Šta je novo?

Cinebuild

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
:shok: :lool: :lool: :bash: :bash:

KOJA ŠITINA!!!! To moram da gledam... Ali moram..


btw Veliki napredak je u tome što su priznali da gej ljudi postoje, dobro, nema ih još među Srbljem, ali polako.. Ali, mislim, Aligrudić, svako ko malo bolje kapira neke stvari, nije na meni da govorim, ali stvarno.. Bože..
 
Homere, ti kao da si prepričao srpsku verziju filma Postal Uwe Bola (rađenu prema igrici). Jedina razlika je što se tamo pojavljuju i talibani.
 
Evo malo vesti o mom oniljenom ovogodisnem srpskom filmu (jos nisam gledao Turneju o kojoj cujem samo pohvale).

Carlston za Ognjenku:

- bio na festivalu u Torontu, odlicne kritike, i to vam ne prenosim saopstenje PR-a, vec ono google "Tears for sale", Toronto i citaj. Nekako mi se cini da su cak bolje skontali film nego ovdasnja publika.

- na festivalu u Varsavi osvojio prvu nagradu

- Distribucija u Evropi i ex-yu pocece tokom jeseni. U evropi je distributer Besonov Europacorp, a vec imaju ponude da se od naredne godine prikazuje i u severnoamerickim bioskopima

- na DVD-u u Srbiji izlazi 1. decembra. DVD ce imati dosta dodataka, tako da ko voli ovaj film, nemojte ga skidati sa neta. Soundtrack sa muzikom iz filma izlazi u novembru.

- Reziser Uros Stojanovic uskoro pocinje da snima u Americi horor film "Nightfall". Jednu od glavnih uloga tumacice bubnjarka dua White stripes - Meg White. Za glavnu musku ulogu, prema navodima stampe, konkurisu Vin Dizel ili Danijel Krejg.


Inace, kad smo vec kod filmova iz ovogodisnje produkcije, moram na kraju da izdvoijm nesto u vezi sa Milosem Brankovicem. Iako se meni licno ne svidja ima nekoliko stvari koji ga dizu na vrednosnoj lestvici:

- beskrompromisan i hrabar film, koji nas nece ostaviti ravnodusnim, ima jak autorski pecat i time se izdvaja od gomile slicnih filmova koji se snimaju po sablonu za dobijanje nagrada na malim evropskim festivalima. U tome predstavlja svakako osvezenje, i paradoksalno, iako ga mrzim, spada u jedne od najboljih filmova proslogodisnje produkcije :D
 
Meni je Brankovic super film - jeste ta klasika istocno-evropskog gangsta filma (cak i iz drugacije perspektive), ali neke surreal scene npr. bizarni seks ili neprirodno ponasanje mnogih likova su meni bas interesantne. To, i cinjenica da ima super urbanu atmosferu koja prevazilazi lokal-kulturne momente.. covek protiv grada, sam, grad protiv coveka. Zver u kavezu. Film je super :)

Carlston za Ognjenku je bio sjajan, ali je po meni nedovrsen film... kraj je dosao jednostavno previse brzo..
 
Zanimljivo je sto, po mom miseljnju, Brankovic vizuelnim stilom i sokantnoscu pokusava da nadomesti neke druge slabosti. Ali to je opet legitiman filmski trik. Kada bi imao standardnu fotografiju i kolorit i scena seksa u senci i standardnoj misionarskoj pozi svakako ne bi ostavlja isti utisak, ali onda opet ne bi bio Milos Brankovic.

ali, iapk kao zagrizeni levicar i liberal imam problem sa tim filmom. Ocena svakog dela nosi subjektivnu i objektivnu komponentu. Objektivno ne moze bez subjektivnog jer da nema subjekta ko bi onda iznosio objektivnu ocenu. Meni ne samo da licno smeta bratanje stereotipma i trpanje svih manjinskih i levo orijentisanih grupa u kos zla (homoseksualci, NVO, levicari, ateisti, Jevreji, ljudi izZapadne Evrope...) nego i sama apsolutizacija zla u tim karakterima ima za efekat da meni deluju manje uverljivi. Npr. dovoljno je da je Brankovicev sef lopov da bih ga mrzeo, ne treba pritom da bude i incestoidni Jevrejin homoseksualac. To onda deluje naivno, poput politickog pamfleta, koji za cilj ima da izvesnim drustvenim grupama pripise negativne osobine. Ili npr, jos jedan trn u oku - jedan od krimosa iz ulicne bande nosi gromnu kajlu sa krstom okrenutim naopako. Sto je, po mom misljenju krajnja glupost. Poznato je da se u kriminalnom svetu u Srba zlatni lanci popularan modni detalj, ali medju srpskim krimosima nema satanisata. Mnogo je efektinije bilo da krimos nosi normalan krst, jer bi jaz izmedju njegovog delanja i simbola koji nosi na grudima imao veci efekat na publiku. Manifestna religioznost je jedna od stvari kojaa cini lose ljude smesnim i jadnim, bili oni politicari, krimosi ili ratni zlocinci, pa cak i svestenici. Ali ne, autor je zeleo da apostrofira njegovu zlobu, kao da publika to ne vidi sama, pa treba jos da joj se nacrta da je baja zao zato sto nosi obrnuti krst na grudima.

I sam odnos prema religiji u filmu je nedorecen sto na izvestan nacin pokazuje da i autori imaju problem da se suoce i izbore sa tom temom. Naravno opsti gubitak vrednosti u drustvu je tema filma i religioznost (pravoslavnost) u izvesnom smislu imaju pretencioznost da se u filmu prikazu kao antipod takvoj situaciji. Medjutim, to u filmu nije razradjeno. Zasto je Brankovic religiozan (i da li je uopste religiozan)? Tu je jako bitna ona scena kada mu bag** upadne u stan i polomi ikonu. Za hriscanina je dovoljna bol u tome sto mu neko unistava nesto sto je njemu vazno na duhovnom planu i onda je apsolutno suvisna ona recenica: "Majka je zavrsila ovu ikonu, dan pre nego sto su ona i otac poginuli u saobracajnoj nesreci". Prvo sto je jako pateticno, a drugo sto ostavlja otvorenu dilemu - da li je njemu ikona vazna zato sto je ikona ili zato sto ga seca na roditelje.

Pisao sam dosta o stvarima koje mi smetaju i u prvom postu o Milosu Brankovica. Jednostavni, ne mogu ideoloski da se pomirim sa tim filmom, kao sto mnogima jednostavno smeta "Turneja", cak su joj dali i epitet "pescanikasta".
 
