To se desava jer svaki penzioner koji umre stan ostavlja ili prodaje nekome mladjem koji vozi auto, svaki podstanar koji dodje dolazi sa autom jer u Beogradu je zivot bez auta prilicno nemoguc, tako da mi je jasno zasto je sve vise i vise vozila... A dolazi neverovatno mnogo ljudi jer zele bolji zivot i nemaju neku opciju za zivot u unutrasnjosti.Sad se parkiraju jedni drugima na glavi, a u istom naselju ima manje ljudi nego pre 25-30 godina. Ako se teže živi, kako je moguće da ljudi imaju, voze, održavaju tolike automobile, a gorio skupo, majstori nikad skuplji itd?
Verovatno ti znaš bolje za svoje selo, ali oduvek su ljudi hteli da pobegnu sa sela i tamo se mnogo lošije živelo. Moji rođaci jednostavno nisu želeli time da se bave i otišli su u grad iako imaju brdo zemlje.
Na selu se zivi sve gore i gore, kod mene konkretno nikada nije bilo gore nego sada. Otkupne cene voca i povrca su zanemarljivo male, kao i mleka. Poslednji put smo neku godinu pre 2000. i neku godinu posle 2000. imali otkupnu cenu kupine od 3-4 marke, posle toga vise ne. Par godina nakon toga, kad je evro bio oko 70, kupina je bila na otkupu 10 dinara. Sve manje i manje ima krava, nema vise krava na selu jer se ne isplate. Ja pricam za planinsko selo u centralnoj Srbiji, gde su uslovi apsolutno sve gori i gori. Pa nije normalno da ja vise zaradim u hladnjaci na dnevnici, nego kad naberem svoje voce i prodam ga. O tome da gledas u nebo sta ce da ti donese i odnese, da ne pricamo. I ako mi neko kaze sada da treba osigurati, i to je provaljena prica. Osiguranje uvek nadje nacin da kaze da ne moze da isplati stetu, tako da je i tu seljak potpuno nezasticen. Za vojvodjansko selo ne mogu da komentarisem i voleo bih da cujem necije iskustvo odavde kako se zivot u vojvodjanskom selu promenio u poslednjih 20 godina i da li smo u zlatnom dobu.
Danas je radnika tesko naci jer novije generacije nece da trpe sve i svasta. Pre ce da umru od gladi nego da rade za minimalac u nemogucim uslovima. Apsolutno podrzavam. Ja sam generacija milenijalaca. Moji roditelji su cutali i trpeli. Mi smo se malo koprcali, a ovi sad moraju da promene stvari. Ne bih rekao da su radnici u boljoj poziciji danas, evo niko ko je 15 godina pred penzijom nece da menja posao jer nema gde da se zaposli. Svako drzi svoje mesto kao malo vode na dlanu, tako da ne bih rekao da sada nema izivljavanja. Uzmi prosecnu fabriku na jugu, izguglaj iskustva, raspitaj se kod ljudi, pa ces videti da li ima izivljavanja ili ne. Sad su izivljavanja po onome sto cujem i veca, jer ranije si i mogao nesto da zaradis na selu, sada moras da ides u fabriku po minimalac, jer je selo obesmisljeno.Privreda je drugačije strukturisana. Tada smo imali gomilu nasleđenih gubitaša čije je gubitke država pokrivala, a nije smela da ih zatvara zbog desetina hiljada radnika.
Sada takva preduzeća ne postoje a radnika je teško naći. Složićemo se da su radnici u boljoj poziciji danas što se tiče traženja posla nego pre deset, dvadeset godina kada su loše gazde mogle da se iživljavaju jer posla nije bilo. Iako, naravno, nije ni sada idealno.
E sad, opet kazem, mozda ima nesto sto ja ne razumem i sto ne vidim i slazem se i sa tom akonotacijom. Ja samo pricam ono sto vidim oko sebe, ljude koje znam, ljude koje cujem, iskustva i razmisljanja.
Poslednja izmena: