Šta je novo?

Cinebuild

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
jovanovm":3ta9turb je napisao(la):
Rome isto ima dve sezone, i serija je fenomenalna. A Prison Break vec smara u drugoj sezoni, tad sam prestao da gledam, poceli su da odugovlace kao i Lost.
Od dobrih americkih serija, preporucujem The Office, Arrested Development, Weeds i Dr. House :)
+ Boston Legal ;)
 
Ako mislis na The office od Ricky Gervais-a, to je engleska serija, gledao sam na BBC prime. To je fenomenalno.
Imam prijatelja koji zivi u Slough-u ( predgradje Lomdona kde se radnja desava) pa znam i pozadinu price, naime, Slaugh vazi za izuzetno dosadno mesto, kao i vecina likova u seriji.
Sada ide na BBC prime The Extras, istih autora, to isto gledajte.
Dr. House je sjajan, kako zbog dobrih scenarija, tako i zbog dobrog casting-a, a i strucno je poucna za one kojima treba.
 
Ustvari mislio sam na americku verziju gde je glavni baja Steve Carrell, (Gervais je producent)... Britanska verzija je super, naravno, ali em sto ima malo epizoda, em sto mi je lakse da se identifikujem sa americkim korporativnim ambijentom, jerbo ga intimno poznajem :)
 
Ljudi, krajem 2008. nam stize "Shishanje", novi film Stevana Filipovica (reditelja "Sejtanovog ratnika") po scenariju Dimitrija Vojnova.

Ako je verovati najavama i carsijskim pricama, u poredjenju sa ovim "American history X" ce delovati k'o Vini Pu (hiperbola, naravno) ;)

http://www.youtube.com/watch?v=FvXowdz-PqU
 
Koji su ispali kako su ispali najmanje njegovom krivicom.... Citao sam prvu ruku scenarija koja je bila mnogo bolja od onoga sto smo na kraju dobili (nije bilo narodnjaka npr, kraj filma je bio jaci, likovi bolji itd.) i fazon sa Dimitrijem je sto ima malo specificniji smisao za humor koji ne moze bas svako da prenese na platno. No, Shishanje nije komedija vec ozbiljna drama, i bash sa nestrpljenjem cekam da vidim kako ce to da ispadne i kako ce se ovi auitori snaci na tom polju.
 
Evo najzad sinoc moje voljeno stvorenje i ja overismo Ognjenku i sta reci nakon ovih 3 godine cekanja.....

Kada je film poceo imao sam osecaj kao da pocinje nesto u cemu sam i sam ucestvovao (a jedino cime ssam mozda doprineo jeste da ne znajuci puno toga o filmu ubedjujem ljude da ga pogledaju evo vec godinu dana)....

Nakon dosta negaqtivnnih komentara i oprecnih kritika, spustio sam malo ocekivanja, cak sam i pre ulaska u salu bio spreman da na kraju ostanem razocaran, buduci da su mi neki bliski ljudi (ne kriticari) cije misljenje cenim ukazali da je film "onako", pa cak i "tesko sranje"....

e sad, za godine gledanje filmova i kilometarskih diskusija o kvalitetima istih sa svim i svakim, videh da po najbolje stoji ona "beauty lies in the eye of the beholder"... sto ne znaci da ne moramo da suocavamo misljenja, jer gde je tu zabava :D

I evo prva ocena - Film je vrlo dobar i svakako ga vredi pogledati u bioskopu!

Najveci kvalitet filma je vizuelna raskosnost.... naravno odmah pecka u stomaku sumanja, kada neko tako nesto kaze, da film sem vizuelnih kvaliteta nema nijedan drugi. Ima, drugari. Ali naprosto, ovde to "vizuelno" toliko dominira da zasenjuje druge stvari i to iz dva razloga:
1. posao je vraski dobro odradjen (kamera, scenografija, kostimi, specijalni efekti, boje)
2. nikada nismo videli tako nesto, a da pri tom glumci pricaju srpski

Prica je poprilicno jednostavna i svodi se na "girl meets the boy, girl falls in love with the boy" fazon... Postoji ona teza da su sve price ispricane, i da je bitan samo nacin na koji cete neku pricu ispricati. e tu je komparativna prednost na strani "Ognjenke", jerbo su se scenaristi oslonili na mit, folklor, bnajku, fantaziju i sve one lepe stvari koje prate umetnost u Srba vekovima da bi ih se u XX veku naglo odrekli i pljunuli na njih.... Tako da prvo ne slusajte komentare onih koji vape za realizmom, je*******o vas realizam, ako ga hocete otvorite prozor, pa ga se nagledajte... Uzasave me koliko ljudima nedostaje maste i koliko im mozak funkcionise u jednostavnim x+y=z formulama. Dakle u pitanju je bizarna crnohumorna romanticna tragikomedija sa elementima bajke.

