Šta je novo?

Cene nekretnina

Aham, dakle Nemcima fali i niskokvalifikovanog i visokokvalifikovanog kadra. Radi li neko uopste tamo?
Pa fale im i jedni i drugi.
Prve poslove nemci ne žele da rade jer su teški (fizički) ili ispod njihovog nivoa (pomoć u zdravstvu, održavanje). Za druge poslove ih nema dovoljno jer ne nudi dobar povrat na uložen trud, pa njihova deca ne studiraju ta zanimanja koja su njima potrebna (inženjeri, doktori, matematika, nauka).

Da li je dobro ili ne, ne znam, ali je tako.
 
Ako nema dovoljno ljudi a bice ih sve manje i manje, kako to da skacu cene nekretnina? S druge strane ako neko investira u nekretinine sa ciljem da ih posle unovci po vecoj ceni a borj potencijalnih upaca se smanjuje onda je rast cisto inflatorni ili baziran na rastu potraznje?
Ovo što si rekao zapravo pogađa ključnu stvar, rast cena nekretnina u Srbiji poslednjih godina nije baziran na zdravoj demografskoj ili ekonomskoj osnovi, već dobrim delom na:
Inflaciji i bekstvu kapitala u ciglu – ljudi ne veruju bankama, ni dinaru, pa ulažu gde mogu da vide pare.
Strukturalnoj potražnji u urbanim centrima – Beograd i još par gradova dobijaju novi sloj stanovništva (iz unutrašnjosti, dijaspore, pa čak i stranaca) pa se tražnja lokalno koncentriše.
Psihologiji rasta – ljudi kupuju jer misle da će cena i dalje rasti, što dodatno naduvava tržište (tipična spekulacija).
Veštačkoj potražnji – kupovina više stanova za izdavanje, ne za stanovanje.

Dakle, iako broj stanovnika opada, cene mogu da rastu ako kapital cirkuliše unutar uskog sloja i ako država ne adresira probleme sa gradnjom, porezima i dugoročnim planiranjem.
Ti si postavio pravo pitanje, i ono vodi do zaključka da je rast cena trenutno više inflatoran i spekulativan nego što je zasnovan na realnom rastu kupovne moći ili demografiji. Što je i zabrinjavajuće za dugoročne kupce.
 
Pa fale im i jedni i drugi.
Prve poslove nemci ne žele da rade jer su teški (fizički) ili ispod njihovog nivoa (pomoć u zdravstvu, održavanje). Za druge poslove ih nema dovoljno jer ne nudi dobar povrat na uložen trud, pa njihova deca ne studiraju ta zanimanja koja su njima potrebna (inženjeri, doktori, matematika, nauka).

Da li je dobro ili ne, ne znam, ali je tako.
Pa dobro je za nas, jer ko hoće na nemačku baustelle može, oni traže kadrove. Ko hoće da se bavi deficitarnim tehničkim zanimanjem, može i to plus ne mora fizički ni da ide u Nemačku (ili Francusku, UK, Holandiju), dakle ima visok standard u sopstvenoj zemlji. Win win situacija.
 
I da mu rade Bangladesani, sta ga sprecava da prodaje pljeskavicu za 1000din?

Tako je. Samo sa ovom pricom mi dolazimo do toga da rostilj majstor ima vecu platu od profesora. Pjeskavica poskupi i onda profesor ne jede pljeskavice, a ni mnogi drugi. Sistematizacija se radi polako ali trenutno sa nasom politikom ne vidim da idemo ka nekom ubrzanom boljitku jer se nasa ekonomija zasniva na tome ko ce koliko da iscupa vise para iz budzeta.
Upravo si dobro sažeo suštinu, sistem u kojem pljeskavica postaje luksuz za profesora jasno pokazuje da nam je struktura vrednosti ozbiljno poremećena. I to ne zato što roštilj-majstor ne zaslužuje pristojnu zaradu, nego zato što tržište ne funkcioniše na osnovu realne produktivnosti i doprinosa, već na osnovu spleta budžetskih povlastica, subvencija i rentijerske logike.
Cene rastu, ali ne kao posledica zdrave potražnje ili rasta kupovne moći, već kao rezultat inflacije, zaduživanja i manipulacije tržištem. Ljudi pokušavaju da sačuvaju vrednost kroz nekretnine, ali realna potražnja je sve manja i brojčano i kvalitativno. Zato ovo jeste balon, samo ga još svi ne zovu tim imenom.
I dok se svi čupaju za budžet, kao što kažeš, prosveta, zdravstvo, nauka, temelji jednog funkcionalnog društva, postaju kolateralna šteta. A to nas vodi u još veći društveni jaz i nazadovanje.
Nažalost, sistem koji nagrađuje blizinu budžetu, a ne znanje i rad, ne može dugoročno opstati bez posledica. Pitanje je samo koliko će nas sve to koštati.
 
