Не фантазирају о цивилизацијском скоку, напротив. Њихова мржња није против конкретних политичара или странака из конкретних разлога, њихова мржња је против демократског процеса као таквог. Буквално не може постојати демократски политичар који је довољно добар а посебно не неки који ће настојати да заведе ред и врати политику у институционалне оквире демократије.
Они желе новог Тита да им дели џаба ствари без да морају сами да излазе да гласају, политички се активирају, размишљају својом главом итд. Највећи Вучићев грех је што толико лоше води земљу да их тера да учествују у политичком процесу па им је једини прихватљиви вид "отпора" да се то не ради
Ta neka želja za "Pravednim diktatorem" je zanimljiv i dosta tačan fenomen. Čak su neki ozbiljniji stručnjaci, sa iskustvom u istraživanju javnog mnjenja dali zaključak da 80% Srbije želi pravednog diktatora. I bez Informera, Kurira i sličnih glasila, kod njih bi bila ta vrsta oduševljenja čvrstom rukom vođe tipa onih sa prezimenima Erdogan, Orban, Tramp, a sa zajedničkim imenom Kosovopriznao. Jedini razlog zašto Aleksandra Lukašenko nije na listi vladara koji se preko naših medija promovišu, to što je Aleksandar Lukašenko udario na najsvetije Srpske Udbe: Javno je nazvao Aleksandra Vučića "politička prostitutka".
Srbija nema diktaturu, zato što diktatura podrazumeva jak institucijalni sistem, možda i negde nepravedna ali jasna pravila. Vlast štite policija, vojska, sud, ali koji istovremeno štite i malog čoveka. Malom čoveku se nudi nešto vrlo ozbiljno programski i životno: bezbednost, materijalna sigurnost, kvalitetno zdravstvo, kvalitetno obrazovanje, nekakvo poštovanje u društvu... Diktatura obično dolazi ili u ratnim uslovima, ili posle nekog ozbiljnijeg haotičnog sistema, a predvođena sposobnim entuzijastama. Diktatura je došla u Koreji sa dva diktatora (prosovjetsko-kineski i proamerički) nakon decenija japanske torture, u Jugoslaviji nakon građanskog rata 1941-1945, u Španiji nakon građanskog rata 1936-1939, u Belorusiji nakon potpunog haosa i raspada na početku 1990-tih, pro priče u Libiji i Siriji pre Asada starijeg ne znam, ali vrlo moguće takođe neki haos. Tog nekog 06.10.2000. je bilo logično da dođe neka diktatura, zato što je stvarno bio haos i raspad. U Mađarskoj konkretno, po rečima samih Mađara, do Orbana je bio mađarski SNS: sve živo i mrtvo rasprodali strancima, Mađarsku pretvorili u koloniju. Orban se digao na toj nekoj antikolonijalnoj politici sa konkretnim teškim merama (plaćanje odštete kolonizatoru za vraćanja Mađarskog Mađarima), ali sa druge strane je razvio ekonomski sistem svojih oligarha... Gledajući naše interese, neka odprizna Kosovo, pa ćemo mu vikati Orbane Srbine.
Kada u Srbiji iz prve ruke predajem informacije o tome kako je u Belorusiji uređeno školstvo, dečji vrtići, zdravstvo, javni prevoz, bezbednost građana, komunalne usluge, odnos cena i plata, stanovanje, način vođenja javnih diskusija, lokalni mediji... Tu često ima primera iz kojih bi mogle da uče čak i zemlje tradicionalne destinacije naših gastarbajtera. Dosta ima reakcija "e tako i treba", a među onima koji negoduju, mnogo je više onih koji će poricati ponavljajući gluposti iz zapadnih medija o nekoj navodnoj bedi, korupciji, homofobiji i raspadu, nego što će žaliti za sistem realnog zlostavljanja partijske opozicije. Čak mislim da će biti lakše naći one koji će podržavati te mere zlostavljanja.