Nadovezao bi se na priču sa prethodne strane u vezi prelaska na centralno. Evo sad po vetruštini cvokoćemo na 17 jer je sva preostala toplota izašla preko trulog krova i pored fensi fasade s izolacijom (još evo snobovi odozdo našli da kreče hodnik iako će ispod trulog svetlarnika da prokišnjava). Keva mi sve češće pominje kuću (koja može biti izgrađena i kao pasivna) i kola (koja mogu biti i ekološka) jer joj smeta slabo grejanje i loš prevoz na šta ja prevrćem očima. Međutim, da li bi trebalo i sam da preispitam održivost postojećeg sistema daljinskog grejanja?
Prema zakonu Beogradske elektrane su isporučilac toplotne energije. Pazite na reči. Odnosi se na energiju iako mi u praksi pod grejanjem podrazumevamo subjektivan osećaj prijatne temperature. To znači da vam zakon garantuje samo de jure energent (toplu vodu) i to samo prema uslovima ugovora (ispod spoljnih 12C izmerenih u materinoj pod uslovom da ne štede, bez obzira da li je u vašoj prostoriji hladnije od prijatnih 22C), a nikako de fakto ogrejan prostor, imajući u vidu sve faktore (poput vremenskih uslova, lokacije, objekta i stana) koji uslovljavaju konstrantni monitoring (sasvim moguć u 21. veku). Te varijacije svaljuju na vas. Stavi izolaciju, promeni krov, nabavi ku*ac palac a mi ćemo da ti pustimo vodu kad mi smatramo da treba i koliko. Ni štednja nije isključena. Jedino što ne zaboravljaju jeste naravno fiksna, 12-mesečna ne baš mala naplata. Uvek se isto plaća za različitu uslugu koja eto prema zakonu ne mora ni biti isporučena.
S tim u vezi, verujem da bi značajan broj ljudi platio više za više imajući u vidu da mi priključeni trenutno plaćamo više za manje. Ljudi znaju za kvaku, pa se zato ni ne priključuju. Zapravo u Nišu se masovno isključivali s centralnog. Sistem će biti održiv koliko i ponuđen kvalitet usluge. To što se van centralnog greju na sve i svašta osim gasa to je posebna priča. Gradovi osim toga što ne garantuju fer uslugu centralnog grejanja uopšteno dozvoljavaju grejanje individualnih domaćinstava na čvrsta i fosilna tečna goriva, mada moram pšriznati da ni u ruralnim sredinama nije ništa bolje. Recimo u selu kod ujaka se godinama tražilo da se dovede gasovod dok je gas bio jeftin. Kad je konačno stigao do sela niko ni da pomene uvođenje jer je cena u međuvremenu drastično skočila, što za posledice ima lošiji kvalitet vazduha. Ponoviću da sad sa etažnim na 5 osoba greju 300m2 (60m2 po osobi), što nekada nije bio slučaj pri grejanju 24m2 za osmočlano domaćinstvo (3m2 po osobi što je 20x manje). Promenjen je životni stil koji je mnogima bukvalno došao glave (ko zna koliko je ljudi poumiralo u poslednjih pola veka zbog toga).
Kad saberemo sve, ko ima sredstva najbolje da izgradi pasivnu kuću u prigradskom mestu blizu (po mogućstvu železničkog) prevoza na pešačkoj ili biciklističkoj udaljenosti sa pristojnim taktom za povremeno korišćenje do grada (ostalo telekomuting). Uz bonotren (tromesečne karte za više vožnji, najčešće 10, koje su karakteristične za španski RENFE) u ponudi i takt na pola sata-sat, nema sumnje da bi veći broj ljudi iskoristio prednosti suburbije na ekološki prihvatljiviji način. Upravo bi ta promena demografije (urban flight) podstakla lokalne samouprave na podsticanje gradnje pasivnih objekata, i smanjenje zavsnosti od čvrstih goriva koja je trenutno još veći problem u prigradu, a gradske samouprave na pravedniji i kvalitetniji sistem centralnog grejanja.