Defke, slažem se u potpunosti, to je suština cele priče. Demografska piramida nam se već decenijama urušava, i sada samo gledamo posledice toga. Možeš da digneš plate, poboljšaš uslove, smanjiš poreze, sve to pomaže, ali ne rešava osnovni problem: nema dovoljno ljudi.
I najbogatije zemlje sveta koje privlače migrante (tipa Nemačka, Japan, Južna Koreja) imaju isti problem, i to uprkos platama koje su višestruko veće nego kod nas. Kod njih već sad vidiš da pare ne rešavaju sve. jer nema ko da radi, a neće ni biti.
Zato nije dovoljno da samo gledamo tržište rada kao ekonomsko pitanje. Ovo je pre svega demografski slom, a ako se to ne razume, svaka rasprava o platama i radnicima ostaje površna.
Upravo. To ne iskljucuje rad na poboljsanju uslova za domace radnike, kao i ulaganje u njihovu produktivnost. Kriza radne snage jeste donekle poboljsala polozaj radnika prostim trzisnim zakonima. Medjutim, ta kriza je i jedan od razloga sto nam je inflacija veca od evropske. Na kraju, standard raste onoliko koliko raste produktivnost, sav ostatak nominalnog rasta ispegla inflacija (mozda ne instant ali tokom godina svakako).

E sad tu ostaje i pitanje da li cemo mi dici nasu ukupnu produktivnost tako sto subvencionisemo vozace i rostilj majstore, ili treba ipak da se fokusiramo na oblasti koje daju vecu novostvorenu vrednost? I da li da za ove radno intenzivne ali sustinski proste poslove uvozimo ljude (pazljivo i uz kontrolu).

Da je demografska piramida zdrava ta dilema bi i dalje postojala ali ne bi bila toliko izrazena. Ovako je vec sad akutna, jer pozicija stolara polako outbiduje poziciju inzenjera, a zahteva manje ulaganja. Jedan deo resenja je poboljsanje uslova za inzenjere ali jedan deo je i relaksiranje konkurencije za stolare. Ja bih voleo da tu ne mora da se bira ali kako stvari trenutno stoje mora.
 
Evo izašla vest da je RGZ ponovo osposobio deo svojih usluga i da posle 7 dana zastoja (zbog navodnog hakerskog napada), mogu ponovo da se overavaju ugovori kod notara. Kakav ćacilend...

Edit: netacna info, odnosno stara vest. Izvinjavam se
 
Poslednja izmena:
Kontradiktoran si sam sebi.
Pišeš da je prosečno 2ha.
Takvom domaćinstvu ne treba takva mašina pa ni nema potrebu da je otplaćuje 500 godina.
Ali mu ne treba ni radna snaga, bilo da su rumuni, bugari, domaći ili ganci, nepalci.

Radna snaga im je potrebna ako oni ne žele to da rade, a hoće da ubiraju profit. I zato im treba jeftina radna snaga. Drugim rečima hoće da budu rentijeri. Srpski san. Nebitno da li je nekretnina ili zemlja. Kaplje, a ne mora da se radi.

I za te koji obrađuju 20ha. Te mašine se ne kupuju svake godine i svakako ne treba najskuplja i najbolja (ako može samo napred). Ako ne mogu da plate radnika koliko traži lokalno tržište nek rade sami, ili nek smanje površinu koju obrađuju.
Rešenje sigurno nije u uvozu ganaca.
Свака част ако сам обрађујеш 2 хек без помоћи приликом сијања и купљења кромпира,купуса,паприке .Изгледа да ти никад ниси то радио.
А да им не треба комбајн ,о томе сам и писао.
Основно је,било да имаш 2,5,10 или 50 хектара ништа не можеш без радне снаге(осим пшенице,кукуруза..у Војводини).
 
