Šta je novo?

Razni projekti

izvini šta je sramota?

investitor ima sve dozvole,


a ovo ostalo su sitni prestupi gde su male kazne.


svako ko radi greši, pa se može desiti u poslu da čovek slučajno poruši nešto što ne treba.

nije kraj sveta zbog toga nek samo nadoknadi štetu
 
На крају се испоставило да то уопште није кућа породице Барух, него новинари...
 
MilisaV":1i6cci2m je napisao(la):
izvini šta je sramota?

investitor ima sve dozvole,


a ovo ostalo su sitni prestupi gde su male kazne.


svako ko radi greši, pa se može desiti u poslu da čovek slučajno poruši nešto što ne treba.

nije kraj sveta zbog toga nek samo nadoknadi štetu

Nadam se da si ironican.
Nema tih para koje mogu da nadoknade stete ove vrste, to nam je svim dobro poznato.
A tog sto nazivas "investitorom" je zapravo privatnik kome se vise isplati da rusi staro i gradi novo (sa sto vise moguce spratova, neobzirno na okolne zgrade), a i verovatno mu je potrebna garaza gde bi mogao da uprakira svoj auto.
 
Firebird-011":ejjzbchz je napisao(la):
На крају се испоставило да то уопште није кућа породице Барух, него новинари...
Sacekajte, pa jel jeste ili nije kuca brace baruh?
 
Izvini drakče komunizam je prošao...


Hvala bogu što ima privatnih investitora koji žele da ruše staro i grade novo...


a drugo to za spratove nisu krivi investitori, nego opštinari.


a treće garaža mora obavezno da se napravi.

i četvrto ova kuća uopšte i nije bila pod zaštitom države.....
 
kuca je lepa al napustena pitanje je dal je bilo moguce srediti tu kucu da bude pogodna za zovot ja sam ziveo u jednoj takvoj kuci i nezgodno je sto su niski prozori i svi ti vide sta radis ko u izlogu si mozda je i bolje sto su srusili ako ce da napave neku dobru reprezentativnu zgradu a sto se tice tih gore pomenutih garaza ne vidim sta je tu problem ja da se pitam svaka bi zgrada morala imati za svaki stan po jedno parking mesto
 
Kuca nije bila pod zastitom, ali ja ne razumem kako nasim zakonom je deo ambijentalne celine koji je zasticen, a onda mozes da srusis 90% objekata posto isti direktno nisu pod zastitom? Ne mislim na ovu kucu, nego generalno na stanje, prakticno ambijentalnom celinom se svodi da stite spratnost, a to mogu i bez pozivanja na ambijentlanu celinu koju svakako ne stite.

Kakve ovde veze ima komunizam?! pa zastita celina ambijentalnih, ovih, onih nikakve veze nema ni da li je privatni ni drzavni investor, komunizam, kapitalizam, maoizam...
 
@DusanBG

to je i meni nejasno. Ok, kuća nema zaštitu, ali ima ambijentalna celina.
Koji su onda propisi za tu celinu, ipak može da se ruši, ali šta može da se zida?
 
U ambijentalnoj celini mogu da se ruše i prepravljaju objekti koji nisu pod direktnom zaštitom ali se te prepravke ili novi objekti strogo kontrolišu a naročito arhitektura.
 
Malo sje ceo ovaj slučaj sa kućom u Gospodar Jovanovoj "napumpan" u medijima (naročito tabloidnim), jer je leto, nema mnogo vesti, a velika je potreba za klikovima, pa udri onda po zlim investitorima koji ogromnim bagerima - kradom, u ranu zoru - ruše zaštićene kuće po gornjem Dorćolu.

I tako će biti, dok ne daj Bože, ne strada još neko dete ili neki manijak ne izađe s puškom na ulicu i počne nasumice da puca :(
 
Ljudi, pogledajte okolne kuce u ulici, sve su iste stare prizemne kuce. Sta bi bilo kada bi svaku od njih kupio neki "investitor" i tu podigao neku zgradu po svojoj zelji i zamisli? Bila bi katastrofa, a gde se jednom dozvoli, tu ce se naci i drugi da uradi isto.
Ako kuca nije bila pod zastitom to je onda promasaj, a ne prilika za rusenje.
Dorcol je preziveo toliko ratova i bombardovanja, pa je ipak uspeo da sacuva svoju autenticnost i jedan broj predratnih zgrada kao mozda nigde drugde u gradskom jezgru.

