Šta je novo?

Energetika

Цитат са беспућа Интернета, по мени релевантан за ову тему:

"Ja znam za koje studente želim da me leče kad dopadnem godina, ispod čijih nadstrešnica ću smeti da sednem i pripalim cigaru, i zbog kojih ću moći da stavljam decu mirno na spavanje znajući da nuklearnu elektranu ne vode ex-krimosi sa kalemarskim kursom."


На нама је.
 
Зашто би хидроелектрана била необновљив извор енергије?

Још нисмо решили проблем седимента у акумулацији.

 
Резултат производње енергије у систему подстицаја за мале произвођаче током 2024:

1742464121780.png


Процечна набавна цена те енергије РСД26,568млрд./1,841TWh=14,43РСД/kWh=122,3ЕУР/MWh

Ценовник: https://www.eps.rs/cir/snabdevanje/Documents/oie/Tabela iz clana 4 Uredbe o podsticajnim cenama od marta 2025.pdf

Извори:
https://www.eps.rs/cir/snabdevanje/Documents/oie/Izvestaj o kolicini i strukturi proizvedene elektricne energije u sistemu podsticaja u 2024. godini.pdf
 
Danas sam primetio da smo na Infostan računima dobili novi namet, preduzeće BEO ČISTA ENERGIJA.

Naime mi sad plaćamo privatnoj firmi da spaljuje naše smeće i od toga proizvodi struju i zarađuje! Pored sufinansiranja elektrana kuma Petrovića preko računa za struju sad smo postali finansijeri i privatne spalionice.
 
vrlo zanimljivo bas me interesuje da li je to potkovano zakonskim propisima Srbije ili nekakvon preporukom EU
sta kaze zakon na to, ili je to samo tako nelegalno ubaceno u racun
 
Odlično pitanje za pravnike, ja ne koristim usluge pomenutog preduzeća niti sam sa njima sklopio neki ugovor. To što su oni poizvođač nije moj problem. Ovom logikom možemo da počnemo da plaćamo i gorivo privatnim firmama koje teraju ugalj ka Tentu.
 
Danas sam primetio da smo na Infostan računima dobili novi namet, preduzeće BEO ČISTA ENERGIJA.

Naime mi sad plaćamo privatnoj firmi da spaljuje naše smeće i od toga proizvodi struju i zarađuje! Pored sufinansiranja elektrana kuma Petrovića preko računa za struju sad smo postali finansijeri i privatne spalionice.
Не зарађује ако јој не платиш.
vrlo zanimljivo bas me interesuje da li je to potkovano zakonskim propisima Srbije ili nekakvon preporukom EU
sta kaze zakon na to, ili je to samo tako nelegalno ubaceno u racun
И све по закону...
Odlično pitanje za pravnike, ja ne koristim usluge pomenutog preduzeća niti sam sa njima sklopio neki ugovor. To što su oni poizvođač nije moj problem. Ovom logikom možemo da počnemo da plaćamo i gorivo privatnim firmama koje teraju ugalj ka Tentu.
Плаћаш и накнаду за произвођаче ОИЕ, па РТС, па коришћење водног добра итд. а сад ти смета кад треба да платиш "зелено" спаљивање отпада?
 
Hvala na podsetniku šta sve plaćamo a smeta nam. Sve izmišljene takse. Spremnost pogonskog sistema vodovoda, ma nemoj. Tri stavke za smeće odvojeno ko da je NASA pa "tretiraju otpad", a sad i još spalionica.
 
Hvala na podsetniku šta sve plaćamo a smeta nam. Sve izmišljene takse. Spremnost pogonskog sistema vodovoda, ma nemoj. Tri stavke za smeće odvojeno ko da je NASA pa "tretiraju otpad", a sad i još spalionica.
Моја омиљена је акциза на утрошену електричну енергију на коју се још обрачунава ПДВ.

Омиљена је пошто и после пар месеци истраживања нисам нашао где иду те паре, а нису мале.
 