Свака част ако сам обрађујеш 2 хек без помоћи приликом сијања и купљења кромпира,купуса,паприке .Изгледа да ти никад ниси то радио.
А да им не треба комбајн ,о томе сам и писао.
Основно је,било да имаш 2,5,10 или 50 хектара ништа не можеш без радне снаге(осим пшенице,кукуруза..у Војводини).
Zato su domacinstva ranije bila generaciska sa puno dece. Onda je radna snaga iz kuce, svako ima svoj posao koji moze da obavlja, najoptimalnija raspodela zaduzenja ali bukvalno da se prezivi i eventualno nesto malo zaradi.
 
Poslednja izmena:
Свака част ако сам обрађујеш 2 хек без помоћи приликом сијања и купљења кромпира,купуса,паприке .Изгледа да ти никад ниси то радио.
А да им не треба комбајн ,о томе сам и писао.
Основно је,било да имаш 2,5,10 или 50 хектара ништа не можеш без радне снаге(осим пшенице,кукуруза..у Војводини).
Radna snaga je familija. To što su ljudi bili navikli da imaju radnike za 20€ koji će im odraditi većinu posla, to je više ogledalo vremena koje smo prošli.
A ako poseješ jednu kulturu na svu zemlju koju imaš čime se baviš u ostatku godine?

Znam ljude koji su dok su mogli (sad u penziji) radili paradajz. Nikakvi hektari u pitanju. Naravno porodično.

Isto važi za kupus, lubenicu, šta ti ja znam šta sve ne.

Onaj kome trebaju radnici, to je već biznis, a za biznis važe tržišni uslovi I plaćajte ljude prema tome.
 
Ovo što si rekao zapravo pogađa ključnu stvar, rast cena nekretnina u Srbiji poslednjih godina nije baziran na zdravoj demografskoj ili ekonomskoj osnovi, već dobrim delom na:
Inflaciji i bekstvu kapitala u ciglu – ljudi ne veruju bankama, ni dinaru, pa ulažu gde mogu da vide pare.
Strukturalnoj potražnji u urbanim centrima – Beograd i još par gradova dobijaju novi sloj stanovništva (iz unutrašnjosti, dijaspore, pa čak i stranaca) pa se tražnja lokalno koncentriše.
Psihologiji rasta – ljudi kupuju jer misle da će cena i dalje rasti, što dodatno naduvava tržište (tipična spekulacija).
Veštačkoj potražnji – kupovina više stanova za izdavanje, ne za stanovanje.

Dakle, iako broj stanovnika opada, cene mogu da rastu ako kapital cirkuliše unutar uskog sloja i ako država ne adresira probleme sa gradnjom, porezima i dugoročnim planiranjem.
Ti si postavio pravo pitanje, i ono vodi do zaključka da je rast cena trenutno više inflatoran i spekulativan nego što je zasnovan na realnom rastu kupovne moći ili demografiji. Što je i zabrinjavajuće za dugoročne kupce.
To pitanje me muci odavno. Treba dodati tu i priliv sredstava iz dijaspore koji nije ni mali ni beznacajan samo mi nije jasan (jedino ako ne ocekuju da prihoduju na duze staze vise nego sto bi mogli u zemljama u kojima se nalaze). Ispada da su dugorocni kupci ovde na gubitku gledano u neto novcu osim ako ne kupuju za zivot ali onda je vec druga matematika.

Imajuci sve ovo u vidu namece se logicno pitanje gde je kraj spekulaciji/investiciji i koliko trenutno stanje moze da se produzi u buducnost. Mora postojati negde tacka kada priliv novih kupaca/sredstava ponestane ako ekonomski rast niti demografija ne mogu da isprate tempo. S druge strane pritisak na Bg/NS infrastrukturu je toliki da dehumanizacija zivota u ovim gradovima dobija na zamahu tako da sam zivot u njima sve manje gubi na privlacnosti. E sad da li ce prvi izvod funkcije cena u vremenu da menja znak ili samo da se smanji vrednost ostaje nam da vidimo.
 