Ovo rusenje, bilo napumpano od tabloida ili ne, je unistavanje grada! Sta ikog treba da bude briga sto nema garazu? Pa neka kupi onda neki plac u Kaludjerici pa neka gradi sta mu je volja, u starom gradu se kupci prilakodjavaju gradu, a ne obrnuto. Ludilo.
 
Приземна кућица просечне архитектуре за свој период (да не кажем паланачке) у строгом центру града који је поодавно урбанистички регулисан за шестоспратнице је бахато арчење највреднијих ресурса једног града.

Та кућица је опстала у том облику до данашњих дана само зато што је Београд од регулације Дорћола до данас сравњаван и рушен чак 4 пута. Да тих рушења није било, и да комунизам није превладао она би још пре више деценија била замењена зградом која ту треба бити.

У Господар Јевремовој барем 50% старих кућа треба порушити и то не утиче на нарушавање амбијенталне целине која је нешто сасвим друго. Амбијентална целина не значи да је одређени део града музејски мумифициран већ да се будућој изградњи приступа далеко пажљивије да се не би нарушио аутентичан амбијент и харизма. Нова зграда чији смо рендер видели не нарушава амбијент уколико се по том пројекту буде градило.
 
Nisu baš sve okolne kuće prizemne. Npr. prva susedna kuća ima prizemlje, dva sprata i potkrovlje. No, nema ni to veze - stvar se "napumpava" kao da je, ne daj bože, srušena kula Nebojša.

Mediji jednostavno ne prave razliku izmešu ambijentalne celine i objekta pod zaštitom. To su dve vrlo različite stvari - u ambijentalnoj celini, naravno, može da se gradi, ali pod izuzetno strogim kriterijumima. Ova kuća u Gospodar Jovanovoj nije ni prva, ni poslednja koja prolazi kroz to- takvih primera je mnogo. Nemojte me samo ubeđivati da je npr. soliter na uglu Jovanove i Višnjićeve oduvek bio tu. I on je nekada zamenio isto tako lepe gradske kuće.

Ono što je, međutim, opravdano jesta sumnja u naše institucije. U ovom slučaju konkretno u Zavod za zaštitu spomenika kulture i njegovu sposobnost da "natera" investitora da svojim projektom poštuje ambijentalnu celinu u kojoj gradi. U principu bi bilo najbolje za tako osetljiva područja organizovati konkurse, ali isti kod nas uvek za sobom dižu previše prašine i sumnje u nepotizam i korupciju.

Što se same kuće tiče - tj. da li je ona nekada pripadala porodici Baruh ili ne - prvo, to je trebalo proveriti kod zvaničnih izvora, a ne oslanjati se na čaršijske priče (meni i dalje nije jasno da li je kuća pripadala njima ili ne). Drugo, ako je kuća pripadala njima - onda je glavno pitanje za društvo i državu - da li im je uopte značajno da ta kuća bude sačuvana. Ja sam npr. ubeđen da bi slučajna anketa na ulici do pre tri dana pokazala da osmoro od deset prolaznika nema pojma ko su braća Baruh, a da svih desetoro od deset nema pojma da postoji kuća na Dorćolu u kojoj su oni nekada živeli. To, naravno, nije razlog da se ta kuća sruši, ali jeste ilustracija koliko je jednom društvu zaista do takvih objekata stalo.

Moje lično mišljenje je da u Srbiji u poslednje dve decenije postoji sistematsko potiskivanje sećanja na učesnike NOB-a i lično mi je veoma drago da u Beogradu postoje i ulica i škola koje nose ime braće Baruh.
 
@stf palanka je u glavi, a ne u kuci. Mozda je na tom mestu trebala biti nekla velelatna zgrada, ali nije, kao sto Beograd nije Pariz.
Ono sto je ostalo i sto svedoci o nekom vremenu treba da ostane, Beograd takvih kuca i zgrada ocito ima sve manje.
Dopada mi se render, ali nikako ne vidim logiku u ovakvom nacinu razmisljanja.
Kazete da su komunisti devastirali grad, pa oni su bas to hteli - da "iskoriste resurse" centra tako sto su gradili stambene zgrade od po 8 spratova u ono malo istorijskog grada sto je preostalo.
 
У Господар Јевремовој барем 50% старих кућа треба порушити и то не утиче на нарушавање амбијенталне целине

Каква накарадна логика
 
Homer Jay":20en0fhf je napisao(la):
Nisu baš sve okolne kuće prizemne. Npr. prva susedna kuća ima prizemlje, dva sprata i potkrovlje. No, nema ni to veze - stvar se "napumpava" kao da je, ne daj bože, srušena kula Nebojša.

