Hleba i igara, kome su uopšte potrebne bolnice ili infrastruktura. Dok se pumpa novac u stadion koji nam ne treba, na samo 8 km od tog budućeg stadiona, u OŠ Sterija Popović, čovek iz CIPa koji vrši nadzor zgrade iz 1959. govori mojoj majci da on svoje dete ne bi puštao u tu školu. Škola u koju ide 1020 učenika i radi 85 osoba, škola koja se nalazi u jednoj od najbogatijih opština u Srbiji. Ali naravno on neće u svom izveštaju navesti stvarno stanje koje je alarmantno, jer korupcija ubija i boji se posledica na svoje radno mesto. Predivan sistem.
Tako da može da bude lep, moderan, šta god, ali je činjenica da treba fundamentalna pitanja da se reše, a ne da se gradi stadion namenjen sportu u kojem smo najgori. Ako će taj stadion imati tako blagodetan učinak na ekonomiju naše zemlje, zašto nisu dali u koncesiju nekome ko bi izgradio tu dvoranu i eksploatisao je na duži period? Kad se već predviđa tako pozitivan uticaj i povrat uloženih sredstava, onda verujem da ne bi bilo teško pronaći komercijalnog partnera i dati mu zemljište da izgradi.