Iskreno, na kraju ostaje utisak da potencijali price nisu dovoljno iskorisceni, te da zaplet pomalo nesretno razmrsen i zbrzan, tako da odnosi glavnih likova (narocito Ognjenke i Dragoljuba Aleksica) ostaju nedoreceni. Ono sto se suska i sto je po nekim informacijama koje imam istina jeste da je kraj izmenjen, odnosno da je dobar deo desavanja na palati Albanija isecen, te imamo kraju u vidu naracije sa pokrivalicom.... Nije da patim za happy endom, ali mi ta nedorecenost malko bode oci....

Moram i da pohvalim glumu, nije da je impresivna, ali bitno je da likovi deluju uverljivo i da su se glumci odlicno snasli u zadatim ulogama, takodje mi je drago sto najzad zene imaju priliku da dokazu svoj talenat valjano, jer mozete i sami videti da imamo ne toliki deficit glumica koliko kvalitetnih zenskih uloga. Posebno mi se dopada sonja Kolacaric, koja je vrlo slatka u filmu, a i Nenad Jezdic je k'o stvoren za Dragoljuba Aleksica i steta sto njegov lik nije vise iskoriscen....

Tamo gde se ljudi na kraju filma razdvajaju u utiscima jeste u odgovoru na pitanje - da li film hoce da nam kaze da zene traze ljubav, ili zene traze *****?

I mnogo je onih koji misle da je odgovor u ovome drugom... mada verujem da to nije do filma, vec do kulturoloskog miljea, drustvenih okolnosti i licnih frustracija. Za mene film kaze da zene traze ljubav :) Nekao ta posledanj trecina filma se bavi tom dilemom, i sam a bitka dve sestre da sacuvaju svoje muskarce od pomahnitalih seljaki ide u prilog tome da sam verovatno ja u pravu, ali ok, oni koji misle drugacije neka im ga.

I opet se ta dilema javlja u, za meni najjacoj sceni u filmu, tango u "minogradu".... Neki misle da u toj sceni nema emocija, vec joj je svrha vizuelna raskos samo po sebi. Po mom misljennju, s druge strane, je minogradski tango jedna od najlepsih scena ikada vidjenih, i vrlo emotivno jaka. Jer quid est zaljubljenost, nego hiperstilizacija. Samo sto se je iz ugla zaljubljene osobe hiperstilizacija postprodukcija realnog sveta u glavi - te su nam trenuci sa vooljenim osobama mnogo lepsi nego nekome ko ih posmatra sa strane - kafa uvek ima lepsi miris, sunce jace sija, kisa ritmicnije pada, muzika bolje zvuci, lisce milozvuccnije suska itd...

Scena u minogradu predstavlja to pesnicko preterivanje - znate kako zene u naarodnim pesmam kukaju, cupaju kosu grebu lice - verovatno se nisu toliko nakazile, ali pesnik time pojacava njihovu emociju, tako i tango u minogradu, mogal je odmah biomba da raspizdi oboje, ali sto ne bismo malo zacinili situaciju...

U tom smislu je druga sestra ostala kratkih rukava, jer nnjoj nedostaje klimaks, njoj nedostaje katarza, njoj nedostaje ostvarnje njenog puta i njene misije - no Ognjenkina prica i nije toliko o ljubavi, njena prica je o hrabrosti i sazrevanju zene kao individue, a ne kao masine za radjanje dece... Ona se kao jadna Amelija svih 90 minuta zrtvuje za druge, a sebe stavlja na poslednje mesto i kad tad je morao da joj proradi "klik" u glavi da vise ne treba da trune u pokrpskoj vukoje*******ini kao baba-devojka, nego lepo put pod noge, pa sta mi zivot donese, usotalom njoj na kraju nista u Pokrpu nije ostalo da bi se odlucila da tamo provede ostatak zivota.

Dakle, film toplo preporucujem, nece vam izmeniti zivot, ali onaj k;o kaze da je prosek taj nema pojma. Uvredljivo je jednostavno rci da "Ognjenka nema radnju" kada smo pre nekoliko godina bili pocasceni "Ivkovom slavom", da "Ognjenka nema emocija" kada jenajgledaniji srpski film "Zona zamfirova".......

Verujem da ce opet na kraju buiti dosta razocaranih, ali dajte mu sansu, 250 dinara ste za zivota potrosili na razne gluposti, od jedne vise vas glava nece zaboleti...
 
Ma, što bi rekla moja drugarica, koja se izvanredno dobro razume u film, crni talas je u svetu prestao 50ih, kod nas i dalje traje - pun mi je k***** naših filmova i ne znam kad će shvatiti da treba izaći iz crnog talasa.

