Па исто даш захтев за повећање одобрене снаге, они сад морају да провере да ли треба да се мења проводник до бројила, друго бројило, осигурачи итд. па ти дају понуду за радове.Али како да повучем више, треба ми више.
То је скупље.
Па исто даш захтев за повећање одобрене снаге, они сад морају да провере да ли треба да се мења проводник до бројила, друго бројило, осигурачи итд. па ти дају понуду за радове.Али како да повучем више, треба ми више.
Увек имаш избор, као и за све у нашој држави:Не само што је скупље, него ти намерно направе од тога немогућу мисију. Онда сами нуде да ти на црно уграде фалш лимитаторе.
Највећи проблеми изградње НЕ нису економски, инжењерски па ни политички већ административни.Čemu ovo služi a pri tome ni ne radi ?
Srbija izmenama zakona uvodi tarife za sve faze izgradnje nuklearne elektrane
![]()
Srbija izmenama zakona uvodi tarife za sve faze izgradnje nuklearne elektrane
Srbija izmenama zakona uvodi tarife za sve faze izgradnje nuklearne elektranewww.ekapija.com
Stručnjak za energetiku Miloš Zdravković kaže za Novu ekonomiju da bi situacija bila bolja da je bolja i hidrološka situacija. Međutim, to ne znači da EPS za ovakav scenario nije mogao da bude pripremljen.
“Postoji nauka koja se zove hidrologija, koja treba da se koristi za planiranje. Generalno, EPS treba da angažuje stručnjake iz najrazličitijih oblasti – primera radi, geologe koji će istražiti zemljište na kom se kopa ugalj, rudarski inženjeri da kažu kako treba da se kopa, hidrologe koji će da urade predikciju padavina, pa da onda EPS zna da ne može da iskoristi čitavu akumulaciju. I onda se desilo to da su proizvodili više nego što su mogli da bi popravili svoje loše bilanse, jer nisu vršili predikciju padavina”, kaže Zdravković.
Gavrilović za Novu ekonomiju objašnjava da EPS ima problem i sa proizvodnjom lignita u Kolubari, koji je veoma lošeg kvaliteta, odnosno niske kalorijske vrednosti. Prema njegovim rečima, EPS i Ministarstvo rudarstva nemaju snagu da se izbore sa tim lošim kvalitetom.
“Kolubari se plaća po toni iskopane rude, a ne po toni kalorijske vrednosti. Kada bi se to regulisalo, kada bi se plaćalo samo za rudu određenog kvaliteta, onda bismo sprečili i buduće havarije, do kojih je dolazilo jer se kopalo praktično sve što je crno, bez obzira na kvalitet”, zaključuje Gavrilović.