Ne znam gde zive ovi Srilancani soferi, bas sam se pitao skoro.
Svakako desice se ono sto se svuda desavalo, lokalno stanovnistvo ce se povuci iz tih krajeva.
Očigledno se nisi skorije vozio GSP-om :) Migranti rade preko agencija ali opet, voze za GSP.

Evo malo demistifikacije oko vozača iz Šri Lanke:
  • GSP ne zapošljava vozače iz Šri Lanke, već drugi privatni prevoznici koji ne rade za GSP, već za Grad
  • Fora je što privatni prevoznici, a posebno Strela koja je povezana sa SNS sve više otimaju linija tako da su oni sada najveći prevoznik u Srbiji, koji je skoro bagatela pazario i Lastu
  • Pored njih postoji i više manjih privatnika u BG, i svi zapošljavaju vozače iz Azije
  • Pored plate oko 500-600e, plaćen im je smeštaj i kod nekih prevoznika i hrana (ali nešto osnovno, pirinač i povrće)
  • Žive potpuno isto kao naši u EU, u kolektivnom smeštaju, najčešće u iznajmljenim ili kupljenim kućama blizu garaža (npr. još uvek ima jeftinih kuća u okolini Obrenovca)
  • Rade uglavnom 6 dana. Naši vozači se utrkuju za "dobre" smene, gde na nekim lakšim linijama rade i po 13-14 sati jer se plaća po satu
  • Da li će u nekim krajevima postati dominantni? Da, tamo gde je najjeftinije u okolini Beograda (a gde i podstanare vide neki članovi foruma)
 
Zive kolektivno, ynam ya primer gde njih 6 zivi u jednoj kuci tj delu kuce.
 
Da je demografska piramida zdrava ta dilema bi i dalje postojala ali ne bi bila toliko izrazena. Ovako je vec sad akutna, jer pozicija stolara polako outbiduje poziciju inzenjera, a zahteva manje ulaganja.
Jel zvuči ozbiljnije i pametnije kad se upotrebe engleske reči

outbid" na srpskom jeziku može se prevesti kao "nadmašiti ponudom", "ponuditi više", ili "prelicitirati".
 
Mogo si naći neku englesku da pratis modu praviti se englez je popularno zvuči se pametnije nacitano
 
Cene rastu, ali ne kao posledica zdrave potražnje ili rasta kupovne moći, već kao rezultat inflacije, zaduživanja i manipulacije tržištem. Ljudi pokušavaju da sačuvaju vrednost kroz nekretnine, ali realna potražnja je sve manja i brojčano i kvalitativno. Zato ovo jeste balon, samo ga još svi ne zovu tim imenom.

Ja u suštini isto mislim da na tržištu nekretnina u Srbiji postoji balon.

Ali vidim razliku u odnosu na recimo Španiju (sve do pucanja 2008), gde su glavni pokretači bili neki investitori i banke, a država takođe subvencionisala kredite. U Srbiji je sprega investitora i države mnogo tesnija i složenija. Uz to, građevinski sektor ima veći značaj za ovu vlasti nego što je to bio slučaj pre 2012.

Tako da skup stambeni kvadrat ja lično upoređujem sa "Sputnjikom" u Sovjetskom Savezu: Sve i da ima naznako da se oko tebe krune stvari (ili bukvalno padaju 😬), taj jedan projekat ćeš izgurati do kraja.

Ustvari, možda je najbolje tržište nekretnina uporediti sa balončinom na topao vazduh. Topao vazduh proizdvodi boca gasa, a njegovi sastojci nisu sasvim poznati. Zna se samo da se u nju dodaje i neki beli prašak, patentirana hemijska jedinjena "FOMO" i "GASTOS", i začini se dozom balkanskog duha koji se na kraju ubacuje pumpom za biciklo.

Na sve to treba dodati i činjenicu da oko 90% stanovništva ima kupljenu kartu za vožnju balonom, ili će je naslediti, pa zato narod uglavnom uživa u vidiku, iako sve deluje rabatno, i niko ne zna koliko gasa još ima u boci.