Ako ništa drugo (mada mislim da ima nogo roga drugo), a ono u kontekstu izlaska iz crnog talasa ovaj film je pun pogodak. :D

Jedva čekam da ga pogledam... :)
 
Ovo smo već pominjali ali sada kreću da snimaju, prvi domaći trash horor, o zombijima u Pančevu :lol::D:cool:

Domaći horor film „Zona mrtvih“
Iskra i Vukota Brajović zajedno glume u filmu
Autor: M. Čule | 20.04.2008 - 00:02

iskra-v.jpg


Zona Mrtvih“, novo horor filmsko ostvarenje po scenariju Vukote Brajovića (sin glumca i ministra Voje Brajovića) u režiji Milana Konjevića i Milana Todorovića, počinje da se snima sredinom maja na raznim lokacijama u Beogradu i Pančevu. U glavnim rolama ove priče o zombijima, apokalipsi, katastrofi... osim brojnih domaćih glumaca, Dragana Nikolića, Mikija Krstovića, Iskre Brajović... našle su se i žive legende svetskih horor filmova Ken Fori, Kristina Klib, Emilio Roso...

Osim impresivne glumačke ekipe, kao direktor fotografije filma radiće Stiv Bruk Smit, čovek koji je radio fotografiju za filmove kao što su „Da Vinčijev kod“, „Tomb Rajder“, „Hari Poter“...
Radnja „Zone mrtvih“ govori o katastrofi, ekološkom incidentu u Pančevu...
- Taj ekološki incident u Pančevu preobražava stanovnike u zombije. Agenti Interpola, koje predvode Ken Fori, Miki Krstović i Kristina Klib, zatečeni su usred haosa koji se dešava u Pančevu i primorani su da oslobode misterioznog zatvorenika da bi uspeli da izbegnu nadolazeću apokalipsu - priča Vukota Brajović, čija se mlađa sestra, glumica Iskra Brajović našla u ulozi mlade tinejdžerke koja postaje žrtva zombija.
- Moja uloga je jedina ženska uloga iz Srbije. Sve ostalo su strane glumice - priča Iskra kroz smeh i nastavlja pričom o svom liku.
- Ona je jedna žrtva zombi napada. Naime, ona se sa grupom ljudi vraća sa žurke i slučajno upada u tu priču i svi postaju svedoci užasa. Ta devojka koju ja tumačim trpi dosta veliku promenu. Ona je tipična urbana devojka koja voli da izlazi, pije, drogira se... živi od danas do sutra i oslanja se na najbolju prijateljicu. Ta njena slabost koja se vidi u tom trenutku kada postaje svesna da se sve to zaista događa oko njih, da to nije halucinacija, veliki je izazov da se odglumi. Ona se u tom trenutku prvi put osvešćuje i naglo odrasta iz cele te priče u kojoj se sasvim slučajno našla - kaže Iskra, i navodi da je uloga veoma zahtevna.
- Ceo film je na engleskom jeziku. Moj brat je napisao scenario i moram da navedem da sam imala najstrožu komisiju do sada. Najstrožu na svetu. Bio je to jedan poseban tretman - priča Iskra kroz smeh.
Film „Zona mrtvih“ urađen je u koprodukciji sa „Talking Wolf Productionsom“, „Viktorija filmom“, „Pink filmom“, „Trees Picturesom“ iz Italije i „ABS Productionom“ iz Španije.

Ken Fori - legenda horor filma
Kada se kaže ime Ken Fori, ljubitelji horor filma vrlo dobro znaju o kome je reč. O živoj legendi pomenutih filmova koja nas već godinama „plaši“ s filmskog platna. Ken Fori, pravo ime Kentotis Alvin Fori, rođen je 1948. godine u Indijani. Prvi put se na filmu pojavio kada je napunio dvadeset i dve godine. I to veoma slučajno. Naime, prvo je otvorio studio za fotografisanje. Međutim, jedan dan Ken pronalazi svoj studio obijen i isti taj dan naleće na svoju prijateljicu koja je krenula na kasting za glumce. Na njen nagovor, Fori kreće na kasting i od tog trenutka počinje njegova karijera uspešnog glumca. Njegov lik vrlo brzo postaje jedan od najtraženijih u svetu horora. Ken se tokom svoje impresivne glumačke karijere našao u kultnim filmovima „Zora mrtvih“, „Sleepstalker“, „Haloween“... Osim za glumu, Ken je zainteresovan za istoriju, putovanja, boks, košarku. Trenutno živi i radi u Los Anđelesu.

Izvor: Blic
http://www.blic.co.yu/zabava.php?id=38674
 
Bas sam zanemeo od silne " kritike " koja je impresivna !!! :) :kk:

Moram da popijem nesto da dodem k sebi :vops:

Pozdrav
 
Glavni junaci zombiji iz Pančeva
Autor: M. Čule | 31.05.2008 - 06:59

film_v.jpg


Novo filmsko ostvarenje „Zona mrtvih“, po scenariju Vukote Brajovića, u režiji Milana Konjevića i Milana Todorovića, počelo je da se snima pre dve nedelje na raznim lokacijama u Pančevu i Beogradu. Radnja filma prati priču o apokalipsi, katastrofi, ekološkom incidentu u Pančevu koji je preobratio stanovnike u zombije. U glavnim rolama ovog akcionog horora našli su poznati glumac Ken Fori, Kristina Klib, Emilio Roso, Miki Krstović, Vukota Brajović, Marko Janjić, Iskra Brajović, Nenad Ćirić, Marija Kavecka...

