Krenuo sam da učim francuski od kraja februara na ovamo. Imao sam tu nesreću da ga ne učim u školi. Kao ni nemački.
Nekako su mi ove moje rane (najranije

) 40te došle kao pravi trenutak za francuski.
20te su kao da nešto eksperimentišeš hoćeš, ne znam, korejski, ili neki skandinavski jezik, da si nekako poseban i kul.
30te, španski, italijanski, neka strast te još drži... Kao stariš, ali dalje neka vatra u tebi...
40te su za francuski.

Za gospodu u zrelom dobu sa dosta slobodnog vremena, da se posvete ako nikad ranije nisu imali priliku.
Imam fond reči od oko 200 za sada, ako oduzmemo one očigledne koje jasno vuku poreklo iz latinskog, nego one reči koje sam baš morao naučiti. Umem da brojim, izgovoram dane u nedelji, postavljam pitanja, koristim negaciju, menjam određeni i neodređeni član po rodu, menjam 4 glavna glagola kroz lica u prezentu bez greške... Umem da pitam za ime, vreme, godine, odakle si... i koje ti je omiljeno jelo

čitam solidno al pišem nikako...
Znači A1 sam i dalje ali guram dobro!
Ovo je takvo ludilo od pravopisa. Da mi je krivo što mi neko to nije ranije otkrio jer ja volim da je cirkus i naopako
Mislio sam da postoje neka pravila kao u engleskom al da moraš ponekad i napamet.
Ne, sve moraš napamet.

Prosto to što čuješ, može da se napiše
bilo kako. Mislim imaju kao neka pravila al to je delimično dovoljno da bi pravilno čitao
Tako da sam za sada tu ubedljivo najtanji. Ali ide baš dobro, zato me nije bilo i ako me nadalje ne bude zato me neće ni biti jer 2-3 sata francuskog dnevno je dovoljno da mi oduzme slobodno vreme koje imam za taj dan...
Najsmešnije mi bilo za vodu. Koju izgovaraju sa "o"... A pišu sa tri druga samoglasnika od kojih ni jedan nije o.

Sjajno! Ili broj 90 Četiri-dvadeset-deset, logično..
Nije ni čudo da je jezik elite, deluje šifrovano i namerno zakomplikovano da ih francuski seljaci ne razmeju šta pišu, nikad ne nauče da čitaju i time se nikad ne približe eliti...