Ljudi se vode svojim ličnim utiscima, a ne realnošću. Recimo, sada imamo činenjičnu situaciju da su cene zakupa disproporcionalno niske u odnosu na cene nekretnina. Međutim, retko ko od zakupaca smatra da dobija dobar dil po tim niskim cenama, zapravo je narativ potpuno suprotan-oportuni i nezajažljivi zakupodavci, dolazak visokoplatežnih Rusa, itd. Ljudi valjda smatraju da za 600 eur treba da dobiju vrhunski sređen stan u u centru grada ili na NBG, jer "ne poznaju nikog ko plaća 600 EUR mesečne kirije", ili "u Budimpešti može da se iznajmi stan za manje para", a ne razumeju da je vrednost kupovine i opremanja takvog stana preko 300k eur (ako govorimo o stanu od 65-70m2 sa 2 spavaće sobe što predstavlja prostorni minimum za porodicu).
Sa druge strane, cene stanova nisu uvek bile ovakve kako danas, niti su rasle tom brzinom kao što je slučaj u protekle 3-4 godine. Jedan dugačak period od 2010-2015 cene su bile u konstatnom padu, ali retko ko je tada smatratrao da je dobar trenutak za kupovinu jer su smatrali da je pad simboličan i da cene treba da padnu 40-50% na "realne" vrednosti. To možeš videti i po porukama na ovom forumu gde se pisalo o precenjim stanovima i slično, iako su iz današnje perspektive tada cene bile krajnje povoljne. Ljudi nikako da shvate da čak i da cene stanova drastično padnu (što naravno nije izvesno u ovom trenutnku), opet će biti nepriuštive većini populacije i opet će postojati neka kritična masa ljudi koja čeka neki još veči pad da bi došla u situaciju da konačni reši stambeno pitanje i kupi stan.