Agenti Interpola, koje predvode Ken Fori, Miki Krstović i Kristina Klib, zatečeni su usred haosa koji se dešava u Pančevu i primorani su da oslobode misterioznog zatvorenika (Emilio Roso) da bi uspeli da izbegnu nadolazeću apokalipsu.
Živa legenda horor filmova, Ken Fori koji već dve nedelje boravi u Srbiji i snima film, na jučerašnjoj konferenciji za medije izjavio je da mu je veoma drago što je došao u Srbiju.
- Kada sam pročitao scenario, najiskrenije, bio sam oduševljen. Odmah sam poželeo da budem deo svega toga, celog tog projekta koji je fenomenalno napisan. Pročitao sam mnogo scenarija, ali slobodno mogu da kažem da je ovaj nešto najbolje što sam video poslednjih nekoliko godina - rekao je Ken Fori i dodao:
- Meni je veoma drago što sam došao u Srbiju da snimam film. Ovde je fenomenalno. Uvek je izazov doći i uraditi nešto negde gde nikada nisi bio.
Fori ističe da je pre deset godina shvatio da je on definitivno glumac za horore.
- Snimao sam brojne televizijske projekte, radio sam svašta, ali tek pre deset godina sam shvatio da je horor skroz za mene. Shvatio sam da me ljudi vole u tim ulogama.
Njegova koleginica Kristina Klib, koja u filmu zajedno sa njim igra agenta Interpola, o svom liku kaže da je žena koja pokušava da bude deo muškog sveta.
- Ona je žena koja je živela u mnogim zemljama. Odlično barata kompjuterima, a sada je došla na red i upotreba pištolja (smeh) - rekla je Kristina i istakla da je snimanju veoma zanimljivo.
Njen kolega Emilio Roso istakao je da je njegov lik prava misterija.
- Da, da... on je jedan misteriozan lik nazvan Zatvorenik i ja još uvek pokušavam da ga rastumačim - rekao je Emilio i istakao da mu je veliko zadovoljstvo što radi sa Kenom Forijem.
Osim glavnih glumaca, režisera, producenata... na konferenciji za novinare bio je i direktor fotografije Stiv Bruk Smit, čovek koji je radio fotografiju za više od dvadeset filmova među kojima su „Lara Kroft“, „Lost in Space“, „Braća Grim“... On je rekao da je ekipa sa kojom radi u Srbiji fantastična.
- Najbitnije od svega mi je da mogu da verujem režiserima. Ne samo njima već celoj ekipi. I dobro je da je tako u ovom slučaju, Svi su veoma profesionalni, odlično rade svoj posao i biće ovo fantastičan film - rekao je Stiv.
Vukota Brajović, glumac i scenarista filma, istakao je da „Zona mrtvih“ donosi aktuelne trendove u srpsku kinematografiju i da će film premijerno biti prikazan na najvećem svetskom festivalu horor filma koji se u oktobru održava u Španiji.

Izvor: Blic
http://www.blic.co.yu/zabava.php?id=43771
 
Snima se nastavak serije „Crni Gruja“
Drug Crni protiv okupatora
Autor: V. Đ. Đ. | 06.06.2008 - 06:46

gruja_v.jpg



Uveliko su počele pripreme za snimanje nove TV serije i filma „Drug Crni u narodnooslobodilačkoj borbi“. Po rečima kreativnog producenta serije Bogdana Stoiljkovića, snimaće se film i petnaest epizoda sasvim nove serije, u kojoj će glumiti ista glumačka ekipa koja je glumila u „Crnom Gruji“. Posao scenariste i reditelja na sebe je preuzeo Rade Marković, a serija u produkciji „BS Group“ i „Intermedia Network“ bi trebalo da se emituje krajem godine na TV „Foks“.