Cena struje za privredu dosad je, u prethodnih godinu dana, iznosila 94 evra po megavat-satu. Međutim, EPS je privrednicima počeo da šalje ponude za zaključenje novih ugovora – sa višim cenama.


Kako za Novu ekonomiju kaže Zoran Drakulić, vlasnik kompanije Point Group, EPS je poslao dve ponude. Prva ponuda je da struja do kraja godine košta 106,14 evra po megavat-satu. Druga ponuda je da se sklopi ugovor koji će trajati duže, do kraja 2026, a da cena struje bude 101,9 evra po megavat-satu.
 
Што је већи удео неуправљивих извора енергије то вам треба више складишта енергије, поготово сезонске. Неко је најзад укапирао да не можеш бити на батеријама месец дана.

Ко ли ће тек ове баханалије да плати?

 
Postoji dosta nacina da se energija skladiti, od reverzibilnih hidroelektrana, preko baterija, do toplotnih skladista.
Takodje je moguce da se vrsi i menadzment potrosnje energije, o cemu se malo govori. Na primer, cena punjenja baterija na vozilima moye da zavisi od doba dana (da li ima svetla ili ne), moze da se vrsi menadzment neki industrijskih procesa da budu u pogonu uglavnom kad je sunceva energija dostupna. Na primer, kod mene u ygradi je grejanje vode centraliyovano. Moguce je preko dana grejati vodu na 75 stepeni, a nocu na 45. Pumpe na vodotocima i kanalima za zalivanje mogu da rade samo danju (ne mislim na pumbe za prskalice). Mnogo sta jos moze da se iznadje da se stimulise potrosnja struje u vreme kad je ima.
 
Postoji dosta nacina da se energija skladiti, od reverzibilnih hidroelektrana, preko baterija, do toplotnih skladista.
Да се задржимо на електричној енергији па да искључимо топлотна складишта (нпр. бојлери и ТА пећи). Наравно да се планирају складишта али сва имају своју цену и оствариви капацитет. Цена не мора бити само финансијска већ и еколошка нпр. наше РХЕ су планиране у заштићеним стаништима. Такође можемо причати о највише 1,5TWh остваривих капацитета РХЕ код нас а треба нам 10х више у децембру ако желимода угасимо угаљ.

Takodje je moguce da se vrsi i menadzment potrosnje energije, o cemu se malo govori. Na primer, cena punjenja baterija na vozilima moye da zavisi od doba dana (da li ima svetla ili ne), moze da se vrsi menadzment neki industrijskih procesa da budu u pogonu uglavnom kad je sunceva energija dostupna. Na primer, kod mene u ygradi je grejanje vode centraliyovano. Moguce je preko dana grejati vodu na 75 stepeni, a nocu na 45. Pumpe na vodotocima i kanalima za zalivanje mogu da rade samo danju (ne mislim na pumbe za prskalice). Mnogo sta jos moze da se iznadje da se stimulise potrosnja struje u vreme kad je ima.
Да, већи део решења је повећање ефикасности и оптимизација потрошње а не лудачки капацитети складишта енергије.
Дневна/ноћна тарифа је пример оптимизације потрошње а оно што ће дигитализацијом бројила бити могуће код нас је динамична цена електричне енергије где се нова цена формира на основу понуде и потражње сваких нпр. 15мин.

Најочигледнија оптимизација је инсталисање соларних панела снаге једнаке оној неопходној за хлађење лети јер је највише хлађења потребно кад има највише сунца.

Основа мог противљења последњим изменама Закона о енергетици и стратегији развоја енергетике је што дестимулишемо резиденцијалне купце-потрошаче преласком на нето обрачун само да би велики "инвеститори" могли да граде још ветра и солара.
 