Mediji jednostavno ne prave razliku izmešu ambijentalne celine i objekta pod zaštitom. To su dve vrlo različite stvari - u ambijentalnoj celini, naravno, može da se gradi, ali pod izuzetno strogim kriterijumima. Ova kuća u Gospodar Jovanovoj nije ni prva, ni poslednja koja prolazi kroz to- takvih primera je mnogo. Nemojte me samo ubeđivati da je npr. soliter na uglu Jovanove i Višnjićeve oduvek bio tu. I on je nekada zamenio isto tako lepe gradske kuće.

Ono što je, međutim, opravdano jesta sumnja u naše institucije. U ovom slučaju konkretno u Zavod za zaštitu spomenika kulture i njegovu sposobnost da "natera" investitora da svojim projektom poštuje ambijentalnu celinu u kojoj gradi. U principu bi bilo najbolje za tako osetljiva područja organizovati konkurse, ali isti kod nas uvek za sobom dižu previše prašine i sumnje u nepotizam i korupciju.

Što se same kuće tiče - tj. da li je ona nekada pripadala porodici Baruh ili ne - prvo, to je trebalo proveriti kod zvaničnih izvora, a ne oslanjati se na čaršijske priče (meni i dalje nije jasno da li je kuća pripadala njima ili ne). Drugo, ako je kuća pripadala njima - onda je glavno pitanje za društvo i državu - da li im je uopte značajno da ta kuća bude sačuvana. Ja sam npr. ubeđen da bi slučajna anketa na ulici do pre tri dana pokazala da osmoro od deset prolaznika nema pojma ko su braća Baruh, a da svih desetoro od deset nema pojma da postoji kuća na Dorćolu u kojoj su oni nekada živeli. To, naravno, nije razlog da se ta kuća sruši, ali jeste ilustracija koliko je jednom društvu zaista do takvih objekata stalo.

Moje lično mišljenje je da u Srbiji u poslednje dve decenije postoji sistematsko potiskivanje sećanja na učesnike NOB-a i lično mi je veoma drago da u Beogradu postoje i ulica i škola koje nose ime braće Baruh.

Пази када се скоро потпуно слажем.

По досадашњем "предању" браћа су живела у улици која данас по њима носи име.
Додуше, породица јесте била добростојећа, тако да није немогуће да су поседовали више кућа.

А што се тиче срушене куће - по мени до овога није смело да дође.
Не због Баруха, већ зато што је то била једна солидна грађанска кућа која је била део душе града и давала онај старински шмек Јовановој.
А како је кренуло, у тој старој улици ћемо завршити само са просечном или чак исподпросечном новоградњом сличном оној згради на углу са Вишњићевом у којој је онај ватрогасац направио скандал када су хтели да га иселе.

А улица Браће Барух је и даље сужена и у њој се и даље налазе уџерице...
 
KO JE VLASNIK KUĆE U GOSPODAR JOVANOVOJ: Majkl Đorđević nije srušio kuću braće Baruh?!
Beograd 15:03, 13.08.2014.
http://www.kurir-info.rs/vesti/beograd/ ... ak-1507281


Kuća je imala je dozvolu za rušenje i izgradnju novog objekta izdatu još pre Drugog svetskog rata, a tada je pripadala čuvenoj porodici knjižara Marka Markovića, a potom osobe istog prezimena kao braća Baruh, rekao je direktor firme GJ47 Aleksandar Kovačević

BEOGRAD - Pitanje da li je kuća u Gospodar Jovanovoj ulici broj 47, koja je nedavno srušena, pripadala braći Baruh ovih danas potresa građane Beograda?!

Naime, prema podacima gradskog Zavoda za zašitu spomenika kulture, kuća je prvo bila vlasništvo porodice Marković, a potom trgovačkog agenta iz Ciriha Živka Hajima Baruha, a ne braći Baruh.

Polemika o srušenom objektu počela je pre nekoliko dana kada je firma GJ47 srušila objekat, nakon čega su pojedini mediji preneli da je uklonjena kuća iz 19. veka u kojoj je živela čuvena jevrejska porodica Baruh i koja je bila pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Investitor radova, firma GJ47 na toj će lokaciji graditi stambeno-poslovni objekat, sa prizemljem i dva sprata, a zgrada će biti isprojektovana u skladu sa susednom, Gospodar Jovanovoj 45A, koja jeste pod zaštitom države.