Dakle, "Ognjenka" kupi nagrade, cekamo "Turneju" .... jos samo da mi je znati, sta se to desava sa "Azdahom"?

SVETI GEORGIJE DUŽNIK!
Glumci i tehničko osoblje filma „Sveti Georgije ubiva aždahu" zbog dugovanja traže da se zaplene filmske trake i zabrani film koji košta 4.500.000 evra



Grupa glumaca i tehničkog osoblja koja je radila na filmu „Sveti Georgije ubiva aždahu" planira sutra da zatraži sudsku zabranu emitovanja filma zbog neizmirenih dugovanja.

Kako saznaje Press, među glumcima koji će tražiti i da se zapleni filmski materijal najskupljeg ostvarenja u istoriji Srbije (do sada koštalo oko 4.500.000 evra) nalaze se i Slobodan Boda Ninković, Srđan Miletić i Branislav Lečić.

Kako su srpski mediji već pisali, većini glumaca nije isplaćen honorar, iako je snimanje filma završeno još u decembru 2007. godine, ali do sada gotovo niko od njih nije želeo da se javno oglasi, pravdajući se strahom od toga da posle neće moći da glume u filmovima koje rade Srđan Dragojević i Laza Ristovski.

Branislav Lečić, koji u filmu tumači zahtevnu ulogu kapetana Tasića, priznaje za Press da mu nije isplaćena skoro polovina honorara: - Tačno je, do danas nisam dobio obećanu sumu novca. Isplatili su me procentualno negde oko 40 posto, a kada ću dobiti ostatak, nije mi poznato - rekao je Lečić.

Dragojević: I meni duguju

Za razliku od bivšeg ministra, ostali članovi protestnog tima nisu želeli da se oglašavaju do petka, kada će i zvanično zatražiti da saznaju kada će dobiti svoj novac.

Reditelj Srđan Dragojević, koji je zajedno sa Lazom Ristovskim i jedan od koproducenata „Aždahe", priznaje da dugovanja postoje, ali kaže da se i on nalazi u istoj situaciji kao i ostali.

- Producenti su bili jako korektni i mogu da kažem da smo svi u približno istoj situaciji. U proseku, svima, pa i meni, duguje se između 20 i 30 odsto honorara, a taj dug će biti izmiren u narednom periodu, tek kad film bude ostvario prve prihode - rekao je Dragojević za Press, i dodao da on nije krivac za neisplaćene honorare.

Žele da naude filmu

- Nikad se nisam bavio finansijskim aspektima i isplatom honorara, a na filmu su, kao i u vojsci, obaveze i zadaci striktno podeljeni.

Ja sam svoje obaveze ispunio. Sramota je što se neki pojedinci, pa makar to bili i bardovi glumišta, oglašavaju tim povodom i daju sebi za pravo da sebe stavljaju u prvi plan ispred montažera, scenarista i onih koji postavljaju rasvetu i koji dele istu sudbinu - zaključio je Dragojević, uz napomenu da priču o neisplaćenim honorarima plasira „onaj deo čaršije koji želi da naudi filmu i pre nego što ugleda svetlost dana".

A. RADENOVIĆ
:notok:
 
@HomerJay
Ne znam, meni je taj film bio zabavan upravo zbog tih malih dodira. Brankovic nije heroj, on je zla licnost isto koliko i ostali protiv kojih se bori - ta uopstena pokvarenost koja je centralna tema filma ustvari i cini ga zabavnim. Nema pozitive. Ja njegovu religioznost i patetiku te recenice koju si naveo vidim kao prikaz licemerstva, njegovog licnog. Taman u filmu kad covek pocne da sazaljeva nekog ili da se identifikuje, on ga prebaci na drugu stranu (covek u kolicima npr.)... Ne znam, to mi se svidelo. Mislim da u tom duhu treba gledati tretman "levice" na politickoj/drustveno-vrednosnoj sceni...
 
^^^

Hm, ima tu neke logike. Zapravo i na prvo gledanje meni je heroj filma Jovana Stipic (Miloseva devojka novinarka), jer ceo film je mrzis i na kraju skontas da je ispala najpozitivniji lik. Inace, Brankovic ima i zanimljivu glumacku ekipu, anarocita pohvala ide za jako lepe i talentovane zene :)



Sto se "Azdahe" tice, vec je krenula da dize prasinu. O problemima sa finansijama se prica vec duze vreme, a sad su vec krenuli da ga pljuju na politickoj liniji. Pre neki dan vidim da Robert Nemecek kaze da "Azdaha" nije umetnicki, vec politicki projekat, i to, kako se izrazio, jedne propale politicke ideje. Kontam da, buduci da je u pitanju koprodukcija Srbije i RS, misli na nekakav velikosrbski projekat, no licno mislim da je to hrpa izmeta. Prvi svetski rat je vrlo znacajan u nasoj istoriji, a gotovo da nije obradjivan u srpskom filmu Ne vidim dakle sta je tu sporno, a to sto mozda kroz film provejava duh nacionalizma, to nije pamflet, nego duh vremena. Inace, koliko se secam drame i koliko se vidi i iz trejlera, "Azdaha" je antiratni film (kao i "Lepa sela..." koji su isto tako svojevremeno optuzivali da je velikosrbski). Uostalom, ma kakve osobe i umetnici bili, mislim da je poresno tako politicki etiketirati ljude poput Srdjana Dragojevica, Dusana Kovacevica, Lazara Ristovskog, Zorana Cvijanovica... Jer svi znamo na kojoj strani policijskih kordona su oni stajali dok je Nemecek, iako mislim da je by far najbolji filmski urednik u Srbiji, radio na JUL-ovskoj televiziji.
 
Na snimanju filma „Srpski film”
Brutalna horor priča
Autor: M. Čule | 11.11.2008. - 05:00

horor-v.jpg


Snimanje „Srpskog filma”, erotskog horor trilera scenariste Aleksandra Radivojevića i reditelja Srđana Spasojevića, u kojem glavne role tumače Srđan - Žika Todorović, Sergej Trifunović, Katarina Žutić, Lena Bogdanović, Jelena Gavrilović, Ana Sakić, Slobodan Beštić, privodi se kraju. Scenarista Radivojević, sin proslavljenog režisera Miše Radivojevića, proveo je ekipu „Blica” kroz snimanje.