Takav balon po meni ne može da "pukne", može samo da se spusti nakon leta koji može da traje duže nego što većina ima vremena/strpljenja. A u međuvremenu će sve veća količina EUR na tržištu postepeno da podže tlo ispod balona.
 
Upravo. To ne iskljucuje rad na poboljsanju uslova za domace radnike, kao i ulaganje u njihovu produktivnost. Kriza radne snage jeste donekle poboljsala polozaj radnika prostim trzisnim zakonima. Medjutim, ta kriza je i jedan od razloga sto nam je inflacija veca od evropske. Na kraju, standard raste onoliko koliko raste produktivnost, sav ostatak nominalnog rasta ispegla inflacija (mozda ne instant ali tokom godina svakako).

E sad tu ostaje i pitanje da li cemo mi dici nasu ukupnu produktivnost tako sto subvencionisemo vozace i rostilj majstore, ili treba ipak da se fokusiramo na oblasti koje daju vecu novostvorenu vrednost? I da li da za ove radno intenzivne ali sustinski proste poslove uvozimo ljude (pazljivo i uz kontrolu).

Da je demografska piramida zdrava ta dilema bi i dalje postojala ali ne bi bila toliko izrazena. Ovako je vec sad akutna, jer pozicija stolara polako outbiduje poziciju inzenjera, a zahteva manje ulaganja. Jedan deo resenja je poboljsanje uslova za inzenjere ali jedan deo je i relaksiranje konkurencije za stolare. Ja bih voleo da tu ne mora da se bira ali kako stvari trenutno stoje mora.
Da, potpuno se slažem sa osnovnom premisom, rast produktivnosti jeste jedina održiva osnova za rast standarda. I upravo tu dolazimo do suštine problema: da li kao društvo alociramo resurse tako da zaista podstičemo dugoročno produktivne sektore, ili samo kratkoročno gasimo požare?
Subvencionisanje radno intenzivnih sektora sa niskom dodatom vrednošću (poput roštiljdžija, vozača, fizičkih radnika) možda jeste trenutno politički oportuno, ali strateški ne rešava pitanje rasta BDP-a po glavi stanovnika. Pitanje je: da li želimo da pravimo ekonomiju zasnovanu na jeftinom radu, ili na znanju, inovacijama i kapitalno intenzivnim granama?
I da, demografija dodatno komplikuje stvar, jer ako visokoobrazovani odlaze, a radno mesto roštilj majstora postaje konkurentnije nego ono inženjersko, onda smo u spirali pogrešnih podsticaja. Ne možemo se izvući iz toga bez strukturnih promena: porezi, subvencije, obrazovanje, imigraciona politika, sve mora da ide u smeru koji podstiče realnu ekonomsku nadogradnju, a ne samo potrošnju i kratkoročno krpljenje deficita radne snage.
Uvoz radne snage može biti deo rešenja, ali samo ako znamo tačno zašto i u kojoj meri, a ne kao zamena za sistemsku politiku razvoja.
 
Pitanje je: da li želimo da pravimo ekonomiju zasnovanu na jeftinom radu, ili na znanju, inovacijama i kapitalno intenzivnim granama?
Da da, mladi pametni ljudi bas zele da prave inovacije u zemlji sa Cacilendom

Prvo bi mogli pocistiti politicki sljam pa onda brinuti o buducnosti i inovacijama

Dok je ova garnitura na vlasti nema od toga nista, intelekt i inovacije su antiteza danasnjeg Srpskog drustva koje pospesuje bahatost i "snalazenje"
 
Naravno da smo u spirali pogresnih podsticaja. Imamo mi mnogo bolji kadar od toga da motamo kablove. Ali pre toga, treba savesno ulagati u obrazovanje da bi se od EI napravio novi Samsung, nece se to desiti samo od sebe. Mi imamo dovoljno inzenjera za napredni gotov proizvod, a ne sekundarne industrijske delatnosti kao sto su gumarstvo i motanje kablova. Treba svima pruziti sansu, nije to skupo za jednu drzavu, ko zna koliko je umova propalo jer nisu mogli da priuste studiranje.

IT je jedna anomalija koja uspeva samo zato sto nisu potrebna ulaganja drzave jer ti za rad treba laptop.

