Jesu problem i teniski tereni. Ovo je pitanje da li se problem povećava, kao i pitanje daljih namera i čitavog pristupa čuvanju i korišćenju objekta najvišeg nivoa zakonske zaštite. Teniski teren pokriven šljakom je lako moguće ukloniti. Kad je u pitanju armirani beton njega prvo treba razbijati. Ovakav beton se uklanja tako što se
mrvi kreiranjem vibracija ogromnim pneumatskim mašinama. Vibrira se neka masa velike inercije, pa se onda tako akumulirana mehanička energija koristi za mrvljenje betona. Problem je što se tako kreirane ogromne vibracije prenose i na sve okolne predmete, pa se mrve i okolni bedemi koji nisu stari par godina, nego par stotina godina, i isto toliko slabiji od armiranog betona. To je, za njih, ekvivalentno ozbiljnom zemljotresu. I obično još mnogo gore jer zemljotresi traju određen broj sekundi, a ovo se razbija satima ili danima. Apsurdno je tako nešto i pokušavati baš na ovom mestu.
Pa prvo imamo da neko neovašćeno (nadam se neovašćeno) kopa po tvrđavi, a onda, umesto da se sele, oni se još dodatno "razvijaju", a zatim i betoniraju delove tvrđave. Što je ne samo estetski i kulturno nedopustivo nego će kod uklanjanja svega ovoga i bukvalno oštetiti bedeme tvrđave. Teniskim terenima ovde nije mesto. Oni su ovde ubačeni još davno, kad ni izdaleka nije postojao potreban nivo svesti o značaju i pravom načinu korišćenja ovako važnih delova Srpske istorije. Setite se da su razmatrali čak i pravljenje stadiona. I zoološki vrt, i košarka, i tenis i sve ostalo, svi oni moraju da se sele. Sve to mora da ide da bi tvrđava postala priznati deo kulturne baštine čovečanstva u Unesku. Oni tamo ne misle da je baština čovečanstva samo zgodan okvir za biznis. Da ne spominjem 99,99% Beograđana koji nisu "mušterije" uzurpatora te baštine, pa im je taj deo njihovog nasleđa trajno nedostupan. Dakle ni to što su uopšte i dalje tamo nije u redu, a kamoli ovo.