Radnja filma je sledeća: Pet minuta u budućnosti, Miloš (Žika Todorović) nekadašnja zvezda svetskog porno-filma, srećno je oženjen s Marijom (Jelena Gavrilović) i ima dete. Međutim, kao i većina građana naše zemlje, Miloš je ostao bez novca. U trenutku kada očajanje dostiže vrhunac, u njegovom životu pojavljuje se veoma bogati i politički uticajan producent erotskih filmova, ekscentrični Vukmir (Sergej Trifunović). Filozofsko-demonski negativac pomračenog uma nudi Milošu ulogu u svom novom filmskom projektu za velike pare. Ali, pod jednim uslovom - Miloš ne sme da zna o čemu se radi u filmu. Imajući u vidu svoju lošu finansijsku situaciju, on potpisuje vredan ugovor i ne sluteći da tako ulazi u košmar, brutalnost, šok, mrak, zlo, užas… jezivi „snaf” film koji sa sobom nosi smrt. U vrtlog užasa zajedno sa Milošem upada i seksepilna porno-glumica Lejla (Katarina Žutić). Jedne hladne noći, iscrpljen posle snimanja brojnih nasilnih scena seksa, Miloš izbezumljen utrčava u zemunski dragstor…

- On se duboko unosi u otelotvorenje prilično dementnih momenata u kojima se njegov lik nalazi. On ne zna šta će sve da se desi. Na njegovoj faci se u samo jednom kadru smenjuje paleta emocija, ekstremnih emocija, slede jedna drugu na neverovatan, jedinstven način. Nikada niko u našoj kinematografiji nije na ovakav način kao Srđan u ovom filmu uspeo da izvede takav jedan sled nijansiranih emocija. Ta njegova gluma, ta predanost koju je ovde pokazao jeste kao neko oružje, kao atomska bomba koju do sada niko nije bacio. A sada je bačena - oduševljeno priča filmski kritičar i scenarista Aleksandar Radivojević, pod čijom palicom se vodi snimanje ovog ostvarenja koje je uzbudljivi, trilersko-ekstremni osvrt na naše živote.
Miloš, Vukmir, Lejla… oni su protagonisti kulturno-terorističkog akta koji predstavlja ovaj film.
- Sve se dešava u Srbiji, sredini koja je užasno plodna za mračne i ludačke ideje. Naša stvarnost je užasno bizarna, dok je naša umetnost banalna ili nepostojeća. Naša javna kultura je falsifikat, diktirana je. „Srpski film” je ogroman metaforički napad na našu kulturu, na ono što se danas javno smatra njome. Naša kultura je groblje, ona je dno dna, bazirana je na suštinskom nerazumevanju pravih vrednosti i u svojoj uprošćenosti je majmunski pornografska. E, zato je ovaj film, „Srpski film”, ostvarenje koje će zgrabiti vašu podsvest i izvući iz nje sve ono što ste tamo sakrili. Uznemiriće je - priča Radivojević, koscenarista filma „Čarlston za Ognjenku” i autor emisije „Šok koridor”, i ističe da mu je reditelj Srđan Spasojević, sa kojim je radio na scenariju, mnogo pomogao.
- On je retko hrabar, talentovan i žestok mladi reditelj, koji se, za razliku od većine njegovih kolega, ne plaši da zaroni u krv, prljavštinu i užas koji kipte ispod površine naše nametnute stvarnosti - priča Radivojević i dodaje da bi premijerno prikazivanje filma trebalo da bude sredinom naredne godine.

Ogoljene heroine
- Pank heroina našeg glumišta Katarina Žutić i sve ostale glumice ogolile su se psihički i fizički za ovaj film, baš kao što je ogoljeno i naše društvo. Niko nije lako prošao u ovom filmu, kao ni svi mi u našim malim, bednim životima - objašnjava Radivojević.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/zabava.php?id=64910
 
Britanski glumac u srbiji
Ralf Fajns u noćnom provodu u Beogradu
29yqiix.jpg

Britanski glumac Ralf Fajns poslednjih nekoliko dana boravi u Beogradu tražeći lokacije na kojima će snimati novi film „Koriolan”. Za vikend je posetio italijansko-francuski restoran „Pietro dell’Oro” u vlasništvu Dejana Stankovića, gde se odlično proveo, te se nakon večere potpisao na zidu gde se već nalaze brojni autogrami poznatih.
Ralf Fajns je uživao u gastronomskim pikanterijama u poznatom restoranu, a šef kuhinje Lorenco Batistela sa velikim zadovoljstvom pripremio je za glumca brancin aiffel. Fajns je uživajući u jelu, ćaskao sa prijateljima i gustirao belo vino „chablis grand cru”, te mu je kao poslastica poslužen bogato aranžiran voćni tanjir. Zvezda poznatih filmova kao što su „Engleski pacijent” i „Šindlerova lista” svojim prijatnim ponašanjem oduševio je čitavo osoblje.
- Uživao sam spremajući jela za ovako veliku zvezdu, to je zaista velika čast. Impresioniran sam Ralfovim spontanim ponašanjem koje nije odavalo utisak da je u restoranu velika holivudska zvezda - rekao je italijanski kuvar Batistela.
Posle večere, odlično raspoloženi Fajns se uz osmeh potpisao na zid i ostavio dobar utisak na osoblje u restoranu „Pietro dell’Oro”.
- Prezadovoljan sam uslugom i mislim da ovaj restoran odiše predivnom atmosferom i prijatnim ambijentom - rekao je poznati glumac izlazeći iz restorana, a kao uspomena ostao je njegov autogram na zidu gde se već nalaze potpisi Novaka Đokovića, Dejana Stankovića, Duška Tošića, Ace Lukasa i drugih.
Britanski glumac Ralf Fajns posetiće danas „Beogradsku arenu” kao još jednu moguću lokaciju za snimanja novog filma.
- Fajns danas pre podne dolazi sa tročlanom ekipom da razgleda „Arenu”. On će razgovarati sa direktorom Đorđem Milutinovićem i njegovim zamenikom Dejanom Petričevićem. Pre dve nedelje je bio jedan njegov saradnik da pogleda „Arenu”, a sada dolazi i poznati glumac lično jer mu je zanimljiva kao lokacija za snimanje filma - kaže Jasmina Krstić, portparol „Beogradske arene”.
sm3cl5.jpg

