Recimo, kada se setim svog perioda iz škole...Mi smo funkcionisali kao drustvo, iz razloga sto smo imali srece da apsolutna vecina bude slicna. Radnicka deca i slicna kucno-finansijska situacija. Pa smo se razumeli. Bila su 2-3 burzuja i 2-3 frika, koji su bili u svojim klanovima, onda mi, velika vecina i jedan drugar koji je bio siromasan. Pisao sam jednom o njemu, bio je extra ucenik, cuo sam da je nastavio skolovanje, ali njegovi nisu imali da ga skoluju i odustao je. Bio je pravi drug i svakome hteo da pomogne oko ucenja i drugih stvari, a nista nije trazio za uzvrat. I vecina nas je gledala da mu pomogne. Nemam kontakt sa njim, ali bi voleo da cujem da je ipak uspeo u zivotu, posto je to najmanje sto je zasluzio.
E, pa...Drzava bi trebala da se bavi time da takvim ljudima, da njihov socijalni status ne bude prepreka za skolovanje, a ne uniformama i ostalim trivijalnostima.