Ja sam liberal, bliži desnici nego levici.
A vaši snovi o 'svetu ravnopravnih', gde je Srbija, ovakva kakva je, ravnopravna s vodećim silama, to je tipična levičarska bajka. To nije bilo nikad, niti će ikad biti.
Da se qurčimo s ambasadorom SAD... nije li to jednom jedan radio i šta je bilo posle? Da li ste, blago čiči, pri zdravoj pameti, pravdoljupci-rodoljupci?
Nisu svi ljudi kukavice.
Tito ih se npr nije plašio.
Orban ih se ne plasi, ni Erdogan.
Ali oni nisu bili, ili nisu liberali.
Na fotografiju koju gledate i tekst Luke Kordića o njoj pažnju mi je skrenuo
Tonči Valentić, junske večeri u Ulcinju, nakon što smo zapalili po Montecristo kupljen u zagrebačkoj prodavnici cigara “Havana”.
Snimljena je 1971. tokom Titove posjete Sjedinjenim Američkim Državama. Niksonu je, reklo bi se, u Titovom društvu neugodno. Jasno je i zašto. Tito pali cigaru. Pušenje u Bijeloj kući, dakako, nije dozvoljeno
. U Titovom bi činu ovdašnji građanin koji vjeruje u demokratiju, liberalni kapitalizam i nas kao toga nedostojne (mi smo, to je istina, bili nedostoji socijalizma u kojem smo živjeli – kapitalizma je dostojan svako, pa i mi: toga se ne može biti nedostojan) mogao bi prepoznati ovdašnju bahatost i, jel’te, primitivizam. Ali nije o tome riječ. Titovo paljenje cigare pred Niksonom politički je čin, ako je takvoga bilo. Tito, naravno, zna za zabranu, ali mu je stalo pokazati kako zabrana za njega ne važi. Još važnije: cigara koju pali je kubanska, a kubanske su cigare u Americi u tom trenutku zabranjene. Još: cigara je poklon od Kastra, kojem Nikson bezuspješno pokušava doći glave.
To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik. Male su, nepostojeće, šanse da će se neko od njih američkom predsjedniku suprotstaviti, a još manje od toga da će se usuditi provocirati ga.
Za razliku od današnjih naših vlastodržaca, Tito u Bijelu kuću nije išao na raport i po uputstva. Tamo je bio kao lider moćne zemlje i snažnog Pokreta nesvrstanih, organizacije koja je ovdje, nakon njegove smrti, bila čest predmet poruge. Tako je to: sa Pokretom nesvrstanih, koji nam je donosio dobre pare, valja se zaje*******avati, a o MMF-u i Svjetskoj banci, koji će nam sve pare odnijeti, valja ćutati i biti im pokoran.