Tako će se u budućem filmu o životu legendarnog rimskog vođe Gaja Marcija Koriolana, pored ostalih lokacija u Beogradu, verovatno naći i „Arena”. Da podsetimo, holivudski glumac je u subotu razgovarao sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Ivicom Dačićem o mogućnosti snimanja „Koriolana” u Palati Srbija u Novom Beogradu. Fajns je bio oduševljen salom „Jugoslavija”, u kojoj je zasedalo nekadašnje predsedništvo SFRJ, kao i arhitekturom celog zdanja, a pošto je Palata Srbije u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, ministar Ivica Dačić je Fajnsu, osim lokacija za potrebe snimanje filma, na raspolaganje stavio i specijalne jedinice SAJ, Žandarmeriju i Konjičku brigadu MUP-a.
Izvršni producent filma „Koriolan“ je beogradska produkcijska kuća „Work in progress“. Inače, Fajns je već boravio u Beogradu u julu ove godine, kada je u pratnji producenta Franka Hilderbranda i scenografa Marka Geratija obišao nekoliko lokacija birajući najpogodniju za svoj film. Tako je tada razgledao Stari dvor, novu i staru zgrade Narodne banke, pogone fabrike IMT u Zemunu i Palatu „Srbija“. Tom prilikom obišao je i lokalitete oko Deliblatske peščare, Petrovaradinsku tvrđavu i „Pinkov“ studio u Šimanovcima.

Snimanje u martu
Snimanje filma „Koriolan”, moderne verzije istoimene tragedije Viljema Šekspira o životu legendarnog rimskog vođe Gaja Marcija Koriolana, Fajns bi trebalo da počne u martu 2009. godine.
110apf5.jpg

Uspešna karijera
-rođen 22. decembra 1962. godine, u Ipsviču, Engleska
-otac Mark Fajns, fotograf. Majka Dženifer Laš, pisac
-završio Čelzi koledž za umetnost i dizajn i Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti
-Nominovan za Oskara dva puta. Dobio 11 filmskih nagrada
-Najpoznatiji filmovi: „Šindlerova lista”(1993.), „Čudni dani” (1995.), „Engleski pacijent” (1996.), „Sunshine” (1999.), „Onjegin“ (1999.), „Red Dragon“ (2002.), „Hari Poter i vatreni pehar”(2005.), „Hari Poter i red feniksa” (2007.)


Izvor: Blic
Link: http://www.blic.co.yu/zabava.php?id=64891
 
U periodu 1954 - 1958, sovjetski reditelj Pavel Klušancev je snimio film doroga k zvezdam (put ka zvezdama). Opisuje se život Konstantina Eduardoviča Ciolkovskog (jedan od pionira astronautike iz 19. veka), budući prvi let u kosmos, gradnju orbitalne stanice, let na mesec, gradnju mesečeve baze, let na mars i saturn. Stručni konsultant je bio Mihail Tihonravov, koji je u to vreme radio na pravom programu leta čoveka u svemir.

Interesantno je da je neke scene Stenli Kjubrik bukvalno prepisao snimajući prvu Odiseju deset godina kasnije.
Ovo su pojedini frejmovi iz filma. Film možete naći putem torrenta, bez titla, traje oko pedeset minuta.

2001comp.jpg

2001com2.jpg

hobyeby2.jpg

hobyebye.jpg

hocrawl1.jpg

holaunct.jpg

horollbk.jpg

hocock1.jpg

hoeva4.jpg

hofleet2.jpg

hoassy4.jpg

hoassy5.jpg

hostaex1.jpg

hostaga2.jpg

hostarm2.jpg

homoon3.jpg

homoonc.jpg

homoonj.jpg

homoong.jpg

homoonb6.jpg

homoonb1.jpg

homoonb3.jpg

homars.jpg

hosaturn.jpg


link za ceo članak i još sličica:
http://www.astronautix.com/articles/roastars.htm
 
Mali akcionari „Beograd filma“ i kompanije „Rudo“ najavljuju ulične proteste kako bi ostvarili svoja prava
Kupac prekršio ugovore i oštetio obe firme
2evt5bs.jpg


Mali akcionari „Beograd filma“, koji poseduju 30 odsto akcija firme, ponovili su zahtev da se pod hitno raskine kupoprodajni ugovor sa većinskim vlasnikom Nikolom Đivanovićem jer je, prema njihovim rečima, prekršio sve odredbe tog ugovora sklopljenog u februaru 2007.

Udruženi sa malim akcionarima kompanije „Rudo“, koju je Đivanović kupio na isti dan kada i „Beograd film“, i prema rečima akcionara, takođe oštetio, najavljuju ulične proteste kako bi se izborili za svoja prava jer, kažu, ostali vidovi borbe nisu dali nikakav efekat. Prema procenama stručnjaka, tržišna vrednost „Beograd filma“, na dan privatizacije, iznosila je 68 miliona evra, međutim, kompanija je prodata za 9,2 miliona evra.

- Kupac se ugovorom obavezao da u naredne dve godine neće promeniti delatnost firme, niti je otuđiti, odnosno prodati. Međutim, pod izgovorom da „šest lokacija nije dobro za bioskop“, Đivanovićje ubrzo prodao bioskope „Balkan“, „Jadran“, „Kozara“, „Voždovac“, „Partizan“ i „Slavica“ kupcu sa Bahamskih ostrva za iznos od 19,7 miliona evra. Zarada većinskog vlasnika je 10, 5 miliona evra, a vlasnici beogradskih bioskopa sada su bahamske firme Beobana, Beopana, Beojana, Beokona, Beovona i Beoslana - rekao je na jučerašnjoj konferenciji za novinare predsednik Unije malih akcionara Branko Dragaš.

Predstavnici malih akcionara „Beograd filma“ istakli su, u pisanom saopštenju, da su svi radnici ove firme dobili otkaze uz otpremninu u iznosu od 500 evra po godini staža, da na račun kompanije nije uplaćen ni dinar nakon prodaje šest bioskopa, i da je prilikom njihove prodaje kao sedište firme Nikole Đivanovića navedena adresa Simina 8, na kojoj se nalazi crkva Svetog Trojstva. Oni kažu da su se pismeno obraćali mnogim ustanovama i institucijama, ali da odgovor nisu dobili ni od jedne.

Predsednik Unije malih akcionara Branko Dragaš savetovao je akcionare Beograd filma da budu strpljivi i ne prodaju svoje akcije, čija tržišna vrednost trenutno iznosi 500 dinara po akciji, jer su u međuvremenu pokrenute tužbe protiv većinskog vlasnika.

