Šta je novo?

Srbija - zlatna strana medalje

🤣🤣

5zedei.png


Srpska posla. 🤣
 
Neverovatni prizori: Kolona taksista duga 10 kilometara krenula po studente u Novi Sad VIDEO
Svaka cast za taksiste! A Car go vozaci, sta je sa njima? Koliko se secam pre par godina su pozivali ljude da izlaze i da ih podrze u protestima, nesto ne vidim da su sad uzvratili podrsku i poleteli da voze studente?
 
Ja ne znam šta ste se uhvatili Obućine. Njeni dnevnici na nova s su super. Imate pink i slična s.anja pa uživajte. Ja sam zbog odvratne mts u drugom stanu instalirao total eon i milina. N1 i nova su za mts s.anja nedostižni u svakom pogledu. Pa sekta sinoć plače zbog mrtvih 6 minuta ej 6 minuta izveštavanje iz Novog Sada na rts-u. Alo o čemu pričamo! ! !
 
i n1/nova i rezimske televizije su dno dna. U to nemam dileme. I zato bih jako voleo da se informativni program pravi i modelira po onome kako se to radi na Euronews Srbija i na Al Jazeera Balkan koji mi se cine kao ubedljivo najobjektivnije televizije.

Ko gleda samo n1/nova ili samo rezimske televizije, da bi dobio adekvatnu sliku, on je silom prilika nateran da gleda i one druge da bi cuo i drugu stranu, i ako je u pitanju osoba otvorenog uma koja nije ostrascena, takvo unakrsno percipiranje informacija sa obe strane ce dati neku sliku koja ce priblizno odgovarati realnosti.

S'druge strane, ko nema vreemna da gleda informativu na obe strane, Euronews Srbija ce mu omoguciti da cuje prave informacije, bez ostrascenosti i potpuno realno. Mi koji ne gledamo ni rezimske ni n1/nova televizije samo zelimo objektivnost i realnost koju dobijamo na Eurnews Srbija, samo toliko. Eto
 
🤡🤡🤡 🤖🤖🤖

"Uprkos Zakonu o javnom informisanju koji jasno naznačava da država kao ni preduzeća u državnom vlasništvu ne mogu biti vlasnici medija, upravo startuje televizijski kanal Euronews čiji je stopostotni vlasnik državni mobilni operater Telekom."
 
Hrvatski novinar Tomislav Kukec kaze ovako:

“ Četiri sam dana u Srbiji, najprije u Beogradu, sada i Novom Sadu. Razgovarao sam s desecima ljudi, naslušao se svakojakih sudbina, životnih priča za ispisati knjigu. I, iskreno, po prvi puta u novinarskoj karijeri ne znam što napisati. Ovo što se večeras događa u Novom Sadu nešto je potpuno nadrealno, nešto što nijedan članak ili televizijski prilog ne može opisati, jedan od onih trenutaka u povijesti kada šutiš i gledaš, osjećaš... Stigao sam u zabludi da Srbi ruše režim Aleksandra Vučića i da ću kao novinar izvještavati o padu jedne diktature. Putem sam shvatio da je to samo trun, zrnce priče o buntu u Srbiji. Ovdje mladi ljudi Vučića uopće ne doživljavaju. Nebitan im je (a to ga najviše boli). Njih nimalo ne zanima tko će biti predsjednik Srbije. Može to biti, kaže mi jedna studentica, Pink Panther. Bitno je da rade institucije. Da se poštuju zakoni. Da se za kazneno djelo ide u zatvor, a ne na visoku poziciju. Da se na ulicama gradova ne gaze ljudi drugačijeg mišljenja. Bitno je da svatko odgovara za svoj rad, za svoju riječ, za svaki svoj potez. Srbi se bune protiv sustava. Protiv bezakonja, protiv kriminala. Ovo nije politička borba, da je tomu tako najbolje pokazuje da studenti nemaju lidera, nemaju politički stav, nimalo ih ne zanima pozicija ni opozicija. Nisu lijevo, nisu desno, što su!? E, to najviše plaši i one političare koji su na vlasti i one koji bi na nju htjeli doći. Jer vide da su ova djeca pametna, artikulirana, načitana i prije svega hrabrija i snažnija nego što je itko mislio. U nekom trenutku ovo će se morati maknuti s ulice i početi rješavati institucionalno. Ali kako? Kako kada ulica ne vjeruje nikome. Ulica traži lustraciju (nemam bolje riječi), katarzu, čišćenje od blata koje se nije nakupilo samo u Vučićevom desetljeću, nego i u onima prije. Studenti, srednjoškolci, mladi... Oni ne traže da Vučić ode, iako je to samo po sebi razumljivo. Oni traže korijensku promjenu, možda i utopiju, apsolutnu demokraciju, gdjekad i anarhiju. Oni traže novi, bolji svijet, bez nacionalizma, bez nepoštenja, bez nasilja. Jesu li u tome naivni? Naravno, klinci su, velikih srca, klinci koji istinski vole svoju zemlju i žele joj dobro. Hoće li svijet zbog njih preko noći postati bolji? Neće, naravno. Ali ako njihova poruka do svakog desetog čovjeka u Srbiji, u Hrvatskoj, bilo gdje na planetu, učinili su više nego svi političari ovih prostora zajedno u trideset, četrdeset, ma pedeset godina... I zato stariji plaču kada ih vide na ulicama. plaču jer vide da nada nije izgubljena, plaču jer su ih krvava stopala studenata podsjetila na snagu koju su i sami nekad imali. Plaču jer godinama nisu plakali, zarobljeni u beznađu i apatiji i razmišljanju kako je onako kako mora biti i mi tu ništa ne možemo.”
 
