Vučko, pitao si koje to poglede branim kad se malo toga vidi sa malo mesta? O vizurama je već bilo toliko mnogo rasprave da mi se zaista ne ulazi ponovo u to. Mogu samo da ponovim par osnovnih teza i da prliložim jednu sasvim slučajnu zbirku skica i fotografija iz starih rasprava koje pokazuju razne poglede na Bograd.
Greška je voditi računa samo o klasično "lepim" pogledima, samo sa najpoznatijih vidikovaca. Zbog neravnog terena u gradu postoji još i čitav niz malih poteza sa kojih se takođe pruža lep vidik. Bocina slika ti je najbolji dokaz. Da li je i trolebus vidikovac? Naravno da jeste. Međutim, pre svega branim pogled sa svih sadašnjih i budućih prozora Beograda. Iza tih prozora su mesta gde ljudi spavaju, rade, obavljaju poslove kao nečije mušterije, zabavljaju se ili prosto sede u društvu, u dnevnoj sobi ili na terasi, posmatraju Beograd i pričaju. Tu se provodi OGROMNO vreme, ne samo na vidikovcima. Odatle potiče vizuelno iskustvo i sećanje na Beograd.
Druga stvar je da se kvalitet pogleda ne iscrpljuje samo u nekoj klasičnoj lepoti. Oblik terena, zgrada, teksture, skyline, reke koje se provlače kroz sve to, to je kao neki potpis, identitet mesta u kome se živi i koje se naziva dom. To je dakle kao lice prijatelja, nešto prepoznatljivo, što se pamti i što nudi kvalitete koji se, kao i nečije lice, ne iscrpljuju samo u klasičnoj lepoti koja je za galeriju slika. Zbog toga Evropski gradovi (za razliku od Američkih) štite panorame onih delova grada koja imaju dugački istorijski identitet. Ne štite ih samo zbog toga što je u pitanju zbirka lepih fasada, nego zato što je to deo grada koji je formiran i već dugo ima svoju prepoznatljivu posebnost koju bi trebalo sačuvati. Promene su naravno dozvoljene, ali pažljive, i takve koje BITNO ne narušavaju taj identitet. Problem sa Beogradom na vodi i konceptom guste i visoke gradnje na relativno maloj površini istorijskog Beograda je što se time POTPUNO SAKRIVA ogroman deo starog grada, a deo koji se ne sakriva je degradiran prevelikim kontrastom sa previše bliskim, previše različitim i (u odnosu na njih), previše visokim kulama. Dakle, stari deo grada se jednostavno više UOPŠTE ne vidi, a ono što vidite POTPUNO menja utisak koji na vas ostavlja. To se ne bi smelo dozvoliti ako nam kultura i dalje nešto znači.
Šta bi ovde bilo bolje? Ogromni vertikalni zid od stakla i metala tik ispred vašeg nosa, ili dubina pogleda, reka i ono što se vidi iza nove gradnje?
Ovde su zaštićene vizure iz plana i ugovora za koje se uglavnom ispostavlo da u BNV-u uopšte nisu zaštićene. Kao što vidiš, ni njih nema baš malo.
Ovo je moja stara skica na prirodnom reljefu Beograda gde se vidi zašto mnoštvo pogleda prelazi baš preko niskog terena Savskog amfiteatra, pa bi niska gradnja na TOM mestu odjednom sačuvala veoma mnogo vidika sa mnogo prozora (i budućih, kao novi blok 18 na levoj strani Save).
Jedna ilustracija tvrdnje da se broj dubokih i otvorenih pogleda maksimizuje ako su u sredini udubljenja male zgrade, a da onda njihova visina raste brže od nagiba padine koja ih okružuje. To za posledici ima da bi skyline Beograda bio mnogo bogatiji ako bi se visoke zgrade radile po uzvišenjima oboda SA i starog dela grada, a ne da su najviše u sredini, što onda zaklanja skoro sve.
Ovo je slučajni izbor pogleda sa raznih prozora i terasa na Beograd, čisto da se stekne samo prvi utisak koliko toga ima na raznim stranama i koliko je to bogatstvo, ne u nekoj klasičnoj lepoti i skladu, nego baš u bogatstvu kombinacije oblika terena, zgrada i dubine pogleda, i još sa rekom koja se svuda provlači. Zbirka slika nije reprezentativna jer pozicija sa dobrom vidkom ima još mnogo više. Uglavnom će sve ovo postati nevidljivo, i TO je problem. Totalno uništenje, zaklanjanje ovih pogleda, a ne neka mala i mestimična promena.
A ovde se vidi da se sve na prethodnim slikama zaista potpuno zaklanja. Starog Beograda sa svih ovih prozora prosto više nema.
Reka vizuelno postaje kanal, gubi vezu sa dubinom okolnog terena ...
... ili se ne vidi uopšte, kao ni Ada, panorama NBG-a, itd.