Da bi se nesto vratilo, mora nesto da se ulozi. A posto se neogranicenim resursima nipodastava obrazovanje i omalovazava vrednost istog na dnevnom nivou, konstantno sireci lazi o ucenim, kulturnim ljudima koji su buducnost ove zemlje, unistavajuci temeljac jednog zdravog drustva, onda ce motanje da nam bude vrhunac umetnosti. Muka je vise od toga da nekom treba da dokazujes da je obrazovanje bitno. To ne treba nikome da se dokazuje, to je ultimativna iskrivljenost naseg drustva.

Imamo sjajne ljude, samo nam treba sistem koji ce te sjajne ljude da podrzi na pravi nacin. Ali ako ti sjajni ljudi treba da rade za 500-600e posle fakulteta, naravno da ce ti sjajni ljudi da odu preko i da tamo naprave karijeru.

U Nemackoj su svi podjednako placeni, ekonomisti, IT-jevci, sve vrste inzenjera, doktori. Svi imaju podjednake sanse. Ovde moras dobro da razmislis pre nego sto upises fakultet i da se ono sto volis poklapa sa onim sto je dobro placeno.

Ja jesam hteo da budem inzenjer, ali sta da nisam? Sta da sam hteo da budem doktor? Kako bi mi izgledao zivot? Radim po ceo dan i u pauzama ucim nemacki? To je bruka i sramota. Dok ne dodjemo do nivoa da skoro svi obrazovani budu u polu-normali kao danasnji IT, nismo mi ni blizu nezaustavljivom srljanju u progres o kome se ovde trabunja.
 
Ja u suštini isto mislim da na tržištu nekretnina u Srbiji postoji balon.

Ali vidim razliku u odnosu na recimo Španiju (sve do pucanja 2008), gde su glavni pokretači bili neki investitori i banke, a država takođe subvencionisala kredite. U Srbiji je sprega investitora i države mnogo tesnija i složenija. Uz to, građevinski sektor ima veći značaj za ovu vlasti nego što je to bio slučaj pre 2012.

Tako da skup stambeni kvadrat ja lično upoređujem sa "Sputnjikom" u Sovjetskom Savezu: Sve i da ima naznako da se oko tebe krune stvari (ili bukvalno padaju 😬), taj jedan projekat ćeš izgurati do kraja.

Ustvari, možda je najbolje tržište nekretnina uporediti sa balončinom na topao vazduh. Topao vazduh proizdvodi boca gasa, a njegovi sastojci nisu sasvim poznati. Zna se samo da se u nju dodaje i neki beli prašak, patentirana hemijska jedinjena "FOMO" i "GASTOS", i začini se dozom balkanskog duha koji se na kraju ubacuje pumpom za biciklo.

Na sve to treba dodati i činjenicu da oko 90% stanovništva ima kupljenu kartu za vožnju balonom, ili će je naslediti, pa zato narod uglavnom uživa u vidiku, iako sve deluje rabatno, i niko ne zna koliko gasa još ima u boci.

Takav balon po meni ne može da "pukne", može samo da se spusti nakon leta koji može da traje duže nego što većina ima vremena/strpljenja. A u međuvremenu će sve veća količina EUR na tržištu postepeno da podže tlo ispod balona.
Vrlo slikovito i precizno, analogija sa balonom na topao vazduh je odlična i zapravo pogađa suštinu: tržište nekretnina kod nas nije vođeno čistom tržišnom logikom, već je duboko prožeto sistemskom inercijom, političkim interesima i kolektivnim mentalitetom.
To što je većina u balonu, bilo direktno kao vlasnici, naslednici ili kreditozavisni, stvara ogroman društveni otpor prema priznavanju realnosti, a i prema bilo kakvom padu cena. Zato i imamo taj paradoks: svi znaju da su kvadrati precenjeni, ali svi nastavljaju da ih precenjuju, bilo kroz kupovinu, bilo kroz očekivanja.
Pitanje je samo da li će se spuštanje desiti u vidu stagnacije cena uz rast inflacije (realni pad), ili kroz kombinaciju korekcije i zastoja. Ali pukotina već ima, samo još uvek ne prave dovoljno buke da bi ometale vožnju.
 