- Rešili smo da pomerimo stvari za sto pedeset godina u budućnost. U novom serijalu potomci Crnog Gruje su potpuno identični kao njihovi slavni preci. Serija pomalo podseća na slavne serije „Alo, alo“ i „Otpisani“ - kaže Stoiljković. Od scenariste Radeta Markovića saznali smo o čemu će se raditi u serijalu. Priča je sledeća: bombardovanjem Beograda, 6. aprila 1941, fašistička Nemačka napada Jugoslaviju. Uprkos pobedama Nemačke na svim frontovima, neočekivano se u Beogradu rađa pokret otpora. Svoj udeo u ovom pokretu daju partizani druga Tetka na slobodnoj teritoriji, te četnici Draška Mihajlovića, ilegalci u gradu. Sticajem okolnosti, tri seljaka: Života Grujić, potomak čuvenog Crnog Gruje iz legendi o prvom Srpskom ustanku, Borisko Kalabić i Čedomir Veljović postaju jezgro beogradske ilegalne grupe. Osnovna ilegalna ćelija (drug Crni, drug Bole i drug Čedo Veljo) biće, po nalogu druga Tetka, stacionirana u Skadarliji, u kući od koje će napraviti etnogostionicu, što će biti dobra baza za bogat društveni život, kontakte raznih vrsta, kao i za oružane akcije pokreta... Naravno, pomoć pružaju i legendarni Prle i Tihi. Početak snimanje serije i filma planiran je za septembar.
Glavni junaci
Nenad Jezdić - drug Crni
Boris Milivojević - Borisko Kalabić Boki
Marinko Mažgalj - drug Čedo
Nikola Kojo - drug Stari
Zoran Cvijanović - Janez Kardelj
Tanja Bokan - drugarica Eržika
Nela Mihajlović - drugarica Stamenka
Dragan Jovanović - Džems Bold
Duda Stojanović - doktorka Druzilka
U ostalim ulogama pojaviće se Milena Dravić, Nebojša Ljubišić, Ivan Jeftović, Miloš Samolov, Branimir Brstina, Dragan Petrović Pele, Ognjen Amidžić, Dimitrije Ilić, Dubravko Jovanović, Dejan Matić, Slobodan - Boda Ninković, Srđan Miletić... Specijalni gosti biće legendarni Prle i Tihi, Dragan Nikolić i Voja Brajović.

Izvor: Blic
http://www.blic.co.yu/zabava.php?id=44530
 
Covece, kako bi to bilo idealno da seriju radi isti tim kao i za prve dve sezone... ali neee... bice ista glupost kao i "kamen mudrosti"...
 
Pronađena skoro kompletna verzija filma "Metropolis"
Autor: Beta | 04.07.2008 - 09:49

Skoro sve scene iz filma "Metropolis" nemačko-austrijskog rezisera Frica Langa koje su smatrane nestalima, pronađene su u Argentini, saznaje Frans pres u nemačkoj fondaciji koja je vlasnik prava na film. Originalna verzija nemog naučnofantastičnog filma prikazana je u januaru 1927. u Berlinu i od tada je smatrana nestalom.

Metropolis-v.jpg


"Pronađene su skoro sve scene koje su nedostajale, uključujući dve velike i značajne scene", kazala je Anke Vilkening, restauratorka u fondaciji Fridrih Vilhelm Murnau iz Vizbadena koja radi na očuvanju nemačke filmske baštine. Pronađene scene, odnosno "oko 25 minuta" filma, nalaze se na verziji "Metropolisa" na 16-milimetarskoj traci koju su kod neimenovane osobe pronašli saradnici filmskog muzeja iz Buenos Ajresa, dodala je. Zahvaljujući tom "senzacionalnom otkriću" i uprkos lošem kvalitetu slike, od sada je moguće kompletiranje remek-dela snimljenog u crno-beloj tehnici, navodi fondacija u saopštenju.
Izvor: Blic
http://www.blic.co.yu/kultura.php?id=47994
 
„Tehnotise - Edit i ja“ prvi srpski animirani film za odrasle
Naša budućnost u crtanom filmu
Autor: Tatjana Nježić | 09.07.2008 - 06:36

film_v.jpg



Scenarista i reditelj Aleksa Gajić upravo završava prvi srpski animirani dugometražni film za odrasle „Tehnotise - Edit i ja“, čija je premijera planirana za novembar, a muzika iz filma (soundtrack) kompozitora Borisa Furduja i Bobe Strumbergera (kao i video trejler filma) biće promovisana na „Egzitu“ u subotu, 12. jula, na „Urban Bug stageu“, sa početkom u 21.40.