Inače, Zavod za zaštitu spomenika kulture je na zahtev GJ47 7. juna 2012. doneo mere tehničke zaštite iz svoje nadležnosti za izgradnju novog stambeno-poslovnog objekta u Gospodar Jovanovoj 47, a na dostavljenu projektnu dokumentaciju 21. juna prošle godine potpisao je i saglasnost.

Investitor je 30. jula ove godine obavestio Zavod o početku gradnje i dostavio fotokopiju građevinske dozvole izdate 14. jula 2014. od strane Sekretarijata za urbanizam i građevinske poslove.

U saopštenju Zavoda navodi se da je objekat u Gospodar Jovanovoj 47 podignut početkom 20. veka u vreme intenzivne izgradnje i urbanizacije Dunavske padine i da je koncipiran kao prizemna, građanska kuća postavljena na samu regulaciju Jovanove ulice. Iz Zavoda navode da se, prema posrednim informacijama, preko arhivskih planova za prepravku i dogradnju kuća u Gospodar Jovanovoj 45, 47 i 49 zaključuje da je zgrada broj 47 od početka 20. veka do 30-ih godina bila vlasništvo Smiljke Marković, a sigurno od 1936. godine Živka Hajima Baruha.

O tome ko je bio vlasnik zgrade u narednom periodu u Zavodu nemaju informacije.

Srušena kuća nije bila u vlasništvu braće Baruh

Povodom celog slučaja oglasio se i direktor firme GJ47 Aleksandar Kovačević koji tvrdi da srušena kuća nikada nije bila u vlasništvu braće Baruh, te da je netačno dovođenje bilo kakve direktne veze tog objekta sa njima.

Jedina veza je, rekao je Kovačević, to što je osoba istog prezimena, pred početak Drugog svetskog rata, kupila zdanje u Gospodar Jovanovoj 47. Inače, dodao je, kuća je imala je dozvolu za rušenje i izgradnju novog objekta izdatu još pre Drugog svetskog rata, a tada je pripadala čuvenoj porodici knjižara Marka Markovića, baš kao i objekat pored na broju 45A.

Kovačević navodi da je Smilja Marković 30-ih godina 20. veka, dobila pravosnažnu građevinsku dozvolu za izgradanju zgrade iste visine, a većeg obima nego što je objekat koji se gradi danas, 75 godina kasnije.

"Pretpostavljamo da je nesreća koja je tada zadesila građansku klasu sprečila izgradnju objekta, a dešavanja posle Drugog svetskog rata, sa nasilnim useljavanjem zaštićenih stanara u svaku sobu i korišćenjem zajedničkog kupatila, što je situacija koju smo zatekli, zacementirala je njenu sudbinu proteklih decenija", smatra Kovačević.

Odgovarajući na nedoumicu kakav status je srušeni objekat imao, iz Zavoda podsećaju da se on nalazi u okviru celine "Stari Beograd", koja uživa status dobra pod prethodnom zaštitom, i u okviru kulturnog dobra Antički Singidunum, koje je proglašeno za arheološko nalazište još 1964. godine.

Kovačević takođe navodi da je objekat imao status dobra pod prethodnom zaštitom, što znači da nije imao "nikakvu posebnu zaštitu".

Inače, firma GJ4" je, rekao je njen direktor, prošle godine postala vlasnik kuće pored, u Gospodar Jovanovoj 45A, a koja će prema dobijenim uslovima Zavoda za zaštitu spomenika iz 2013. godine, biti restaurirana i vraćena u stanje pre intervencija iz 1936. godine, kada joj je narušen originalni izgled. Ta kuća je poslednji sačuvani stambeni objekat prve žene arhitekte Jelisavete Načić, koja je između ostalog projektovala i crkvu Aleksandra Nevskog, kao i stepenice na Kalemegdanu preko puta Francuske ambasade.

Stručni saradnici Zavoda će, u skladu sa svojim nadležnostima, na predviđenoj lokaciji, obavljati arheološko-konzervatorski nadzor.

Porodica Baruh, koja je u medijima pominjana u vezi s rušenjem kuće u Gospodar Jovanovoj 47, ugledna je predratna porodica beogradskih Jevreja, a braća Baruh Isidor, Bora i Josip stradali su u Drugom svetskom ratu kao pripadnici Narodnooslobodilaškog pokreta.Jedna ulica na beogradskom Dorćolu nosi ime Braće Baruh.
 
