Nisi naveo koji istorijski izvor svedoči o tome, da vidimo dal nam podmećeš bajke ili istinu. Nije dovoljno nazvati nešto lepim rečima "istorijski izvor" i da to bude bezpogovorna istina, već mora proći naš sud dal zaslužuje da bude prihvaćen kao istina. Ako misliš na Porfirogenita, tu ima par primedbi, kao na primer da je pisao o događajima par vekova kasnije, a neki stručnjaci s pravom sumnjaju da je kasnije menjan. Moramo uzeti u obzir interese grčkih neevropskih imigranata da prikažu sebe kao vlasnike zemlje, a ne kao došljake na tuđu, da ne bi mogli biti proterani kao stranci sa zemlje vlasnika. Slično kao što sad Albanci kradu Kosovo, sad čak i srpske crkve hoće prikažu ko svoje, i ta laž ako je napisana isto sutra može biti "istorijski izvor". Dovoljno je, kao na Kosovu, pogledati toponime severne Albanije i Grčke i videti da su to izvorno srbske zemlje i srbski jezik, tj jezik koji iako podeljen u više naziva je još uvek većinski na Balkanu u vidu: bugarskog, srbskog, makedonskog, crnogorskog, bosanskohercegovačkog, hrvatskog, slovenačkog. I koji je spojen sa slovačkim, češkim, lužičkosrbskim, poljskim, ukrajinskim, ruskim... da mađarski nije umetnut kao granica između. I po broju populacije, i po jeziku, i po genetici... grčki identitet je nebalkanski, došljački (oni se i sami hvale vezama sa Egiptom), pa je problematično uzimati njihove izvore kao istinite. Naravno, dobar deo Grka su naši ljudi izmešani sa migrantima, ali i ti naši ljudi su promenili identitet kao što su kasnije i Bugari, Mađari, Hrvati, a odskoro i Muslinani i Crnogorci, a sutra mogu biti i Vojvođani i sl, znači trend od Grka do danas je očigledan. Stoga se mora proveriti "istorijski izvor", da li je pisac imao neke namere i sl.