film_1.jpg

film_2.jpg

film_3.jpg


U središtu ovog nesvakidašnjeg, animiranog naučnofantastičnog filma, čija je radnja smeštena u Beograd 2074. godine, nalazi se Edit, prosečna devojka i student psihologije. Nakon šestog neuspelog pokušaja da položi ispit, odlučuje da ugradi čip koji bi trebalo da joj pomogne u polaganju. Od tog trenutka počinju da joj se dešavaju neobične stvari koje joj potpuno menjaju život.
Tehnološki gledano reč je o kombinaciji četiri vrste animacije (klasične 2D, 3D, vektorske i kolažne), a svojevrstan estetski uzor, kako napominje umetnička ekipa, jesu japanske anime; realističan crtež, svedeno animiran i prožet statičnim kadrovima naglašene atmosfere i autentičnog, autorskog likovnog izraza.
Autor filma, inače poznati i priznati strip crtač Aleksa Gajić, za „Blic“ kaže da ga, uz uspešnu internacionalnu karijeru strip crtača, već nekoliko godina interesuje i animacija: „Što se izbora žanra tiče, stvar je jednostavna - volim naučnu fantastiku, ona opisuje stvari koje su neverovatne da bi se na drugi pogled videlo da su možda i verovatne. Edit je zamišljena da bude što stvarnija i da se sa njom gledalac lako identifikuje. Jednostavna je, obična devojka iz komšiluka, kojoj se dešava neobičan sticaj okolnosti. Insistirao sam na situacijama koje su mogle da se odigraju i danas, a onda sam ih čak karikaturalno prenosio u futuristički milje. Zapravo, želeo sam da ovaj film liči na klasični domaći film, ali sa letećim automobilima i robotima. Spoj te dve estetike mislim da će biti jako zanimljiv i domaćoj i stranoj publici“.
Animiranim likovima glasove su pozajmili poznati glumci među kojima su Petar Kralj, Seka Sablić, Srđan Todorović, Nikola Đuričko, Nebojša Glogovac, Marija Karan i drugi. Senzibilnu naslovnu junakinju Edit dočaraće Sanda Knežević koja za „Blic“ o ovom glumačkom zadatku kaže: „Čitav film je zanimljiva, futuristička priča koja u sebi sadrži mistiku, akciju, ali i ljubav. Likovi su zapravo realni, što ih nesumnjivo približava publici. Edit je nežna devojka koja, kao i svaki čovek, ima svoje dobre i loše dane i kojoj se dešava nešto što joj menja život, a i nju samu, a zapravo je iz domena naučne fantastike. Međutim, ono što mi se čini bitnim u vrtlogu vremena u kom tehnologija, svedoci smo, neprestano napreduje, ljudska duša (ipak) ne menja svoju suštinu“.
Govoreći o mestu naučne fantastike danas i njenoj (ne)mogućnosti da se bavi temama i pitanjima koja svoju uporišnu tačku imaju u realnosti, Gajić napominje: „Čovek u ovo vreme medija sve više biva bombardovan raznim informacijama, a istovremeno je i sve gladniji istih. Stalno se postavljaju nove mogućnosti, kao i rešenja koja opet otvaraju nove probleme. Ljudi su ubrzani i navikli su na to ubrzanje. I sama konstrukcija filmova to pokazuje, akcioni filmovi sa obiljem specijalnih efekata i raskošnih scena bolje finansijski prolaze. Naučna fantastika to spaja obrađivanjem interesantnih situacija u modernoj vizuelizaciji. To je ujedno i još jedan razlog zašto se, ne samo u animiranom filmu, bavim naučnom fantastikom; jednostavno, ona pruža obilje interesantnih stvari za ilustrovanje; a ja sam na prvom mestu ilustrator i ilustracija je moj ugao gledanja na stvari“.

Izvor: Blic
http://www.blic.co.yu/kultura.php?id=48531
 
Aleksa Gajić završava prvi crtani film
Oživeo Beograd s kraja 21. veka
Autor: Manuela Graf | 13.09.2008. - 09:55

http://www.blic.rs/beograd.php?id=56723

Godine 2074. gradom lebde autobusi, „stojadini“ i „kečevi“, fasadama preovladavaju neke čudne futuristučke instalacije, čak su i zarđali šahtovi poprimili spejs izgled, a odbačeni roboti prose na svakom uglu... O našem gradu u budućnosti saznajemo od Alekse Gajića, najpoznatijeg našeg strip autora i tvorca prvog crtanog dugometražnog filma za odrasle, koji je u svom najnovijem ostvarenju oživeo Beograd s kraja 21. veka.

