Skroz si skrenuo temu sa efikasnosti zaduživanja, na ekonomsku propast Japana, pa sad na to da naš dug nije toliko strašan. I sad prećutno postoji kontekst da sam ja rekao da je nas dug strašan, kao što nisam.
Da povežem sa temom cene nekretnina, ono što hoću da kažem.
Ovde se povremeno provlači visokolajkovana teza da smo prezaduženi (Salev85 je vatreni pobornik te teze, ali i drugi su to tvrdili), da je dinar precenjen i da samo što nismo pukli i onda će cene nekretnina da se strmoglave slično onome što se desilo od 2008 do 2015.
Ja sam pokušao da pokažem da je sada kontekst drugačiji i da to ne može lako da se desi.
Zato sam dao primer Japana (koji je mnoge trigerovao) koji je ekstreman jer su rekorderi u zaduženosti. Međutim postoje mnoge evropske zemlje, koje iako nisu zadužene kao Japan, daleko su zaduženije od nas a ne ponašaju se ništa racionalnije od nas, naprotiv.
U 2008, svet je bio znatno drugačiji nego što je sada na više nivoa.
Srbija ima drugačiju strukturu privrede (ne zbog Vučića), koja je zdravija nego što je bila 2008. Zaostali neefikasni giganti čije gubitke država mora da pokriva zbog desetina hiljada radnika ne postoje više. Postoji IT sektor, koji je bio na nivou embriona 2008 i neke naznake razvoja firmi sa ekonomijom znanja. I najveći deo ekonomije su neke prosečno uspešne firme kao svuda u svetu.
Sa druge strane, zemlje kao što su Nemačka, Italija, Japan, Francuska, Britanija, SAD,
iako su dosta razvijenije od nas, imaju još više problema nego što su imali 2008.
Ukoliko bi se desila kriza velika kao 2008, a s obzirom na trgovinski rat koji je tek počeo, to jeste realna mogućnost, teško da bi države u Evro zoni izbegle politiku jeftinog novca.
Onda to znači da je naš dug i u krizi snošljiv, onda to znači da je lakše braniti kurs i onda to znači da čak i pored krize ne postoji dovoljno jak monetarni pritisak da cene nekretnina počnu znatnije da padaju.
Svakako da bi naša ekonomija imala mnoštvo problema, ali, na primer, za razliku od perioda do pre 6-7 godina, sada ne postoji ogromna nezaposlenost, čak je i teško naći radnike.
I da dođe do znatnog ekonomskog usporavanja, ne verujem da bi došlo do velike nezaposlenosti a to je jedan od glavnih pritisaka za populističke mere koje su dugoročno štetne.
U najgorem slučaju, došlo bi do male korekcije cena u nominalnim iznosima.
Naravno, u realnim iznosima bi cene padale, ali i sad su jeftinije u zlatu (kao što je Defke postavio), a da ne govorimo o bitkoinima. U slučaju ponovnog QE, kriptovalute će ponovo da rastu.
A trenutno imamo unutrašnju političku krizu, koja se preliva na ekonomiju, zbog čega nisam srećan i iako je nastao udar na cene izdavanja, kriza je suviše kratka da bi se to osetilo na cenama stanova.
Naravno, ako bi politička kriza potrajala dovoljno dugo, onda bi došlo i do pada cena nekretnina, ali to je sasvim drugi razlog od onoga koje navode pobornici prezaduženosti. A i u tom slučaju ne znam šta bi moralo da se desi da cene padnu 10%. i zadrže se dole.