Uh, to se smanjuje, itekako!
Ranije je nostalgija mnogo jače pucala nego danas. Danas ti možeš da živiš u Beču/Geteborgu/Frankfurtu, da gledaš domaće kanale na TV-u, slušaš domaće pevače po lokalnim kafanama, sa roditeljima/babama/dedama si svaki dan na video callu, na društvenim mrežama pratiš sve šta se događa u rodnom selu... Kao da nisi nikad ni otišao. A i ako se zaželiš Srbije, imaš low cost avio karte dođeš u Srbiju za 20 evra bez cimanja, na vikend i vratiš se nazad kući. Ranije to nije bilo tako. Nostalgija je daleko više drmala, u svoj kraj dođeš jednom godišnje na dve nedelje i to ti je što ti je, a u tuđini ti je bio pakao, uvek si se osećao kao stranac i kao da tu ne pripadaš, nemaš ništa svoje oko tebe.. I onda je bilo prirodno da ljudi sebe ne vide dugoročno u tom Geteborgu već da grade kuće po svojim selima sa planom da se presele nazad.
Ja bi rekao da će čak i doznake iz inostranstva potpuno da zamru sa još jednom ili dve generacije, dakle u narednih 20 godina max. U Srbiji se više ne živi toliko drastično lošije da ti sa 10% svoje plate u Nemačkoj nekome u Srbiji možeš da napraviš holivud od života kao što si mogao dok su plate bile 30-50-100 maraka.
Tako da ja ne bi uopšte kalkulisao na gastarbajtere da dižu/drže cene nekretnina u budućnosti, naprotiv, cenim da će u jednom momentu više gastarbajtera krenuti da prodaje nekretnine koje već imaju nego što će biti gastarbajtera koji kupuju u Srbiji.