- Smatram da će i u budućnosti imati dušu, zato mi je bilo nezamislivo da u njemu postoje neki velelepni oblakoderi koji se dižu kilometrima u vis. Jedino Zapadna kapija Beograda lebdi i rotira. Mislim da će te 2074. godine Beograđani još uvek živeti u nekim straćarama koje su poprimile spejs izgled zahvaljujući nekim cevkama po fasadama, šahtovi Beograd-skog vodovoda biće opet prljavi i zarđali, ali sa nekakvim mehaničkim divajsima po sebi, a lebdeći autobusi GSP-a biće oronuli, puni i kasniće. Vremensko izobličenje u filmu postoji, ali je opet to onaj grad koji poznajemo sa crkvom Sv. Marka, Brankovim mostom, Knez Mihailovom... Razlika je pomalo karikaturalna jer je u suštini i nema, gomila momenata upućuje na činjenicu da je to Beograd i to onaj Beograd kakav mi poznajemo - kaže u razgovoru za „Blic“ Aleksa Gajić, koji je posle šest godina rada na stripovima za francusku izdavačku kuću rešio da se oproba i u filmskoj animaciji. Film „Edit i ja“ svojevrsni je nastavak njegovog stipa „Technotise“.
Ovaj zanimljiv film, koji će nam omogućiti malo putovanje u našu sopstvenu budućnost i nametnuti gomilu pitanja, premijerno ćemo moći da vidimo početkom novembra. Njegov glavni lik je prelepa plavuša Edit, koja u Beogradu 2074. godine studira psihologiju, a u slobodno vreme, volontirajući u jednom istraživačkom centru, neguje autističnog matematičkog genija Abela. Tako i biva umešana u sveopštu jurnjavu oko Abelove najnovije formule koja objedinjuje sve postojeće energije na Zemlji i omogućava apsolutnu moć. I dok se Edit pretvara u superheroja, Beograd i dalje muku muči sa reformom obrazovanja, gomilom mehaničkog otpada, robotima lutalicama, odbačenim kućnim ljubimcima koji sede po ćoškovima ulica, raspaduju se i prose za grafičku karticu, a televizijski programi su puni latinoameričkih serija u kojima glavne uloge tumače vanzemaljci i roboti.
- To je meni dobar sajber pank momenat, a opet, kada bi se neko zamislio, možda i nije nemoguće u toj 2074. godini. Cilj mene kao autora je bio da postignem momenat uverljivosti kako bi gledaoci mogli da se poistovete sa junakinjom i što više užive da bi njihova emocija bila što jača. Zato mi je bilo bitno da se jedna prilično neverovatna situacija nađe u prepoznatljivom predelu - objašnjava Gajić.
Jedna od zanimljivosti je i to da je čitav film snimljen na srpskom jeziku. Glasove herojima pozajmili su naši priznati glumci MarijaKaran, Nikola Đuričko, Petar Kralj, Jelisaveta Seka Sabljić, Boris Milivojević, Nikola Đuričko, Nebojša Glogovac i Sanda Knežević.
Neizbežno je da se kada bude prevedan na engleski oseti znatna neusklađenost u pokretima usana. Mnogi su me kritikovali zbog činjenice da je engleska verzija neophodna da bi se film ikome prodao. Ali ja sam bio isključiv - radnja je smeštena u Beograd i film mora da bude na srpskom. To je od glave do pete film o Beogradu koji dolazi iz Beograda - objašnjava Gajić.

Beograđanka Edit
Ako se proces globalizacije nastavi definitivno ćemo u Beogradu imati sve više stranaca, koji će se mešati sa ovdašnjim stanovništvom i neće biti ništa neobično da se krajem ovog veka neko zove Edit Stefanović. Pošto je verovatno pre sto godina nepojmljivo bilo da se neko zove Kristijan, a sada ih je gomila - smatra Aleksa Gajić, napomonjići da je otac glavne junakinje umetnik francuskog porekla, pa možda odatle i inspiracija za ime.

Francuska strip zvezda
Aleksa Gajić, jedan od najtraženijih i najpopularnijih naših strip crtača, autor je stripova „Technotise“, a svetsku slavu stekao je serijalom „Bič božji“. Svake godine njegovi stripovi se u Francuskoj prodaju u oko 50.000 primeraka, a nije neuobičajena ni situacija da fanovi satima čekaju u redu na njegov potpis.
Izvor: Blic
http://www.blic.rs/beograd.php?id=56723
 
Životna priča frontmena EKV na RTS
Autor: E.B. | 20.09.2008. - 06:00

ekv-x.jpg


Radio-televizija Srbije (RTS) će 21. septembra povodom 50. rođendana frontmena grupe „Ekatarina Velika“ Milana Mladenovića (1958-1994) emitovati prvi deo dokumentarnog filma „Kao da je bilo nekad“.

- Kroz svedočenje Milanovih prijatelja i kolega muzičara, komentare kritičara i istoričara umetnosti videćemo zanimljivu i potresnu priču o Beogradu osamdesetih godina, priču o umetnosti i životu jedne prerano sazrele generacije - kažu iz RTS-a.

Milan Mladenović je bio pevač, gitarista i autor u grupama „Limunovo drvo“, „Šarlo akrobata“ i „Katarina II“ (kasnije preimenovane u „Ekatarina Velika“). Grupu „Katarinu II“, kasnije preimenovanu u EKV, osnovao je 1982. godine, a sa klavijaturistkinjom Margitom Stefanović i basistom Bojanom Pečarom objavio je albume „Katarina II“ (1984), „Ekatarina Velika“ (1985) i „S vetrom u lice“ (1986), koji se danas smatraju klasicima YU roka. Mladenović je sa EKV poslednji album „Neko nas posmatra“ objavio 1993. Umro je u Beogradu 1994. u 36. godini od raka pankreasa.
Četiri polučasovna dela filma „Kao da je bilo nekad“, autora Dušana Vesića, prikazivaće se na Drugom programu RTS-a svake nedelje od 18.30.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/zabava.php?id=57577

Ako ovaj grad treba nekoj grupi da podigne spomenik, to je definitivno EKV. I to na Novom Beogradu.
 
Velika steta za Srbiju i Beograd pogotovu :( Sonja je bila jedan od autenticnih i retkih predstavnika beogradske urbane kulture. Pitam se sta bi sve uspela da se nije navukla...?
 
Gledao sam sinoc Milosa Brankovica.

Utisci koji slede sadrze gomilu SPOLIER-a. Zao mi je, ali drugacije ne mogu da iskazem svoj stav o datom filmu.