To pitanje me muci odavno. Treba dodati tu i priliv sredstava iz dijaspore koji nije ni mali ni beznacajan samo mi nije jasan (jedino ako ne ocekuju da prihoduju na duze staze vise nego sto bi mogli u zemljama u kojima se nalaze). Ispada da su dugorocni kupci ovde na gubitku gledano u neto novcu osim ako ne kupuju za zivot ali onda je vec druga matematika.

Imajuci sve ovo u vidu namece se logicno pitanje gde je kraj spekulaciji/investiciji i koliko trenutno stanje moze da se produzi u buducnost. Mora postojati negde tacka kada priliv novih kupaca/sredstava ponestane ako ekonomski rast niti demografija ne mogu da isprate tempo. S druge strane pritisak na Bg/NS infrastrukturu je toliki da dehumanizacija zivota u ovim gradovima dobija na zamahu tako da sam zivot u njima sve manje gubi na privlacnosti. E sad da li ce prvi izvod funkcije cena u vremenu da menja znak ili samo da se smanji vrednost ostaje nam da vidimo.
Baš tako, tačka zasićenja mora postojati jer nijedan sistem ne može da raste linearno kad su mu fundamenti ograničeni. Priliv iz dijaspore zaista jeste značajan i verovatno delom motivisan i emotivno (npr. kupovina za povratak jednog dana), ali dugoročno to nije održiv izvor rasta cena, naročito ako paralelno opada broj domaćih kupaca.
Ta dehumanizacija života u BG/NS je važan signal, ako grad gubi kvalitet života, onda i atraktivnost nekretnina trpi, bez obzira na to što drži cenu. A kad tržište postane previše zavisno od eksternih priliva (subvencije, dijaspora, spekulativni kapital), onda i rizik od naglog hlađenja raste.
Možda neće biti naglog obrta (tj. funkcija neće preći u negativnu derivaciju), ali slabljenje trenda je već vidljivo, kroz stagnaciju prodaje, duži listing stanova, više psiholoških cena itd. Dakle, neće balon pući sa bumom, ali će početi da se ispumpava, polako i tiho.
 
Da da, mladi pametni ljudi bas zele da prave inovacije u zemlji sa Cacilendom

Prvo bi mogli pocistiti politicki sljam pa onda brinuti o buducnosti i inovacijama

Dok je ova garnitura na vlasti nema od toga nista, intelekt i inovacije su antiteza danasnjeg Srpskog drustva koje pospesuje bahatost i "snalazenje"
Nažalost, dosta toga što si rekao jeste tačno, teško je očekivati sistemsku inovaciju u društvu koje nagrađuje prečice i klijentelizam umesto znanja i truda. Ali s druge strane, ako svi koji imaju kapacitet za promenu dignu ruke ili odu, onda ostaje upravo to, močvara. Intelekt i inovacija jesu trenutno antiteza, ali nisu zauvek osuđeni da to ostanu.
Ne moraš da budeš naivan optimista da bi znao da promene dolaze često mimo postojećih struktura, iz privrede, iz manjih pokreta, iz pojedinaca koji pronađu način da iznutra potkopaju neefikasni sistem. Istorija nas tome uči. Pitanje je samo: hoćemo li biti pasivni posmatrači ili makar minimalni akteri.
 
Naravno da smo u spirali pogresnih podsticaja. Imamo mi mnogo bolji kadar od toga da motamo kablove.
Imamo bolji kadar od motaca kablova ali ga nema jos mnogo. Stavise ima ga sve manje i manje po tri osnova, oni sto odlaze u penziju, oni sto odlaze u inostranstvo i to sto ne pravimo novi jer smo unistili skolstvo i degradirali visokointelektualne profesije.