Poslednja izmena:
Mislim da je Dusan to objašnjavao skoro, da je za državu i građane mnogo bolje da smo umesto dozvola za velike solarne sisteme i vetro parkove dozvole podelili (subvencionisali) običnim građanima dozvole za solarne panele. Višestruka korist bi bila. Ispeglali bi se dnevni pikovi, bilo bi manje opterećenje na prenosnoj mreži(samim tim i manji gubici) jer bi se struja proizvodila gde se i troši. Ali ono što je dobro za državu i građane nije dobro za kumove pa eto...oni će uzimati profit a mi svi zajedno ćemo graditi novu reverzibilnu elektranu da balansirali proizvodnju zelene struje.
Edit: kucali smo u isto vreme
 

До сада смо разговарали о обезбеђивању енергије из различитих извора али кад разматрамо неуправљиве изворе (ветар и сунце) ретко ко помиње и проблеме преноса те енергије од извора до потрошача.

Проблем је једноставан, пошто неуправљиви извори имају малу годишњу расположивост (код нас солар до 18% а ветар до 30%) а још мању сезонску (нпр. солар у децембру је 4%, за ветар само Бог зна) онда да би се добила иста количина енергије потребно је имати вишеструко већу инсталисану снагу неуправљивог извора енергије (ветар нпр. 3х, солар барем 6х) а то значи најмање 3-6х веће капацитете преносне мреже. У инжењерству нико не прави толико предимензионисане системе пошто то нико нормалан неће да плати.

Овај проблем се решава:
1. Складиштењем енергије неуправљивих извора у њиховој близини - реверзибилне хидро електране, батеријска складишта;
2. Дистрибуцијом неуправљивих извора по широј територији;
3. Коришћењем неуправљивих извора на месту потрошње енергије - купац произвођач тј. солар на сваком крову.

И сами видите да решење #3 не захтева нова улагања у преносну мрежу а док је инсталисана снага мања од потрошње ни у складишта енергије.

Преносна мрежа вреди милијарде, само дуплирати њен капацитет је илузорно.

Проблем и цена интеграције неуправљивих извора енергије је мали све до тачке када инсталисана снага неуправљивих извора не пређе ниво најниже дневне снаге конзума (код нас ~2,2GW) пошто када се пређе та тачка ту енергију морате или негде складиштити или је продати на отвореном тржишту у тренутку када је цена минимална.
 
Jasno je da su prenosni kapaciteti, kao i kapaciteti za skladistenje energije problem i sve ce vise imati uticaja, kako se bude vise gradilo vetroelektrana ili solarnih elektrana.

Naveo si tri resenja:
1. Складиштењем енергије неуправљивих извора у њиховој близини - реверзибилне хидро електране, батеријска складишта;
Ja bih ovde dodao i skladistenje u blizini mesta potrosnje, cime bi se peglali pikovi potrosnje, a mreza vise koristila kad je portosnja na minimumu. Skoro ista kolicina energije svakako mora da se prenese, samo sto bi to bilo ravnomernije. Kayem skoro sita, zato sto je prisutan gubitak kad se elektricna energija konvertuje u drugi oblik, pa onda nazad. Sigurno da RHE ne mogu da proizvedu istu kolicinu energije kao sto je ona koja se ulozi za pumpanje vode.
2. Дистрибуцијом неуправљивих извора по широј територији;
- Naravno da je distribucija neupravljivih iyvora na siroj teritoriji, pogotovo blize potrosacima dobra opcija, ali ima i neka ogranicenja. Na primer, vetrogeneratori imaju smisla samo tamo gde su vetrovi povoljni, a solarni paneli mogu da se postavljaju tamo gde ima prostora za njih.
3. Коришћењем неуправљивих извора на месту потрошње енергије - купац произвођач тј. солар на сваком крову.
- Ovo bi trebalo da bude sto vise stimulisano, iskoristavanje svakog coska za proizvodnju energije. No, ta energija ne moze biti tako lako konzervirana, no. bar preko dana ce smanjiti opterecenje mreze. Prakticno, bilo bi moguce deo dnevne potrosnje podmiriti sa krovova, tako rasteretiti prenosne sisteme koji bi se onda iskoristili za punjenje lokalnih skladista, a potom uskladistena energija koristila nocu ili u danima kada nema svetla.
 
Jasno je da su prenosni kapaciteti, kao i kapaciteti za skladistenje energije problem i sve ce vise imati uticaja, kako se bude vise gradilo vetroelektrana ili solarnih elektrana.

