Kurs dinara: Fixiran kao i do sada (raspon 116-118). Sad možda NBS prodaje malo više eura ali za mesec dana kad svi gastarbajteri dođu nazad kupovaće 5x više nego što će da prodaje. Tako da te mesečne dnevne oscilacije ne bi ni komentarisao.
Kurs dinara ima da se brani kao poslednji bastion pa makar gorivo bilo i 5e za litar. Glavna mana kursa oko 117 din za evro je to sto preterano favorizuje uvoz i time pravi stetu domacoj proizvodnji i izvozu. Kada je dinar jak, nasi izvoznici dobijaju manje dinara za isti evro, sto znaci manju zaradu, losiju konkurentnost i sporiji rast privrede. IT sektor, freelanceri i svi koji zaradjuju u evrima realno gube, jer njihova primanja vrede manje u dinarima. Strani investitori takodje dobijaju manje dinarske vrednosti za ulozen euro, sto umanjuje motivaciju za ulaganje u proizvodnju, a
vecu prednost daje trgovinskom sektoru. Sa ovakvim kursom uvozna roba deluje povoljnija, pa je jeftinije kupiti gotov proizvod spolja nego praviti ga ovde, sto dugorocno ubija industriju i povecava zavisnost od uvoza.
Uvoznici i trgovci su najveci dobitnici jakog dinara, kao i država kratkorocno kada servisira dug u evrima, dok realna ekonomija i razvoj ispastaju. Kurs 117 jeste stabilan i lep za sliku i statistiku, ali dugorocno radi protiv interesa zemlje koja zeli makar ozbiljan nivo industrije, izvoza i ekonomskog suvereniteta.
Spoljni dug - Rašće nominalno i u % ali opet je to daleko ispod zaduženosti Zapadnih EU država. Mi smo sada oko 50% ako se ne varam zaduženi. Tako da imamo mi još dosta prostora bez da ugrozimo stabilnost države.
Kada spoljni dug predje oko 50% BDP-a, tu vec pocinje zona rizika jer drzava vise ne moze lako da otplacuje dug bez novog zaduzivanja, a narocito drzava kao Srbija. Tada sve vise para iz budzeta ide na kamate umesto na plate, penzije, puteve i zdravstvo, pa se zemlja vrti u krug i zavisi od tudjeg novca. Investitori tada traze vece kamate jer vide veci rizik, a MMF i strani poverioci pocinju da diktiraju politiku: rezanje troskova, poskupljenja, privatizacije, stednja i stezanje kaiša.
Sto dug ide vise preko tog nivoa, drzava ima manje ekonomske slobode, raste ranjivost na spoljne krize i kurs, a moze i da upadne u spiralu „novi kredit da bi se vratio stari“. Dug iznad 50% BDP-a vise nije alat za razvoj, nego teret koji pocinje da vodi zemlju umesto vlade.
Cene - rašće zbog inflacije i zbog rata u Ukrajini koji mi svi plaćamo. Ali bolje da plaćamo kroz cene nego kao danak u krvi da nas šalju na istočni front.
Zato sto smo mi specijalni: kupujemo sirovine iz uvoza po ceni kao Nemci, placamo poreze i akcize kao da smo Svajcarska, imamo marze ko Dubai trzni centar, a plate nam kao Banglades. Plus, kad domaci proizvodjac vidi da narod voli uzeti “strano”, onda on podigne cenu da izgleda “premium”, jer ako je jeftino onda sigurno nije dobro, jel da? A najbolji deo: strani proizvodjac dobije subvencije od svoje drzave, pa jos i od nase kad dodje ovde, pa ispada da je strano jeftinije nego domace — uz malu pomoc patriotizma iz uvoza.
Nekretnine - cene nekretnina će da rastu, ne eksplozivno ali polako ili ostaju na ovom nivou u najgorem scenariju. Lično mislim nominalan rast cena nekretnina (lagani). Kirije u padu ili u najboljem slučaju na ovom nivou.
Kad nekretnine preskupe, ne znaci da smo bogati nego da smo taoci. Ljudi pola zivota rade da otplate stan od 50 kvadrata kao da kupuju svemirski brod, firme moraju da dizu cene jer placaju lokale kao na Manhattanu, mladi ostaju kod roditelja do 35 jer ne mogu da priuste garsonjeru, a investitori se smeju jer prodaju beton kao da je zlato. U takvom sistemu stan vise nije dom nego finansijski talac, a trzište ne sluzi ljudima nego ljudi sluze trzištu. Rezultat: svi pricaju o “rastu”, a jedino sto realno raste su kirije, krediti i zivci.
Zaposlenost - dobra i dalje kao i sada. Posla će biti dovoljno.
Najvise lici na to da je “rast zaposlenosti” posledica toga sto nas je sve manje, pa statistika ispada lepsa nego realnost. Kad ode 600.000 ljudi u EU, jos par stotina hiljada izumre jer nema ko da se radja, onda naravno procenat zaposlenih izgleda bolje — ne zato sto smo postali ekonomska sila, nego zato sto nema vise ko da bude nezaposlen. Tako se onda proglasi uspeh, a realno samo manje ljudi deli isti problem. Brojke rastu jer ljudi nestaju, ne zato sto se ekonomija preporodila.
Ako ne dođe do neke globalne Mega krize mislim da nema većih pomeranja i skretanja s kursa.
To sve zavisi koliko su ludi u EU/USA da nastave rat sa RF i da udju u slicnu avanturu sa Kinom. Po onome sto pricaju veoma su zainteresovani za taj scenario ...