U izjavi za Danas Nikola Đivanović ističe da on više nije vlasnik „Beograd filma“ niti firme „Rudo“ i da su obe kompanije prodate na legalan način.

- Svaki kupoprodajni ugovor sklopljen je sa Agencijom za privatizaciju. Ona je dala saglasnost za prodaju „Beograd filma“ i „Ruda“, i ja više nemam ništa sa tim kompanijama. Sve je urađeno po zakonu - naglasio je Đivanović, dodajući da će male akcionare, koji ga budu „prozivali“, ubuduće tužiti sudu za klevetu.
Izvor: Danas
Link: http://www.danas.rs/vesti/srbija/be...re_i_ostetio_obe_firme.39.html?news_id=149491
 
Završeno snimanje filma Jovana Todorovića „The Belgrade Phantom“
Fantom iz poršea uskoro u bioskopima
Autor: Milica Čule | 01.02.2009. - 00:01

Priču o kultnom Fantomu, Vladi Vasiljeviću, princu beogradskih ulica koji je tokom komunističkog režima prkosio policiji te zabavljao i oduševljavao brojne prisutne svojim vratolomnim vožnjama u ukradenom belom poršeu, reditelji Jovan Todorović i Bogdan Petković pretočili su u film „The Belgrade Phantom“, čije je snimanje nedavno završeno.

fantom-x.jpg


Glavne role u filmu baziranom na istinitoj priči tumače Milutin Milošević (Fantom), Marko Živić (Fanđo), Nada Macanković (Đina), Radoslav Milenković (Maksić), Andrej Šepetkovski (Boža), Goran Radaković (Komarac), Boris Komenić (Inspektor), Miloš Samolov (Cvele), Miloš Vlalukin (Pikpoket), Cvijeta Mesić (Fantomova mama)…
– „Beogradski fantom“, kao deo neispričane beogradske legende i kao priča koja u potpunosti nikad od početka do kraja nije bila ispričana, kao događaj nam je po svojim naznakama i različitim verzijama sam po sebi bila dovoljna inspiracija da dobijemo ideju za film. Sama ideja ili bolje rečeno inicijalna kapisla za početak rada na filmu „Beogradski fantom“ je sticaj slučajnih okolnosti kad smo se Bogdan Petković i ja našli u Berlinu 2002. tokom „Berlinala“, na žurci Slovenačkog filmskog fonda, otišli na piće i bukvalno se za jedno veče dogovorili da počnemo rad na ovom projektu – kaže Jovan Todorović za „Blic“.
Reditelj je uz pomoć svog prijatelja i kolege Bogdana Petkovića na istraživanju za film radio više od godinu dana. Pričali su s voditeljem Radija „Studio B“ u čiju se emisiju Fantom javljao, zatim sa fotografom koji je uspeo da slika Vladu, sa brojnim očevicima, njegovom rodbinom…
– Istraživanje, koje je sve u svemu trajalo godinu dana, počeli smo odmah po dolasku u Beograd. Od samog početka istraživanja, ne samo beogradskog Fantoma kao događaja ili predstave koja se u Beogradu davala tih deset septembarskih dana 1979, nego i uopšte tadašnjeg istorijskog perioda SFRJ, poslednje godine vladavine Josipa Broza Tita, prosto se nametnula teza da je taj događaj neka vrsta međaša između Beograda koga sada više nema, ili ga ima u naznakama i najviše u pričama, i Beograda koji je polako počeo da liči na ono što je danas. Naravno, ako se izuzme romantičarsko boemska distanca, ono što je Beograd sada ima svoje mane ali i prednosti – navodi Todorović, i nastavlja pričom o Fantomu.
– Svako vreme ima svoje buntovnike. Fantom definitivno jeste postao jedan od beogradskih buntovnika, mada sam duboko uveren da on takvo mišljenje o sebi sigurno nije imao. Ono čime je on zaslužio da se o njemu uradi film je nepobitna činjenica da u njegovom činu izazivanja milicije i zakazivanja jurnjave putem radija iz noći niko nije stradao. Sve to nosi u sebi elemente klasičnog filmskog junaka, a još ako se pri tome doda da je bio lep čovek, povučen i hrabar… – objašnjava reditelj, i ističe da vratolomne vožnje Vlade Vasiljevića nisu bile nikakav politički bunt ili protest, ali da su na neki način bile ismejavanje tadašnjeg režima.
– Što se tiče političke pozadine, koja je definitivno pratila ceo događaj, Fantomove vožnje sigurno nisu bile namera da se napravi bilo kakav politički protest ili bunt, to gotovo sa sigurnošću mogu da tvrdim, ali sve konsekvence koje su nastale kao posledica poltičkog pritiska bile su veoma stroge i Vlada Vasiljević Fantom ih je žestoko iskusio. Na kraju krajeva, on je sam deset noći u kontinuitetu ismejavao osnovni stub tadašnjeg režima – Narodnu miliciju; pri tome je imao par hiljada simpatizera pretežno među mlađom populacijom čiji se broj iz noći u noć rapidno uvećavao, a da ne govorimo o tome da je u ceo taj svoj šou uvukao i najslušaniju radio-stanicu u Beogradu tog vremena. Sve u svemu, za jedan jednopartijski režim 1979. previše – priča Jovan Todorović, i navodi uz čiju je podršku film realizovan.
– Podržalo nas je Ministarstvo kulture, mađarski Nacionalni filmski fond, bugarski Nacionalni filmski fond, „Eurimages“, Sekretarijat za kulturu Skupštine grada Beograda, Skupština opštine Stari grad, RTS, Telekom Srbija i Dunav osiguranje – kaže Todorović, i ističe da se još uvek ne zna tačan datum premijere filma.

