Imaš trenutno više ljudi van Srbije nego u Srbiji. Jedan deo tih ljudi živi u nekoj alternativnoj realnosti pa iz emotivnog razloga kupuju. Gasterbajteri ukoliko ne žive u Srbiji retko izdaju stanove.
Svi oni i kupuju i ulažu u druge države. Mnogo više nego kod nas. Tamo rade i žive. Ovo u Srbiji im je bilo usput. Sada zbog cena više nije usput.
Pitaš koliko % treba da bude bolje da bi se preusmerila kupovina? Zavisi šta ti je cilj. Uglavnom to može biti pri ovim cenama:
1. Špekulativna kupovina i nada da će ratu pojesti inflacija ili se nadati da će se rast nastaviti
2. Očuvanje vrednosti kapitala. Da se samo održi neka koliko toliko vrednost i da nema ni gubitka a ni neke zarade od porasta vrednosti.
Evo ti primer. Prodaj stan u NS i kupi u Bukureštu. Verovatno će ti ostati još dosta novca pride ili uzmi dva manja stana. Sačekaj xy godina i onda kada imaš 40% kvadrata više, ponovo kupi u NS. Ili Trst, sad je on aktuelan (starogradnja 1500-2000, za full renoviranje može da se nadje i niže navodno). Sada više nije stvar kako da zaradim od kupovine. Sad je stvar kako zaštititi kapital. Nadam se da shvataš šta hoću da ti kažem.
Da li si ti odradio kao ovaj primer što si naveo?
Nisi. Razlog zašto nisi je isti zašto to neće uraditi 99,9% populacije. Oni ko to budu uradili ili su već uradili neće uticati na tržište nekretnina u Beogradu (ne Srbiji).
Neko je napisao da cena stana ne može da bude ista ceni stana u Švajcarskoj. Zašto ne može? Šta je sprečava? Ako može da bude veća nego u Sofiji, Bukureštu, Temišvaru, Solunu, zašta ne može da bude ista cena kao u nekom švajcarskom gradu?
Država drži dosta stvari u svojim rukama. Kad zapreti neki problem na tržištu nekretnina uleteće istom da pomogne i zaštiti cenu od pada. Danas su to krediti sa 1% za one do 35 godina i do 100k, sutra će to biti krediti bez starosne odrednice i do 500k. Prekosutra će biti krediti na 40, 60 godina...
Pogledaj šta se desilo Japanu. Sa tržištem nekretnina oni su praktično uništili svoju ekonomiju (ok, njima su drugi "pomogli" i nisu imali baš izbora). Na njihovom primeru se vidi da to može da traje 30-40 godina i da nema kraja tome. Iako možeš kupiti kuće po selima za 1€, Tokijo i veći gradovi su dalje nedostupni većini stanovništva što za rezultat ima demografski kolaps.
Srbija nije Japan. Srbija (Beograd) ima imigraciju, što iz susednih zemalja, što iz ostatka sveta, I tome se nema kraja.
S druge strane nekretnine u Srbiji se kupuju domaćom valutom kao u Japanu, pa bi kolaps mogao da nastane kad država bude u problemu sa te strane. Međutim, sa našim iskustvom iz 90's ljudi su spremni da žive godinama na konzervama i kao socijalni slučajevi pre nego što bi prodali stan. 93. smo imali najveću inflaciju u univerzumu, kurs nije postojao, plate i penzije su bile 5-10 DM, a takva situacija nije dovela do kolapsa cena nekretnina. U slučaju da država upadne u problem sa dugom (ne može da se više zadužuje) to će samo ubiti tržište nekretnina kod nas (u smislu prometa, ne i cena).