Šta je novo?

Cene nekretnina

nije sve ni u ciglama, treba malo i proživeti. u 5 stanova ne možeš živeti u isto vreme, samo u jednom. ako imaš obezbeđen krov nad glavom za sebe i svoju porodicu, možeš smatrati da si završio u današnje vreme jedan od najozbiljnjih životnih taskova u srbiji, a ako si već završio taj task, prepusti se onda i nekim slatkim životnim zadovoljstvima. gomilanje nekretnina slabo ostavlja neke uspomene kasnije
Ja samo cekam da se uselim u prvi stan da zivim jos jace. Ne zanimaju me investicione kupovine 1%. Ali bukvalno.
 
Ja samo cekam da se uselim u prvi stan da zivim jos jace. Ne zanimaju me investicione kupovine 1%. Ali bukvalno.
istog sam mišljenja. samo sam ka tome gledao dok nisam završio, smestio se, skućio se i od tad sam se opustio toliko da ne bih mogao da zamislim da se zarobim u nešto što mi suštinski ne treba (investiciona kupovina) a da mi život opet trpi sa strane
 
istog sam mišljenja. samo sam ka tome gledao dok nisam završio, smestio se, skućio se i od tad sam se opustio toliko da ne bih mogao da zamislim da se zarobim u nešto što mi suštinski ne treba (investiciona kupovina) a da mi život opet trpi sa strane
Mislim da je ključ u ovoj tvojoj rečenici da ti život ne trpi sa strane. Mislim da kod mnogih koji investiciono kupuju život uopšte ne trpi. Znači ne moraju da jedu carnex mesne nareske i dimnjene kosti od Matijevića. Mislim da većina koja kupuje investicione stanove to radi od para koje bi inače bile potrošene na neke ekstremne stvari (tipa letovanje na Maldivima umesto u Grčkoj ili Turskoj)...
 
Brat mi je studirao koledz u Americi(pre nekih 4-5god je završio), bio košarkaš i igrao za njihov tim, zbog toga je i otišao tamo da studira.
Uvek je radio neki posao sa strane, bio portir u kampu, radio nekoliko sati u Meku ili na pumpi, ne znam da li je vršio i dostavu, prao čaše u njihovoj menzi, a realno nije ništa morao, tako su nas roditelji navikli sada kada gledam iz objektivne perspektive.
Ja sam bio kod mame u stanu i jeste imao sam obroke i nisam brinuo o računima i ostalom kao i što sam imao mesecni dzeparac pa kako rasporedim.
Kolege koje su došle da studiraju su iznajmljivale trosoban stan njih trojica i odlazili smo mi Novosadjani kod njih da učimo.
Svi donosimo hranu i piće i cigarete, vikendom alkohol i tamo se boravi. Svi smo znali da imaju ogroman trosak rente i računa, koji mi nikad nismo plaćali niti brinuli o tome.
U menzi smo se svi hranili, jer smo po ceo dan bili oko fakulteta, predavanja, vežbe, čitaonica. Kafa i čaša vode se pila u kafićima satima dok se spremamo i ponavljamo za ispit.
Kako god, znali smo i tada da je ogroman trosak kolegama rentiranje stanova.
Tokom odmora se radilo, nas 5 je radilo na gradjevini po 10h, pomoćni majstori ili čišćenje gradilišta. Nakon 20 dana svi smo išli u Budvu i izlazili svako veče.
Svaki vikend smo izlazili a pili pre toga vinjak sa kolom a u izlasku par piva.
Napolju basket se igrao i ne treba ti uopšte para.
Kada neko ostane sam u stanu prave se žurke.
Tek posle fakulteta je neko iz mog društva krenuo sam da živi, to nam je do tada bilo nezamislivo.
Mislim da većina koja kupuje investicione stanove to radi od para koje bi inače bile potrošene na neke ekstremne stvari (tipa letovanje na Maldivima umesto u Grčkoj ili Turskoj)...
Moram samo da spomenem da je mene letovanje na Maldivima izašlo isto kao u Grčkoj u Halkidikiju(ok 7 dana na Maldivima j 10 dana u Grčkoj) 😉
Nije to kao pre 10-20god sada ima jeftinijeg letovanaj konkretno 1250eur sa svim izletima po osobi, sa polupansionom i dovoljno ti je još 200eur.
 
nije sve ni u ciglama, treba malo i proživeti. u 5 stanova ne možeš živeti u isto vreme, već samo u jednom. ako imaš obezbeđen krov nad glavom za sebe i svoju porodicu, možeš smatrati da si završio u današnje vreme jedan od najozbiljnjih životnih taskova u srbiji, a ako si već završio taj task, prepusti se onda i nekim slatkim životnim zadovoljstvima. gomilanje nekretnina slabo ostavlja neke uspomene kasnije
Pa tih 5 stanova stvaraju mesečni priliv za lepši život ....
Sve stvar kako gledaš.
Ako čemo zivi se i od hleba i vode..sve drugi je preterivanje ili NE ?
 
Mislim da je ključ u ovoj tvojoj rečenici da ti život ne trpi sa strane. Mislim da kod mnogih koji investiciono kupuju život uopšte ne trpi. Znači ne moraju da jedu carnex mesne nareske i dimnjene kosti od Matijevića. Mislim da većina koja kupuje investicione stanove to radi od para koje bi inače bile potrošene na neke ekstremne stvari (tipa letovanje na Maldivima umesto u Grčkoj ili Turskoj)...
To.je prava reč...
Bravo...
DA TI ŽIVOT NE TRPI
Ne dozvoli da te tvoj postupak u životu "košta " ( kupovina stana..auta...letovanje ....šta god ...)
 