Legenda o jurnjavi na beogradskim ulicama
Nekadašnja Jugoslavija. Beograd, 1979. godina. Dok je tadašnji predsednik Josip Broz Tito bio na Kubi rešavajući politička pitanja, na beogradskim ulicama pojavio se misteriozni dečko u ukradenom belom poršeu. Vozio je ulicama po centru grada, neverovatnim brzinama od po 200 kilometara na sat, jurcao u suprotnom smeru, prolazio kroz crveno svetlo, a da pri tom nikog nije povredio. Svake večeri, policija je pokušavala na sve moguće načine da ga uhvati, ali svaki put je bilo bezuspešno. Sva pažnja tadašnjeg veoma organizovanog društva bila je usresređena na njega, Vladu Vlasiljevića, kojeg su Beograđani nazvali Fantom. Svake noći, pre nego što bi seo za volan ukradenog luksuznog vozila, Vlada se javljao u program Radija „Studio B“ i najavljivao kuda će te večeri protutnjati u belom poršeu. Deset večeri zaredom. Hiljade ljudi bi se potom okupljalo po centru grada i nestrpljivo čekalo da vidi Fantoma sa beogradskih ulica. Svi su pričali samo o njemu. Postao je heroj grada. Njegove vratolomne vožnje bile su prvi buntovnički događaj u Beogradu. Prkos režimu. Od tada se, kako pričaju mnogi očevici Vladinih vožnji, „nešto“ u našem glavnom gradu promenilo…

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/zabava.php?id=76868
 
Postoji jedna znacajna stvar kod Technotise, a to je da cak i da se ispostavi da je film kao film krsh - tj. da ima ocajnu radnju, nerazradjene likove, katastrofalnu glumu, cak i losu animaciu - on je vec neverovatan uspeh. Jer snimiti u Srbija animirani S/F je nesto za sta treba dobiti orden, pa makar se ispostavilo da to nista ne valja.
 
Muzika je super, animacija je djene djene, crtez je super, doduse, a radnja... pa ne znam, u trejleru nista nisam ukapirao.. ali valjda nece biti takav clusterf**k kao Carlston za Ognjenku - super, super, super, ajde, daj jos, jos, jos... i kraj. Bas kad je trebalo da bude razbijajuca zavrsnica, kraj... Sad znam kako se zene osecaju tokom loseg seksa.
 
bigvlada":1g20m69c je napisao(la):
Završeno snimanje filma Jovana Todorovića „The Belgrade Phantom“
Fantom iz poršea uskoro u bioskopima
Autor: Milica Čule | 01.02.2009. - 00:01

Priču o kultnom Fantomu, Vladi Vasiljeviću, princu beogradskih ulica koji je tokom komunističkog režima prkosio policiji te zabavljao i oduševljavao brojne prisutne svojim vratolomnim vožnjama u ukradenom belom poršeu, reditelji Jovan Todorović i Bogdan Petković pretočili su u film „The Belgrade Phantom“, čije je snimanje nedavno završeno.

http://www.blic.rs/_customfiles/Image/slike/2009/02_februar/01/zabava/fantom-x.jpg

Glavne role u filmu baziranom na istinitoj priči tumače Milutin Milošević (Fantom), Marko Živić (Fanđo), Nada Macanković (Đina), Radoslav Milenković (Maksić), Andrej Šepetkovski (Boža), Goran Radaković (Komarac), Boris Komenić (Inspektor), Miloš Samolov (Cvele), Miloš Vlalukin (Pikpoket), Cvijeta Mesić (Fantomova mama)…
– „Beogradski fantom“, kao deo neispričane beogradske legende i kao priča koja u potpunosti nikad od početka do kraja nije bila ispričana, kao događaj nam je po svojim naznakama i različitim verzijama sam po sebi bila dovoljna inspiracija da dobijemo ideju za film. Sama ideja ili bolje rečeno inicijalna kapisla za početak rada na filmu „Beogradski fantom“ je sticaj slučajnih okolnosti kad smo se Bogdan Petković i ja našli u Berlinu 2002. tokom „Berlinala“, na žurci Slovenačkog filmskog fonda, otišli na piće i bukvalno se za jedno veče dogovorili da počnemo rad na ovom projektu – kaže Jovan Todorović za „Blic“.
Reditelj je uz pomoć svog prijatelja i kolege Bogdana Petkovića na istraživanju za film radio više od godinu dana. Pričali su s voditeljem Radija „Studio B“ u čiju se emisiju Fantom javljao, zatim sa fotografom koji je uspeo da slika Vladu, sa brojnim očevicima, njegovom rodbinom…
– Istraživanje, koje je sve u svemu trajalo godinu dana, počeli smo odmah po dolasku u Beograd. Od samog početka istraživanja, ne samo beogradskog Fantoma kao događaja ili predstave koja se u Beogradu davala tih deset septembarskih dana 1979, nego i uopšte tadašnjeg istorijskog perioda SFRJ, poslednje godine vladavine Josipa Broza Tita, prosto se nametnula teza da je taj događaj neka vrsta međaša između Beograda koga sada više nema, ili ga ima u naznakama i najviše u pričama, i Beograda koji je polako počeo da liči na ono što je danas. Naravno, ako se izuzme romantičarsko boemska distanca, ono što je Beograd sada ima svoje mane ali i prednosti – navodi Todorović, i nastavlja pričom o Fantomu.
– Svako vreme ima svoje buntovnike. Fantom definitivno jeste postao jedan od beogradskih buntovnika, mada sam duboko uveren da on takvo mišljenje o sebi sigurno nije imao. Ono čime je on zaslužio da se o njemu uradi film je nepobitna činjenica da u njegovom činu izazivanja milicije i zakazivanja jurnjave putem radija iz noći niko nije stradao. Sve to nosi u sebi elemente klasičnog filmskog junaka, a još ako se pri tome doda da je bio lep čovek, povučen i hrabar… – objašnjava reditelj, i ističe da vratolomne vožnje Vlade Vasiljevića nisu bile nikakav politički bunt ili protest, ali da su na neki način bile ismejavanje tadašnjeg režima.
– Što se tiče političke pozadine, koja je definitivno pratila ceo događaj, Fantomove vožnje sigurno nisu bile namera da se napravi bilo kakav politički protest ili bunt, to gotovo sa sigurnošću mogu da tvrdim, ali sve konsekvence koje su nastale kao posledica poltičkog pritiska bile su veoma stroge i Vlada Vasiljević Fantom ih je žestoko iskusio. Na kraju krajeva, on je sam deset noći u kontinuitetu ismejavao osnovni stub tadašnjeg režima – Narodnu miliciju; pri tome je imao par hiljada simpatizera pretežno među mlađom populacijom čiji se broj iz noći u noć rapidno uvećavao, a da ne govorimo o tome da je u ceo taj svoj šou uvukao i najslušaniju radio-stanicu u Beogradu tog vremena. Sve u svemu, za jedan jednopartijski režim 1979. previše – priča Jovan Todorović, i navodi uz čiju je podršku film realizovan.
– Podržalo nas je Ministarstvo kulture, mađarski Nacionalni filmski fond, bugarski Nacionalni filmski fond, „Eurimages“, Sekretarijat za kulturu Skupštine grada Beograda, Skupština opštine Stari grad, RTS, Telekom Srbija i Dunav osiguranje – kaže Todorović, i ističe da se još uvek ne zna tačan datum premijere filma.