Ko je Milos Brankovic? Obican decko iz komsiluka, student arhitekture, ima stan nasledjen od roditelja, devojku i najbolju drugaqricu. Sin je popa, i potice iz stare beogradske porodice.

Sta muci Milosa Brankovica? Pa, sve! Kao prvo u staroj zgradi gde zivi, koju je izgradio njegov deda, nalazi se nevladina organizacija "Drustvo ateista" koja dobija gomilu donacija iz Evropa. NGO vode dve lezbejke koje iz nekog razloga preziru Milosa (valjda sto je sin pope, ili sta vec) i stalno gledaju kako da mu smeste i da ga nerviraju. Tako doticne dame postavljaju plocu sa nazivom NGO na fasadu pod zastitom drzave, kablovsku TV u svoje prostorije uvode bas preko spomen ploce u hodniku na kojoj je ispisano ime Milosevog dede i orgijaju bez blama u podrumu zgrade. Milos pritom radi u arhitektonskom birou , ciji gazda je korumpirani arhitekta koji mu je maznuo rad za master, a pri tom je i incestoidni homoseksualac koji se j*** sa svojim sestricem. Da stvar bude jos crnja za Milosa, njega sve vrme sikanira lokalna ulicna banda. A da, i devojka, inace novinarka, mu je nesto tajanstvena, tu se javlja sumnja, te sve pukne kad jednog dana nadje njenu sliku u katalogu s prostitutkama.

Sta onda radi Milos Brankovic? Popizdi. Neki mafijasu u klubu prospe picence na njega, on pukne i prebije ga. Zatim uzme pistolj i pobije skoro sve iz gore ispisanog pasusa.

Sta je problem sa Milosem Brankovicem? Dosta toga. Nisam filmski radnik, ali sam skoro pa diplomirtani politikolog, pa mozda malo drugacije ocenjujem kvalitete jednog filma. Dosta toga me nerviralo u filmu. Prvo celo to okruzene u filmu. Daleko od toga da je BG raj, ali zlo je toliko apsolutizovano da deluje neuverljivo. Onda, zasto su svi homoseksualci u filmu iostovremeno i zili. Zasto je direktor arhitektonskog birao i zli, i korumpiran i incestoidan, i kradljivac i Jevrejin (Koen). Zasto se NVO zove "Drustvo ateista". Jesu li sve ateistkinje lezbejke? Da li su one zle zato sto su lezbejke, zato sto su ateistkinje? Da li zato sto se zovu Sonja i Josipa (jasna aluzija na Biserko i Josipa Broza Tita)? Da li zato sto je jedna verovatno Hrvatica (Josipa je retko ime u Srbiji, a cesto u Hrvatskoj)? Onda se ispostavi da njegova cura nije prostitutka nego se infiltrirara u podzemlje i raskrinkava horor mrezu seks-trafikinga, gde pazte sad, mafijasi organizuju lov na ljude (prostitutke) u sumi gde zli Englezi i Nemci placaju ogromne pare da bi jurili Srpkinje, Ruskinj i Ukrajinke sa pusketinama i rokali ih kao zecove. Lik koji sve to snima je zagrizeni levicar, btw. Itd. Kada poubija ulicnu bandu slikar (inace invalid) koga je banda do tada reketirala (ko jos reketira ulicne slikare invalide!?) dovuce se do sveze izresetane ribe bandita, svuce joj gacice i kresne les na licu mesta???

Tu su i neke filmske bolesti koje su uobivcajne u nas. Glavni lik nerazradjen, tokom filma se ne vezete za njega. Njegovi motivi su pomalo neuverljivi (jasno je da trpi sranja, ali slicno se desava mnogima, pa ne idu okolo i ubijaju). Onda ima onih doisadnih "Sta se desava? Zasto cutis?" scena. Kao i uvek u srpskim pokusajim a trilera, glavni lik samo cuti i pusi, dok ga devojka/drugarica ispituju sta se desava. Neke gluposti su isto nelogicne, tipa kako jedan student arhitekture tako barata pistoljem? Mislim pistolj nije neko komplikovano oruzje, ali ni toliko jednostavno da bi ga izvukli iz dzepa opaasnog mafijasa i u roku od deset sekundi preciznim hicima pobijete celu bandu koja vas je okruzila, a da niko od njih ne stigne da potegne pistolj na vas. Ili da jedan student tako lako, gotovo na mrtrvo isprebija jednog od najopasnijih mafijasa u gradu. Zamislite sebe kako izlecete iz kluba, izvlacite sta ja znam, npr Legiju iz njegovog dzipa i isutirate ga kao seosku dzukelu.

Treba pomenuti jos da je jedan od retkih totalno strejt likova forenzicar iz policije koji sve provali na kraju. Njega glavom i bradom citavih dva minuta glumi, ni manje ni vise, nego istaknuti DSS-ov funkcioner Milos Aligrudic.

E, onda mi nemojte zameriti sto je za mene film desnicarsko sranje.
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Vrh