I zato stariji plaču kada ih vide na ulicama. plaču jer vide da nada nije izgubljena, plaču jer su ih krvava stopala studenata podsjetila na snagu koju su i sami nekad imali. Plaču jer godinama nisu plakali, zarobljeni u beznađu i apatiji i razmišljanju kako je onako kako mora biti i mi tu ništa ne možemo.”
Meni je ovaj fenomen posebno zanimljiv. Dosta radim na sebi, dosta citam knjiga iz oblasti psihologije i emocija, ali uopste ne mogu da se ubacim u cipele ovih ljudi sto placu. Ja podrzavam studente 100% ali ni u jednom trenurku nisam osetio taj poriv da zaplacem. Lepo mi je kad ih vidim, lepo mi je vidim da lepa mlada lica, i to mi je izazivalo radostan osmeh, pogotovo ako mogu nekako da im pomognem, ali to plakanje mi nije jasno uopste, jer ma koliko se trudio jednostavno ne mogu da se ubacim u te cipele i da shvatim zasto ti ljudi placu...
 
Meni je ovaj fenomen posebno zanimljiv. Dosta radim na sebi, dosta citam knjiga iz oblasti psihologije i emocija, ali uopste ne mogu da se ubacim u cipele ovih ljudi sto placu. Ja podrzavam studente 100% ali ni u jednom trenurku nisam osetio taj poriv da zaplacem. Lepo mi je kad ih vidim, lepo mi je vidim da lepa mlada lica, i to mi je izazivalo radostan osmeh, pogotovo ako mogu nekako da im pomognem, ali to plakanje mi nije jasno uopste, jer ma koliko se trudio jednostavno ne mogu da se ubacim u te cipele i da shvatim zasto ti ljudi placu...
Ja mislio da si ti baš srećen sa stanjem i pravcem u kom Srbija ide poslednjih godina.
Nema bar neka suza kao žal za tim?
 
Ovi kao da su videli moje pitanje na forumu :)

"plačemo nad nekim isvojim zgubljenim vremenom, i što se sećamo svojih iskustava sa prethodnih protesta od devedesetih naovamo."

„Postalo je redovno da vidimo ljude koji su uplakani i po tome se prepoznajemo“


Moguće da mene ne gađa ovo na suze već na osmeh jer ne osećam da sam izgubio vreme, čak naprotiv, a iskustva sa protesta 90tih nemam jer sam tada bio mali. Jedina iskustva sa protesta su 2004 kad se desio martovski pogron sa KiM i 2008 kada su šipci proglasili nezavisnost KiM. Ali ovi sada protesti me ne podsećaju na to, drugačija je priča, pa zato možda ne gađa emotivno. Ili sam prosto emotivno otupeo zbog ašvagande (jedan od suplemenata koji pijem), šta znam...
 
Vrh