Do dolaska Tudjmana na vlast, MIlosevic je bio glavni ratni podstrekac.
Verovao je u svoju izreku "Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo"
Secam se te histerije, srpskog MASPOK-a 1988.-1990.
Secam se sasvih stana price o sprskom bogocoveku, o preziru prema Slovencima, Hrvatima, i svima ostalima.
Ali, za ono sto je doslo posle, Hrvati, Slovenci i Bosnjaci/Muslimani ne mogu se amnestirati.
Glavnu destabilizaciju Jugoslavije izveli su Srbi u svojoj bezgranicnoj gluposti jer je za Srbe Jugoslavija bila vazna, da makar kako zive u istoj drzavnoj zajednici.
Srpska elita, u svojoj ogranicenosti, kako nacionalisticka, tako i gradjanska potuno je potcenila druge narode.
To stanje traje i danas.
Ali Srbija ne zeli da razume politicku stvarnost, Srbija sanja radikalski san.
Srbija ni danas ne zli da vidi stvarnost.
Porobljena, silovana, poslusna okupatoru, zpremna da se zatruje litijumom i preda nezakaonito deo teritorije, vecinska Srbija danas masta o "srpskom svetu" i kleci pred jednom bitangom.
„Sve do 1941. godine Srbijom je vladala samo Pašićeva Radikalna stranka, okamenila je mentalitet koji se posle 1945. godine lako uklopio u Komunističku partiju, koja je u ime radničkih i narodnih prava zavela jednopartijski sistem. U mentalnom smislu tu nema nekog prekida“, piše Momcilo Đorgović.