Legenda o jurnjavi na beogradskim ulicama
Nekadašnja Jugoslavija. Beograd, 1979. godina. Dok je tadašnji predsednik Josip Broz Tito bio na Kubi rešavajući politička pitanja, na beogradskim ulicama pojavio se misteriozni dečko u ukradenom belom poršeu. Vozio je ulicama po centru grada, neverovatnim brzinama od po 200 kilometara na sat, jurcao u suprotnom smeru, prolazio kroz crveno svetlo, a da pri tom nikog nije povredio. Svake večeri, policija je pokušavala na sve moguće načine da ga uhvati, ali svaki put je bilo bezuspešno. Sva pažnja tadašnjeg veoma organizovanog društva bila je usresređena na njega, Vladu Vlasiljevića, kojeg su Beograđani nazvali Fantom. Svake noći, pre nego što bi seo za volan ukradenog luksuznog vozila, Vlada se javljao u program Radija „Studio B“ i najavljivao kuda će te večeri protutnjati u belom poršeu. Deset večeri zaredom. Hiljade ljudi bi se potom okupljalo po centru grada i nestrpljivo čekalo da vidi Fantoma sa beogradskih ulica. Svi su pričali samo o njemu. Postao je heroj grada. Njegove vratolomne vožnje bile su prvi buntovnički događaj u Beogradu. Prkos režimu. Od tada se, kako pričaju mnogi očevici Vladinih vožnji, „nešto“ u našem glavnom gradu promenilo…

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/zabava.php?id=76868
Hehe :D Vlada, moj prezimenjak... cekam ovaj film jaaaako dugo. Secam se da mi je cale pricao o tome kako su ga svi cekali na Slaviji.

Inace, taj beli Porsche bio je vlasnistvo Gorana Bregovica. Ukraden je tako sto je jedne veceri frontmen Bijelog Dugmeta izasao do grada, eto da se pokaze. Mislim da je to bilo kod Hotela Jugoslavija ali nisam sugiran 100%. Vlada je prisao, predstavio se kao hotelski parking vozac, a posto je dobio kljuceve od kola odjezdio je u nepoznatom pravcu :laugh: Ova prica kruzila je gradom a naredne veceri je Bregovic prilikom gostovanja na radiju STB pricao u fazonu "zabole me, kupicu drugi...". Vladu su na kraju uhvatili u makazice izmedju dva autobusa na Slaviji. U prvi mah je pobegao iz automobila ali je narednih dana nadjen i uhapsen. Robijao je neko vreme, cak i bezao iz zatvora. Posto je odlezao svoje slupao se u nekoj saobracajki ali o tome se malo zna. Naslusao sam se teorija o tome kako ga je likvidirala Udba :lol:

Sto se samog filma tice, sudeci po trejleru prica je dosta izmenjena i adaptirana za akcioni film. Gluma je huh... domaca... i to me najvise brine. Vidljivi su i neki propusti u scenografiji, no dobro, necu da hejtujem dok ne vidim :D Nadam se da nece razocarati.

http://www.youtube.com/watch?v=4cddYUZ3gTQ
 
Dragan Bjelogrlić o ulozi u filmu „Parada”
Igram homofoba Limuna
Autor: M. Čule | Foto:A.Isaković | 28.03.2009. - 05:00

film-v.jpg


Novi film reditelja Srđana Dragojevića „Parada”, drama sa elementima komedije, uskoro počinje da se snima, a glavne uloge tumačiće Dragan Bjelogrlić, Branko Đurić Đura i Goran Jevtić. Radnja filma prati živote dva para - jedan par je gej, a drugi strejt.

Gej partnere će igrati Branko Đurić (Radmilo) i Goran Jevtić koji će tumačiti lik Mirka. Radmilo, kako bi pomogao Mirku da organizuje gej paradu, mora da angažuje Limuna, homofoba, ratnog veterana i vlasnika agencije za obezbeđenje, čiji će momci „držati stvari pod kontrolom” za vreme parade.
- Pročitao sam scenario. Veoma je zanimljiva priča. Radi se o pravom filmu Srđana Dragojevića, tačnije podseća me na njega iz njegovih najboljih dana - kaže Dragan Bjelogrlić za „Blic” i ističe da je odmah prihvatio ulogu u filmu „Parada”.
- Načelno sam prihvatio ulogu u filmu. Ali on tek treba da se snima, tek treba da se prikupi novac, budžet za snimanje - navodi Bjelogrlić i otkriva kakav je lik kojeg tumači u novom filmu Srđana Dragojevića.
- Igram homofobičnog čoveka Limuna, koji sticajem okolnosti, mora da radi sa tim gej parom - kaže poznati glumac, a reditelj Srđan Dragojević je u intervjuu za magazin „Ekonomist” istakao da je scenario za film „Parada” počeo da piše pre nekoliko godina.
- Reč je o drami sa elementima komedije. Počeo sam to da pišem pre nekoliko godina, ali nikako nisam uspeo da nađem pravi ton, jer je stvar škakljiva - kaže Dragojević i otkriva radnju filma.
- To je priča o dva para, jednom gej, drugom strejt i o tome šta su sve ljudi sada spremni da učine da osobu koju vole. Za svog partnera. Radmilo, jedan od glavnih junaka priče, da bi pomogao svom partneru Mirku da organizuje gej paradu mora da angažuje „ultra homofoba” Limuna, bivšeg ratnog veterana i vlasnika agencije za obezbeđenje da sa svojim ljudima štiti paradu. Pošto ga svi „čvrsti momci” iz grada odbijaju, Limun odlazi po bivšim jugoslovenskim državama da regrutuje svoje neprijatelje s kojima je trgovao i ratovao - otkriva Srđan Dragojević i ističe da je „Parada” priča o ljubavi.
- Biće to neka vrsta „Sedam samuraja” na gej temu, u stvari priča o razumevanju i toleranciji i ljubavi. Ovo mi je veoma važan projekat, mislim da će imati osvešćujuću ulogu kao „Lepa sela, lepo gore”. Biće to koprodukcija Srbije, Bosne, Slovenije, Hrvatske, Nemačke i Mađarske - kaže Srđan i završava pričom o likovima u filmu.
- Limuna će igrati Bjelogrlić. Radmila i njegovog partnera će igrati Branko Đurić Đura i Goran Jevtić. Volim da znam ko će igrati određene likove dok pišem scenario i veoma sam frustriran kada se, ponekad, to izjalovi zbog termina ili novca.