Ali pre toga, treba savesno ulagati u obrazovanje da bi se od EI napravio novi Samsung, nece se to desiti samo od sebe.
Nadam se da kapiras koliko je besmisleno staviti EI i Samsung u istu ravan ma koliko ona bila imaginarna. EI nikada ali nikada ne moze da bude nista vise od jeftine malo bolje kopirke neke nisa tehnologije i to mu je maksimalni domet do koga moze da dobaci.
Mi imamo dovoljno inzenjera za napredni gotov proizvod, a ne sekundarne industrijske delatnosti kao sto su gumarstvo i motanje kablova. Treba svima pruziti sansu, nije to skupo za jednu drzavu, ko zna koliko je umova propalo jer nisu mogli da priuste studiranje.
Nemamo ... Kvalitetnih inzinjera ima veoma malo u nekim oblastima nemamo uopste. Inzinjerski esnaf (osim mozda gradjevinaca uslovno receno) je najtragicniji primer propadanja visokoobrazovanih ljudi jedne ili vise istorodnih struka. Deca koja sad izlaze sa inzinjerskih fakulteta ne znaju ni pertle da vezu kako treba a oni malo bolji odmah prelaze i IT vode ne bi li obezbedili koliko toliko pristojnu egzistenicu (a tim cinom sebi degradiraju i profesiju i zvanje)

IT je jedna anomalija koja uspeva samo zato sto nisu potrebna ulaganja drzave jer ti za rad treba laptop.
Anomalija koja moze da funkcionise do nekle. Samo laptop treba i u nekim drugim zemljama pa se nisu proslavile u IT sferi. IT kod nas je zalazece sunce (zbog mnogo razloga a jedan od najvecih je obrazovanje). Polako se pretvaramo u jeftinu radnu snagu za outsource bez mnogo kvalitetnih projekata, samo neki krpez i lopatanje. Mora mnogo vise bazicnih projekata da se odpocne ovde i da se pokrenu cele proizvodne linije. Ne kazem da nema firmi koje su u inovacinom vrhu ali ih nema dovoljnio da podignu prosek IT-a ne neke bolje grane.

Imamo sjajne ljude, samo nam treba sistem koji ce te sjajne ljude da podrzi na pravi nacin. Ali ako ti sjajni ljudi treba da rade za 500-600e posle fakulteta, naravno da ce ti sjajni ljudi da odu preko i da tamo naprave karijeru.
Pa kad nece da peku pljeskavice :)

U Nemackoj su svi podjednako placeni, ekonomisti, IT-jevci, sve vrste inzenjera, doktori. Svi imaju podjednake sanse. Ovde moras dobro da razmislis pre nego sto upises fakultet i da se ono sto volis poklapa sa onim sto je dobro placeno.
Taj nemacki sistem je takodje naopak. Slazem se da treba da postoje platni razredi ali ne mogu se platiti svi isto niti sve branse isto. Trenutno nemacko drustvo je napravljeno da ako nisi neki manager ili vise imas super pristojno da zivis i to je to ... nista ekstra.
 
Poslednja izmena:
Možda neće biti naglog obrta (tj. funkcija neće preći u negativnu derivaciju), ali slabljenje trenda je već vidljivo, kroz stagnaciju prodaje, duži listing stanova, više psiholoških cena itd. Dakle, neće balon pući sa bumom, ali će početi da se ispumpava, polako i tiho.
Mislim da ce doci do bifurkacije, neki segmenti trzista ce uci u stagnaciju, neki u blagi inflatorni rast dok ce drugi krenuti na dole. Najveci drive ovoj ideji imam gledajuci kako se grad pretvara u disfunkcionalnu distopiju, ono malo elitnih delova mogu da racunaju na neku buducnost ostalo ide putem favelizacije.
 
Nažalost, dosta toga što si rekao jeste tačno, teško je očekivati sistemsku inovaciju u društvu koje nagrađuje prečice i klijentelizam umesto znanja i truda. Ali s druge strane, ako svi koji imaju kapacitet za promenu dignu ruke ili odu, onda ostaje upravo to, močvara. Intelekt i inovacija jesu trenutno antiteza, ali nisu zauvek osuđeni da to ostanu.
Nisu, ali 2027 i izbori ce biti litmus test ka cemu idemo, mocvari ili necemu boljem, za ogroman broj ljudi.
A mislim da ljudi danas, a posebno mladi ljudi, itekako nemaju strpljenje da cekaju bolji zivot 20-30 godina u Srbiji kao sto su nasi roditelji imali ili mozda i mi sami.

Koliko god mi imamo medijski mrak, mladi se vecinski informisu internetom i tu ipak vide da drugi ljudi zive bolje, gde ima vise mogucnosti i opcija, ubedi ti nekoga od njih sada da treba jos 20 godina Cacilenda za promene.
 
Vrh