovanje zakona po svaku cenu. Ne vidim razliku u nasilju između nekoga ko blokira put i nekoga ko je na vlasti posle izbora pod neravnopravnim izbornim uslovima (kontrola medija, institucija i slično). Onda to nisu legitimni izbori pa su i svi njegovi zakoni takođe nelegitimni, jer je i njegova vlast tako postala nelegitimna. Pa ne postoji obaveza njihovog bezuslovnog poštovanja. U suprotnom bi bilo i teorijski nemoguće srušiti bilo koju diktaturu i povratiti pravu demokratiju. Neko dođe na vlast bilo kojim sredstvima, pa onda kaže : Mene možete smeniti samo uz poštovanje svih zakona koji su međutim takvi da je to nemoguće (jer ih je ili on donosio da budu baš takvi, ili samo on tumači šta u praksi znače oni stari zakoni, ili on sam ne poštuje sve zakone iako baš to traži od svih ostalih). Ne može i jare i pare. Ili je vlast takva da sve jednako važi za sve, i da ona omogućuje sopstvenu promenu u zaista demokratskim uslovima, bez kršenja zakona, pa su onda zakoni legitimni i obavezni, ili vlast to ne omogućuje, pa je onda kršenje zakona nelegitimne vlasti legitimno.

Ukratko, po Rusou, Država je "društveni ugovor". Kao i svaki ugovor, obe strane imaju i prava i obaveze. Kad jedna strana krši svoje ugovorne obaveze (recimo stvaranje pravednih izbornih uslova i mediji bez političke kontrole), ni druga strana više nije obavezna da poštuje svoje obaveze (recimo zakone). Tj zakoni nisu temeljna politička kategorija u hijerahiji važnosti, nego izvedena, sekundarna. Osnovna kategorija je Rusoov "Društveni ugovor". Samo njegovo poštovanje daje autoritet zakonu.
 
Poslednja izmena:
Lepo je izvuci jedan deo koji ti odgovara i to predstaviti kao pretnju ili ne znam šta.
Mogao si da stavis i snimak kako policija u americi bez mnogo razmisljanja i odgovornosti ubija nekoga ko se ne zaustavi ili napravi pogresan potez ka policiji. Ja sam i za takvu demokratiju, ali bi onda mnogo tatinih sinova (znas ti ko sam ja debila) bilo pod zemljom.
 
Daleko bitnija namena je postepena promena kulturnog ambijenta u smislu širenja ideja koje su u osnovi zapadnog načina razmišljanja, političkih teorija i koncepta slobodnog tržišta
Da samo opsena je nestala.
Ta meka moć više nikoga ne impresionira.
Ti si mogao novcem da stimulišeš afinitet prema SAD kad je groundwork urađen kroz medije, filmove, popularnu kulturu.
Ljudi su voleli, želeli da budu kao oni... pa na to dodaš malo parice i imaš pun pogodak.

Danas više toga nema.
Magija je nestala.
SAD is a joke, u tom nekom kulturnom smislu.
Umesto obećane zemlje, ljudima su u glavi korupcija, intervencije, ratovi, beskućnici po ulicama, DEI ludnica itd.

Ostala im je gola sila.
Ništa više od toga. I zato su u silaznoj putanji i nema trika da to obrnu. Kao kad izvadiš zub - novi neće narasti.
 
Samo da ne stave ovde Roda za ambasadora, taj se zalagao za kopnenu intervenciju na Jugoslaviju.
 
Veoma važan programski govor JD Vansa na konferenciji "Artificial Intelligence (AI) Action Summit" u Parizu. Tamo je bila čitava gomila predsednika država zato što su u pitanju odluke od strateške važnosti u međunarodnim odnosima. Teško je dati sažetak jer je spomenuo dosta toga, ali recimo, suština je verovatno ovo: Iz principa Trampovog suprotstavljanja ranijoj Internet cenzuri i iz neophodnosti davanja slobode biznisu pri kreiranju inovacija, on izvodi zaključak da se ni razvoj veštačke inteligencije ne sme sputavati (!). Ali se istovremeno mora sputavati korišćenje AI tehnologija kod "nedemokratskih režima" jer ga one koriste "za represiju stanovništva" i suprostavljanje Americi. Takođe otvoreno upozorava EU da Amerika neće tolerisati njihovo ograničavanje slobode delovanja velikih Američkih Internet firmi i socijalnih mreža u Evropi (zbog zakona o zaštiti privatnosti i protiv dezinformacija u EU). To je inače bilo u formi otvorene pretnje. Sve to zato što Trampova administracija smatra da je AI fundamentalni stub budućnosti i buduće Američke moći. Takođe, razvoj AI nekako neće ići na štetu Američkih radnika. I još, AI traži puno energije, pa Vans indirektno traži od Evropljana da ne prave smetnje stvaranju puno novih energetskih izvora za AI. Ja ovo razumem kao tvrdnju da energija iz fosilnih goriva ne treba da se sputava zbog tranzicije na čista goriva, zagađenja i klimatskih promena, u šta nova Administracija u suštini ne veruje (iako je zvanično samo protiv metoda da se sve to postigne). Bolje je ipak da pogledate ceo govor.

 
Vrh