Ma, greška je, po meni, definitivno sa Aleksom koji izgleda kao svemirski broj u odnosu na Micića, prosto je neverovatno gledati utakmicu, a da ne znaš ko je ko. Mislim da bih se šlogirao da sam posle pročitao biografije jednog pa drugog.
Vasa 8 poena, od toga jedna trojka od tablu, usralo ga i isto jedan onaj koš gde ni on sam ne zna kako je ušlo, odbilo se nešto i nekako upalo, komentatori komentarisali da nam sve ide.
Aleksa 15 poena u prvom poluvremenu i onda ulazi na minut do kraja kada je već, nažalost, bilo gotovo, ali nas je opet nekako promrdao.
Mada, ja to kažem greška, verujem Pešiću i siguran sam da zna bolje od mene.
Nema tu šta, sedam i nešto minuta do kraja, 11 razlike za nas, jedna od najlepših naših akcija praktično ikada, Jokić ostaje sam i šutira za tri i promašuje.
Na drugoj strani trojka Durenta, četvrti faul Jokića i onda opet njihova trojka.
Za par sekundi, umesto da odemo na plus 14, oni spuštaju na minus 5.
Nakon toga se budi i Embid koji napada Jokića koji sad igra bojažljivo zbog 4 faula i trpa par puta.
Tu smo pukli i teško da smo mogli da se vratimo. Okrene se sve u par sekundi.
Otvorilo nam se ipak opet kad je Dobrić ostao sam na trojci, ali jbg. Dobrić je imao 60 posto šut za tri na utakmici i o tome treba da se priča. Da nije šutirao 3/4 za tri do tad, ne bi ni bili u prilici da imamo šut za plus 5 pred sam kraj, to niko da prokomentariše.
Teško je kritikovati Jokića koji je praktično nosio taj tim i Pešića koji je napravio da uopšte igramo egal sa Amerima, ali kad smo već bili tu gde jesmo, ne može se reći da Jokić nije imao šuterski užasnu utakmicu (0/6 za tri) i da, po meni, Aleksa je morao da se vrati u igru mnogo ranije.
Sve u svemu, prava muška utakmica, bilo je stvari i kada smo mi pravili faulove koji nisu svirani, sve je to normalno, potukli smo se pošteno, odigrali vrhunski, oni stisli, odigrali odličnu završnicu i zasluženo pobedili i to je to.
Svaka kritika na kraju za bilo koga je besmislena, na šesto neverovatno dobrih stvari, napravili su jednu grešku. Bolje od toga praktično i nije moguće.
Ja sam navijač reprezentacije i kad su takve tekme, samo gledam da naša lopta uđe u koš, a njihova ne uđe, nemam pojma ni o taktici, ni o suđenju... u tim trenucima. Plus, ne mogu ja trezan te utakmice nikada da pratim
Znam da sam ustao i aplaudirao našim momcima kada se završilo, dok su drugi bili ili skenjani ili kenjali o suđenju.
Nisam tad osetio da se desila bilo kakva krađa, ali sam baš hteo da odgledam jednom na miru pa da vidim. Eto, uradio sam i to i utisak je isti. Šteta, ali ponos je i dalje najjače osećanje vezano za tu utakmicu.