Drakche":3uiyt2ts je napisao(la):
@stf palanka je u glavi, a ne u kuci. Mozda je na tom mestu trebala biti nekla velelatna zgrada, ali nije, kao sto Beograd nije Pariz.

Управо тако. То ја и покушавам годинама на форуму да докажем. Београд није Париз и неће никад бити. Дорћол није изграђен и нико нема право да га заустави у развоју јер смо искомплексирано друштво због тога што "нисмо Париз".

Комплекси нас пуцају на све стране због недостатка старих зграда и то за последицу има да се величају неке засита исподпросечне грађевине као битна достигнућа и душа града. Тако дођемо до тога да искомплексирано јавно мњење ову приземну кућицу (и све слично њој) сматра изузетно вредном а рушење злочином док истовремено жели да сравни Генералштаб као "наказу" а оно је врхунско дело архитектуре.
 
Мислим да си промашио суштину. Дорћол до пруге је заправо потпуно урбанистички заокружен део града чији равноправни део су чинила и морају да и даље да чине стара здања индивидуалних стамбених јединица. Још једна "врачаризација" је последње што нам треба, поготово зато што се услови паркинга и јавног превоза на Дорћолу вероватно неће мењати ни у наредних 30-40 година. Дакле, рушење ове куће није урбанистички оправдано а вероватно ни архитектонски јер претпостављам да ту неће нићи неко суперквалитетно здање.

Стоји да кућа није била ни монументална нити надпросечне архитектуре али је аутентични пример урбанизације града с почетка 20. века, леп и апсолутно прикладан део урбаног Дорћола.
 
stf":1p19fnap je napisao(la):
Drakche":1p19fnap je napisao(la):
@stf palanka je u glavi, a ne u kuci. Mozda je na tom mestu trebala biti nekla velelatna zgrada, ali nije, kao sto Beograd nije Pariz.

Управо тако. То ја и покушавам годинама на форуму да докажем. Београд није Париз и неће никад бити. Дорћол није изграђен и нико нема право да га заустави у развоју јер смо искомплексирано друштво због тога што "нисмо Париз".

Комплекси нас пуцају на све стране због недостатка старих зграда и то за последицу има да се величају неке засита исподпросечне грађевине као битна достигнућа и душа града. Тако дођемо до тога да искомплексирано јавно мњење ову приземну кућицу (и све слично њој) сматра изузетно вредном а рушење злочином док истовремено жели да сравни Генералштаб као "наказу" а оно је врхунско дело архитектуре.

Pa komplesi su bas to da Dorcol treba urbanizovati i kvazi dovrsiti razvoj tako sto ce da srusimo stare prizemne kuce, a te kuce to su Dorcol, to je njegova proslost i nasa, to smo mi, nema tu sta da se dalje razvija i radikalno menja, vec samo adaptira/ulepsa ono sto postoji,,, uz decentno dodavanje objekata - eto kao sto je ta sa rendera sto ce doci na mestu srusene kuce - ali na mestima gde zaista treba nesto da se izgradi, kao, na primer, umesto ovog zida samo pedesetak metara udaljeno od kuce ili sl;

https://www.google.at/maps/@44.820388,2 ... 5s6hpg!2e0

Ono sto se desava u Skoplju to su komplesi, ili ono "vratiti beogradu stari izgled", ne mesaj to sa rusenjem ove kucice koje je delo unistavanja ambijenta, ne toliko zbog ove kuce konkretno, vec zbog takve prakse koja je otpocela i koja ce stari grad da pretvori u nesto neizvesno i verovatno novokomponovano.
 
Суштину? Да се ниси мало надмено залетео по обичају? Дорћол урбанистички заокружен? Јел` се ти спрдаш самном?

Спратност предратне новоградње јасно говори о томе у ком правцу је Дорћол кренуо да се урбанистички формира, што је нагло прекинуто ратовима. То нису приземљуше него петоспратнице. Дорћол није формиран и неће још дуго бити ...

Ок, ајде да почнемо од тога да је данас Завод скуп корумпираног шљама и да су нам стручњаци све само не стручњаци. Зато ћемо бацити поглед у прошлост када се знало ко шта ради и када није било тих злих приватних инвеститора и тих идиота из јавне управе.