Prava parada propala
Ljudi homoseksualnog opredeljenja prvu gej paradu u Beogradu pokušali su da održe 30. juna 2001. godine, ali su ih u toj nameri sprečili pripadnici pokreta „Obraz” i navijači fudbalskih klubova. Tokom nereda na ulicama prestonice, mnogi učesnici parade su pretučeni, a ceo događaj pretvorio se u haotičnu jurnjavu centralnim beogradskim ulicama.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/zabava.php?id=85571

Deluje interesantno. Izgleda da ćemo i mi primeniti američki recept. Ako bacite malo pogled unazad, setićete se da su homoseksualizam kao normalnu pojavu prvo promovisale serije (npr. Will&Grace). Ima i drugih primera, u seriji 24 je crnac bio predsednik. To je suptilan način uticaja na javno mnjenje, pokazivanjem kako bi to trebalo da izgleda. Ovo je naš poraz, mislio sam da ćemo moći da izbegnemo prosvećivanje putem filma/televizije, tj. mislio sam da smo ipak na nešto višem civilizacijskom nivou od onih preko bare. Ili ipak i ovde važi da cilj opravdava sredstvo?
 
bigvlada":24f4yxkp je napisao(la):
višem civilizacijskom nivou od onih preko bare
Ni u snu.

Mnogo se ovde pridaje značaja tim stvarima. Svi spominju tolerantnost prema homoseksualcima u SAD jer gledaju serije, a u stvarnosti više od polovine stanovništva smatra da je to smrtni greh i bolest, gejeve ubijaju na liberalnim univerzitetskim kampusima... Samo mediji to malo drugačije spinuju i gotova priča. Iskreno se nadam da ćemo i mi malo naučiti da spinujemo stvari i da ih lepše pakujemo pa nas valjda više ljudi neće gnjaviti...:)
 
Verovatno si u pravu, ali me to nimalo ne veseli. U jednoj staroj verziji civilizacije postoji jedinica Televanđelist, tj. muška verzija Kristine Ananpur kojoj je zadatak da olajava protivničku naciju i snižava im moral. Voleo bih da izbegnemo potrebu za takvim individuama ako je ikako moguće.

A sada nešto potpuno drugačije :)

Glumac gost benda Ateist rep
Nik Sloter u Srbiji
Autor: A. Novaković | 29.03.2009. - 00:01

Neustrašivi Nik Sloter, čiji su zaštitni znak razdrljena havajska košulja (nikad majica) i konjski rep, dolazi u Srbiju! Da sve bude zanimljivije, gostovanje kanadskog glumca Roba Stjuarta, koji je igrao detektiva Slotera u seriji „Tropska vrelina“ koja je tokom devedesetih bila neverovatno popularna u Srbiji, organizuju članovi novosadskog benda Atheist Rap koje je Stjuart kontaktirao nakon što je saznao da popularna grupa ima pesmu posvećenu njemu!

Glumac kome je posvećen legendarni grafit „Sloteru Niče, Žarkovo ti kliče“, na internetu je, surfujući sa sinom, pronašao podatak da Atheist Rap imaju pesmu „Slaughteru Nietzsche“, potom je preslušao numeru koja mu se mnogo svidela, a zatim je kontaktirao Zlatka Barduna, menadžera popularnog novosadskog benda.
– U tri ujutru zazvonio mi je telefon. Čovek se predstavio, ali ja vidim nepoznat broj i pomislim da me neko zeza. Međutim, nekoliko dana kasnije nam je mejl poslao njegov producent pa i sam Stjuart... i ispostavilo se da su ljudi ozbiljni. Naš gitarista je razgovarao sa Robom i ispričao mu za čuveni grafit, da je njegov lik korišćen tokom studentskih protesta 1996, da je u Beogradu čak bila registrovana grupa građana pod njegovim imenom – kroz smeh priča za „Blic“ Zlatko Bardun, i nastavlja:
– Stjuart je ubrzo shvatio da nikada nije bio tako popularan kao devedesetih u Srbiji i okolnim zemljama. Čitava priča je zainteresovala i njegove producente koji su odlučili da tokom leta sa TV ekipom dođu u Srbiju i snime dokumentarni film o fenomenu popularnosti Nika Slotera. Rob Stjuart će u Srbiji boraviti desetak dana, sigurno je da će 6. juna biti specijalni gost na našem koncertu u Novom Sadu a možda se pojavi na još nekim našim svirkama. Čovek nas je čak pitao da li se mi slažemo da nam se on pridruži na bini tokom izvođenja pesme „Slaughteru Nietzsche“?! Mi smo, naravno, odmah pristali.
Stjuart, koji je rođen 1961. u Torontu, maštao je o tome da postane igrač hokeja, ali nakon što se teško povredio kada je imao 17 godina, igrom slučaja se obreo u glumačkim vodama. Nakon uloge Nika Slotera (serija je snimana od 1991. do 1993.), Rob je igrao u tridesetak serija i filmova, ali „Tropska vrelina“ ostaje njegov najveći uspeh.

Slavljenička turneja Ateist rep
Turneja kojom Atheist Rap proslavljaju 20. godišnjicu postojanja počinje 2. aprila u Karlovcu, a novosadski rokeri će održati tridesetak koncerata u zemljama bivše Jugoslavije. Centralni rođendanski koncert je zakazan za 6. jun u Novom Sadu, a osim Roba Stjuarta, specijalni gosti će biti i bendovi KUD Idijoti, Superhiks, Gužva u 16-ercu i Lude krave. Na ovoj turneji Atheist Rap će publici predstaviti i nekoliko novih pesama koje će se naći na albumu „Priča matorih perverznjaka“ koji će biti objavljen u novembru.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/zabava.php?id=85705

Mislim da u Žarkovu treba da podignu spomenik Niku Sloteru, sa sve palmama okolo. :D
 
^^^^ WOW, sjajna vest. E zbog ovoga je Srbija fenomenalna zemlja. i da...

Mislim da u Žarkovu treba da podignu spomenik Niku Sloteru, sa sve palmama okolo. big_smile
Ja ću da doniram zimootporne palme. :D
 
Nik Sloter je najveći šmeker koji se pojavljivao na tv ekranima u Srbiji ikada.

Ko klinac sam jednu novu godinu čekao u havajskoj košulji, baš zbog Nika. :kafa:
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Vrh