Vecina kod nas ima sve vise da izgubi, to je i poenta.
Daleko daleko je veci broj ljudi koji zapravo imaju nekretninu i kojima ne odgovara da ta vrednost opada.
Hmm neko ko vec ima nekretninu koja je 100% u njegovom vlasnistvu znaci da nije opterecen u otplati. Nekretnina ce da kroz vreme vredi nekada vise, nekada manje ali ce da vredi u skladu sa trzisno-ekonomsko-drustvenim i socijalnim zbivanjima. Ako cak taj stan daje pod rentu, opet ce biti u +, nekada sa manjom, nekad sa vecom kirijom.
Kod ovih drugih koji je nemaju, ni oni nemaju zapravo bog zna sta da izgube, bas zato sto nemaju nista. Slazem se samo u jednom, a to je da ce im biti na neki nacin teze da dodju do iste ali kad i za to malo bolje razmislim pa svima je tako bilo, a mislim na one koji su konkretno nekretninu zaradili sami (bez nasledstva, delimicnog ili u celosti, kroz kredit ili kesh).
Slicno kao promena posla, poznajem ljude pod izgovorom tu gde je mu je sigurno ali plata losa, ne moze nista da uradi, stvori, a ima porodicu. A to je samo ne pristajanje izlaska iz zone komfora, jer u vecini slucajeva kad istu napustis i osetis bolje, shvatis da si zapravo ziveo u strahu i da nisi imao bog zna sta da izgubis. Naravno, svaka promena ne znaci nuzno i da ce biti bolje ali iz licnog iskustva, korak unazad, danas sutra znaci 2 koraka ispred.
E tako i sa stanom, sto pre udjes u proces, pre izadjes, a sto kasnije to vise boli. E sad, sto se tice mogucnosti da sami to finansiramo to svako od nas treba sebi da resi. Jedno je sigurno, a to da od gledanja u proslost (kao moja pokojna baba na ex-Yu) nema nista, nego ulozi celog sebe i rizikuj.
Ja sam trenutno u Zemunskim Kapijama, niti sam nezadovoljan, ali ni zadovoljan i kao takvo stanje ne vidim sebe da cu tu ostati za zivota. A dok ne naidje neka druga prilika, ovakva ili onakva, primremaj se za reakciju (psiholosku, finansijsku i svaku drugu).