Игром случаја у кући имам ДУП за МЗ Перо Поповић Ага из 1986. године. То су дорћолски блокови 1-10 оивичени улицама Тадеуша Кошћушког са запада, Капетан Мишине са истока, Страхињића Бана са севера и Господар Јевремове са југа. Истина је да спорни објекат не припада овом ДУП-у па не знамо да ли је још тада предвиђен за рушење али можемо стећи јасну слику у ком смеру је планирана даља урбанизација горњег Дорћола. Да напоменем да су носиоци израде ДУП-а "Београдинвест" и "Завод за заштиту споменика културе". Дакле, осамдесете су период када више није било комунистичке освете и затерања предратних трагова грађанства а још није било ни бахатих приватних инвеститора те се може стећи и можда најреалнија слика о целој причи.

Навешћу само неке појединости тог ГУП-а:

Општи услови за изградњу нових вишеспратних стамбено-пословних објеката:

- Дунавска падина у целини предтавља јасно изражену стамбену зону, која је кроз трансформације сачувала наглашени карактер становања вишег нивоа и у којој се даље на могу градити стандардни стамбени објекти.
- У поступку замене фонда аналитичким путем је утврђен степен прерастања приземне и једноспратне у градску кућу од 2 до 6 спратова, у зависности од њеног положаја, с тим да све нове куће садрже све набројане вредности архитектуре и карактеристике резиденционалног становања: наглашен улаз, врт, бочни пролаз, капија, декоративна ограда и сл. прилагођено потребама колективног становања у граду.
Понављање са варијацијама овакве градске куће допринело би стварању јединствене стамбене целине и континуитету Јосимовићеве идеје о простору предвиђеном за становање вишег нивоа у најужем центру града.

Рецимо, табела објеката предвиђених за рушење:

а) за изградњу стамбених објеката спратности П+5+По

Блок 1:
Т. Кошћушког 28
Т. Кошћушког 30
Т. Кошћушког 32 / Јованова 2 (угао)
Господар Јованова 4
Риге од Фере 3
Риге од Фере 5

Блок 2:
Риге од Фере 4 (двориште)
Риге од Фере 6
Господар Јованова 12 (двориште)

Блок 3:
Цара Уроша 30 (двориште)
7. јула 77 (двориште)

Блок 6:
Господар Јованова 1
Господар Јованова 3
Господар Јованова 5
Т. Кошћушког 34 (двориште)
Страхињића Бана 2
Страхињића Бана 4
Страхињића Бана 6
Страхињића Бана 8
Страхињића Бана 10 (двориште)
Страхињића Бана 12 (двориште)

Блок 7:
Страхињића Бана 18 (двориште)
Страхињића Бана 20 (двориште)
Цара Уроша 31

Блок 8:
Страхињића Бана 26 (двориште)
Страхињића Бана 28 (двориште)
Господар Јованова 23 (двориште)

Блок 9:
Господар Јованова 29 (двориште)
Господар Јованова 35 (двориште)
Вишњићева 9 (двориште)
Вишњићева 11
Страхињића Бана 38
Страхињића Бана 42 (улична)
Страхињића Бана 44

Блок 10:
Страхињића Бана 52
Страхињића Бана 52А / К. Мишина 17 (угао)
Капетан Мишина 15 (двориште)
Господар Јованова 45 (двориште)

б) за изградњу нестамбених објеката П+5+По

Блок 2:
Цара Уроша 23 (двориште) - културни садржај

Блок 5:
Вишњићева 8 / Г. Јованова 24 (угао) - пословни објекат
Господар Јованова 28 (двориште) - пословни објекат
 
И? Шта је од тога аргумент за рушење индивидуалних стамбених кућа на Дорћолу? Оне су по теби ругло и не смеју ту да се нађу? Све зграде морају да буду исте спратности па ако ту и тамо срушимо, током једног века равнопарвног члана дорћолског урбаног ткива и додатно загушимо Дорћол аутомобилима нема везе? Још једном, у питању су индивидуачне куће које су својом архитектуром и позицијом уз улице сасвим прикладне Дорћолу.

И на Врачару је била јасно прописана спратност за нове зграде што је још тужније јер је тако плански спроведен урбанистички злочин уз стимуланс самог града.
 
Аргумент? Потражи које су све то куће набројане планиране за рушење па ће ти се само казати кад већ игноришеш шта је био изворни план регулације Дорћола од стране самог Јосимовића. Има и репрезентативнијих здања од спорне приземне куће.

Приказао сам план који је направљен док је Завод још имао реалну одговорност и када није било приватних инвеститора. Дорћол није планиран ни замишљен са стамбеним фондом варошице из унутрашњости. То је све.

По поменутом ДУП-у за заштиту су планирани само најрепрезентативнији примерци градских кућа 19. и 20. века а не свака кућа и кућица са пластиком на фасади.
 
Vrh