Naveo si tri resenja:
1. Складиштењем енергије неуправљивих извора у њиховој близини - реверзибилне хидро електране, батеријска складишта;
Ja bih ovde dodao i skladistenje u blizini mesta potrosnje, cime bi se peglali pikovi potrosnje, a mreza vise koristila kad je portosnja na minimumu. Skoro ista kolicina energije svakako mora da se prenese, samo sto bi to bilo ravnomernije. Kayem skoro sita, zato sto je prisutan gubitak kad se elektricna energija konvertuje u drugi oblik, pa onda nazad. Sigurno da RHE ne mogu da proizvedu istu kolicinu energije kao sto je ona koja se ulozi za pumpanje vode.
У прилогу је приказ ефикасности неких система складиштења електричне енергије а овде имате детаљну анализу већине данашњих технологија.

Складиштењем у близини места потрошње би морали опет да градимо велике преносне системе електричне енергије.

2. Дистрибуцијом неуправљивих извора по широј територији;
- Naravno da je distribucija neupravljivih iyvora na siroj teritoriji, pogotovo blize potrosacima dobra opcija, ali ima i neka ogranicenja. Na primer, vetrogeneratori imaju smisla samo tamo gde su vetrovi povoljni, a solarni paneli mogu da se postavljaju tamo gde ima prostora za njih.
Да, зато је иако са вишом расположивошћу код нас ветар једино реалан у близини акумулационих хидроелектрана. Али пошто су се наше источне комшије већ прерачунале у инсталисаним капацитетима ветра већ неко време постоји изрека "кад дува ветар у Румунији Ђердап прелива".

3. Коришћењем неуправљивих извора на месту потрошње енергије - купац произвођач тј. солар на сваком крову.
- Ovo bi trebalo da bude sto vise stimulisano, iskoristavanje svakog coska za proizvodnju energije. No, ta energija ne moze biti tako lako konzervirana, no. bar preko dana ce smanjiti opterecenje mreze. Prakticno, bilo bi moguce deo dnevne potrosnje podmiriti sa krovova, tako rasteretiti prenosne sisteme koji bi se onda iskoristili za punjenje lokalnih skladista, a potom uskladistena energija koristila nocu ili u danima kada nema svetla.

Да. Имају две крајности за укључење електро солара у енергетски систем:
1. Испред бројила - граде се велике електране прикључене на преносну или дистрибутивну мрежу па се та енергија продаје крајњем купцу али то тражи инвестирање у преносни и складишни систем;
2. Иза бројила - граде се електране код корисника са највећим капацитетом једнаким прикључној снази корисника. Овако систем види само мању потрошњу крајњих корисника те нема потребе инвестирати у преносну и дистрибутивну мрежу, али се мора модернизовати управљање мрежом ако се дозволи пуштање вишкова назад у мрежу.

Наша регулатива формално омогућава обе могућности али у стварности субвенционише #1 а дестимулише #2.

Да има икога ко мисли у нашу корист постојала би само опција #2 заједно са драстичним повећањем захтева за енергетску ефикасност објеката те би довела да за стамбене објекте имамо само потрошњу енергије за хлађење а интересантно је да баш у том истом тренутку је и највећа производња електричне енергије из сунца на том објекту те би повезали вршну потрошњу и производњу. Овако уместо да димензионишемо наш електро енергетски систем за летње и зимске максимуме снаге од 5+GW имали би уједначени дневни максимум целе године од 4+GW. То је једна електрана од 1GW мање.

Пара уштеђена је пара зарађена.
 

Prilozi

  • Untitled.png
    Untitled.png
    61 KB · Pregleda: 15
Складиштењем у близини места потрошње би морали опет да градимо велике преносне системе електричне енергије.

