Jedan evropski grad, događaj pre dve godine...
Taj dan treba da se vratim u BG, sa mnom kolega iz BIH i iz MKD.
Ovaj iz BIH kreće pet sati ranije, ima vezani let preko Frankfurta (ako se dobro sećam) gde hvata neku svoju propalu BH aviokompaniju, sve skupa avantura od sedam-osam sati, sve sa čekanjima i presedanjima.
Ovaj drugi kuka kako da stigne do susednog grada, jer mu WizAir leti odatle leti do Skoplja... pri tome pet dana mi truni da je nacionalna avio kompanija bespotreban trošak, eto ima WizAir šta će ti bilo šta drugo.... truni truni i gleda kako da stigne do aerodroma koji je 150km od mesta gde smo bili... pitam ga ja šta bi za vreme Covida, kako ste dopremili vakcine i hitnu pomoć (osim što smo im mi obezbedili), jeste imali avione da pošaljete da vam vade građane iz škripca u belom svetu... ćuti dečko, ne progovara...
Elem, odoše oni svojim putem, ja krenem na aerodrom, sat ipo procedura do gejta, otvara se gejt, ulazim u tunel i sad, kako tunel zavija do aviona, otvori mi se pogled na trup i rep aviona. A na repu dvoglavi beli orao... neka toplina i ponos me ispune. Da ne kažem - sreća!
Setim se ovih mojih teletabisa...
Hebo li ih WizAir, hebo li ih Frankfurt... imam ja bre svoju firmu da me vozi svuda po svetu i to direktno.
Svaka čast AirSerbia-i i želim im da nastave kako su počeli.