E jbt, dete te probudi u 5, bunovan se dižeš nekako, mrzovoljan si, ni do čega ti nije. Onda kažeš sebi: ma ajde, nešto si i spavao, ne budi mekušac, popij tu kafu na brzaka, pa idemo jako u dnevnu rutinu. Život je lep, vreme je lepo, ma i ti si lep Suzumane, ki upisan!
I krenem da rokam, ali...
Onda dođe Sava i krene da priča o crvima koji se pomaljaju iz vode, ali ih ljudi halapljivo gutaju jer nemaju druge. Na ulicama horor: građani (ili ono što je ostalo od njih) bauljaju ulicama kao zombiji i sitno otvaraju usta u svojoj nemuštoj motivi. I svuda tama. Teška, smradna, lepljiva tama koja svaki nagli pokret čini nemogućim. Beganja nema. Svemoćna tama dolazi da pokori sve živo i neživo.
Cena kvadrata doduše i dalje skače!