Nisam energeticar (zavrsio sam telekomunikacije), pa mozda gresim. Meni ova recenica nije logicna.
Mi svakako moramo da prenesemo odredjenu kolicinu energije. Ako posmatramo skladiste kao neku vrstu kondenzatora, onda prenosni sistem ne bi morao da se prilagodi vrsnom opterecenju, u slucaju da je blizu izvora energije, prosecnom, u slucaju da je bliyu korisniku.
Drugim recima, ako neki grad trosi izmedju 1 MW i 100 MW u toku dana, skladiste energije je kod izvora, onda mreza mora da se radi da podrzi tih maksimalnih 100 MW.
Sa druge strane, ako ta ista mreza u proseku prenosi 30 MW, skladiste energije ce da u pikovima nadoknadjuje nedostajucu energiju do 100 MW, dakle 70 MW, dok ce kad je potrosnja ispod 30MW preuzimati visak i skladistiti ga. Plus mozda onaj % koji se gubi pri skladistenju. Naravno, to je u idealnom slucaju kada skladiste moze da podmiri trazeni nivo energije.
Ja sam ovde gledao sa strane potrosaca. Ako se gleda sa strane proizvodnje energije, gde ona varira kao sto varira i potrosnja, prenosni sistem bi onda po istoj logici morao da bude sa te strane da se uravnotezi i smanje oscilacije dolayne energije.
Prakticno, skladista energije bi trebala da budu sa obe strane, da bi se koristio prenosni sistem sa najnizim performansama i troskovima.

Sto se tice onog sto si pomenuo o energetskoj efikasnosti, potpisujem.
 
Nisam energeticar (zavrsio sam telekomunikacije), pa mozda gresim. Meni ova recenica nije logicna.
Mi svakako moramo da prenesemo odredjenu kolicinu energije. Ako posmatramo skladiste kao neku vrstu kondenzatora, onda prenosni sistem ne bi morao da se prilagodi vrsnom opterecenju, u slucaju da je blizu izvora energije, prosecnom, u slucaju da je bliyu korisniku.
Drugim recima, ako neki grad trosi izmedju 1 MW i 100 MW u toku dana, skladiste energije je kod izvora, onda mreza mora da se radi da podrzi tih maksimalnih 100 MW.
Sa druge strane, ako ta ista mreza u proseku prenosi 30 MW, skladiste energije ce da u pikovima nadoknadjuje nedostajucu energiju do 100 MW, dakle 70 MW, dok ce kad je potrosnja ispod 30MW preuzimati visak i skladistiti ga. Plus mozda onaj % koji se gubi pri skladistenju. Naravno, to je u idealnom slucaju kada skladiste moze da podmiri trazeni nivo energije.
Ja sam ovde gledao sa strane potrosaca. Ako se gleda sa strane proizvodnje energije, gde ona varira kao sto varira i potrosnja, prenosni sistem bi onda po istoj logici morao da bude sa te strane da se uravnotezi i smanje oscilacije dolayne energije.
Prakticno, skladista energije bi trebala da budu sa obe strane, da bi se koristio prenosni sistem sa najnizim performansama i troskovima.

Sto se tice onog sto si pomenuo o energetskoj efikasnosti, potpisujem.
Када се ради са неуправљивим изворима гледа се са стране производње зато што се мрежа не димензионише по просеку него по максималној струји (снази) за одређену температуру околине.

Нпр. нижи су преносни капацитети лети за исту мрежу зато је и важно да солар на крововима напаја климе.
 
Ако град троши 1-100МВт мрежа се гради да може да пренесе најмање 100МВт

Ако имаш пик потрошње и пик производње (а то се дешава код ветрогенератора и сунчаних панела), онда треба да пренесеш и 100МВт потрошње и још тонолико колико производиш вишка, а то може да буде и 20% и 100%. Због те нејасноће колико, Душанова изјава има логику.
 
Opet su zasrali nešto sa računima za struju. U mojoj zgradi od 50 do 300% veći za Mart nego za Februar.
 

Све више мислим да је једино решење све избацити на улицу и правити цео енергетски систем из почетка.
 
Одржана је једна конференција на тему водоника у енергетици, али бих овај сегмент посебно предложио због стручног нивоа учесника.


Мој став за водоник у енергетици је да није и да неће бити економски оправдан за Србију.
 
Poslednja izmena:
Vrh