Moram samo da spomenem da je mene letovanje na Maldivima izašlo isto kao u Grčkoj u Halkidikiju(ok 7 dana na Maldivima j 10 dana u Grčkoj) 😉
Nije to kao pre 10-20god sada ima jeftinijeg letovanaj konkretno 1250eur sa svim izletima po osobi, sa polupansionom i dovoljno ti je još 200eur.
Ako je tako moraću da istražim malo cene:) U svakom slučaju mislio sam reći da bi taj budžet se potrošio svejedno. Zato bolje nešto kupiti jer "pare imaju noge" i imati za crne dane. Najbolje je i Maldive i stanove ali to je već druga liga igrača:)
 
To.je prava reč...
Bravo...
DA TI ŽIVOT NE TRPI
Ne dozvoli da te tvoj postupak u životu "košta " ( kupovina stana..auta...letovanje ....šta god ...)
Inicijalno barem za prvi auto ili prvu nekretninu MORA da trpi i život i sve. Kasnije je lakše... Bolja pozicija, plata sve... I onda se lakše diše. Ali to nije u 25:) nažalost.
 
Pitam se da li ljudi u ovoj temi kojima je cilj da kupe stan za zivot pa ostatak da trose na uzivanje na maks misle da ce za zivota uvek teci med i mleko, da nece izgubiti posao i da li polazu veru u penziju da im pravi prihod po stare dane.

Ja iskreno ne bih :)
Kad se postigne finansijska nezavisnost onda se moze uzivati na maks, do tada se prave zrtve do prve nekretnine a nakon prve nekretnine moze se usporiti ali ne treba nikad skroz prestajati da se akumulira kapital zbog neizvesnosti sta ce biti sutra.

I da ne pricamo o tome da plate vec par decenija ne prate rast asseta i produktivnosti, a jos uvek nema naznake da ce se taj jaz smanjiti.

Za keš da...... kredit je druga priča. Nema opuštanja 😎
Kao i svi finansijski instrumenti, zavisi od nacina na koji se koristi i od strane koga.
Nema opustanja ni za ljude na berzi ako su losu odluku napravili.
 
istog sam mišljenja. samo sam ka tome gledao dok nisam završio, smestio se, skućio se i od tad sam se opustio toliko da ne bih mogao da zamislim da se zarobim u nešto što mi suštinski ne treba (investiciona kupovina) a da mi život opet trpi sa strane
Osećaj slobode koji donosi pasivan prihod nema cenu. Nije poenta gomilati nužno stanove, ali štednja i investiranje je esencija kvalitetnog i bezbrižnog života. Ja bih radije potrošio milion eur u investicione stanove i imao garantovan prihod od par hiljada eur mesečno , nego spucao taj novac u penthouse u neke automobile, glisere i luksuzne stvari i pribojavao se šta će se dogoditi ako izgubim posao kada naiđe neka kriza.
 
Jeste, ceo zivot cu da posvetim strahu od otkaza. Otkaz moze sutra da dodje. Svake godine su otpustanja, to je bukvalno nova normala, pa sta da radim. Bitan je samo momenat gde ti skupis za ucesce, to je najteze. I naravno da mozes sebi da priustis ratu. Nakon sto podignes kredit, samo lagano. Stvarno ne mogu da strahujem narednih 30 godina koliko treba da se placa kredit. Treba ziveti, sto kazu ljudi iznad da zivot ne trpi.

A sutra, sutra ko ziv, ko mrtav...
 
Da, ali treba imati neki fond za crne dane. Nećeš uvek sutra naći drugi posao, nećeš uvek naći sa istom ili većom platom tako da... zavisi do osobe jbg. Tako su se zaduživali i trošili na max ljudi pre SEK-e pa kad je došla sek-a onda kuknjava. Uglavnom je lakše kad nemaš porodicu. Kada dodje porodica onda ti se i prioriteti menjaju, a ne da i dalje sanjaš o jahtama, žurkama... mada ima raznih ljudi.
 
Pitanje je da li će naše generacije moći da dočekaju penziju. Ja planiram u jednom momentu uskoro da krenem sa dugoročnim investiranjem u ETF baš iz tog razloga. Ne treba računati na penzione fondove koji su već na izdisaju.
 
Pitanje je da li će naše generacije moći da dočekaju penziju. Ja planiram u jednom momentu uskoro da krenem sa dugoročnim investiranjem u ETF baš iz tog razloga. Ne treba računati na penzione fondove koji su već na izdisaju.
I ETF-ovi imaju isti problem, nisu imun, sustinski i penzioni fond je neki ETF (na Zapadu pogotovo gotovo da nema razlike). Globalno opadanje stanovnistva i povecanje zivnotnog veka generalno cini da nema sigurne penzije ni za koga.

Dok se roboti ne osposobe dovoljno, onda smo u penziji svi :)
 
Sve je stvar ličnih afiniteta. Ja se slažem da treba misliti o starosti, gledati da se osigura da bude dostojanstvena. Ali isto tako gledam, punim 42. za koji dan, nemam više energije kao pre. To će godinama samo da ide sve više u ćoravu stranu. Treba naći balans, jer ljudi lako preteraju u jednom ili drugom, troše ko da sutra ne postoji, ili grčevito štede za starost. A starost ko dočeka ko ne, a i ko dočeka neće uživati u svim tim parama ni približno kao kada je mladji.
Uvek se setim one slike kako dvoje matoraca spavaju dok se voze gondolom u Veneciji i natpis ispod kaže nešto tipa “putujte dok ste mladi i imate dovoljno energije”.
 
Ne može se zanemariti da živimo u kapitalističkim uređenju koje zahteva ekonomsku pismenost.
Sve što ste pisali se rešava diverzifikacijom.
Miks manje rizičnih i više rizičnih tipova imovine.
 
Vrh