Kaže tip ''auto se ovoliko promenio za 150 godina a školstvo nimalo''. Kakve veze ima automobilizam sa načinom na koji ljudski mozak uči? Evo mi ljudi pišemo, crtamo, čitamo, hodamo, jedemo, govorimo... isto već hiljadama godina. Jel to znači da nešto s tim ne valja i da treba da ih menjamo? Dakle poredi babe i žabe.
Dalje, smeta mu što škole imaju ocene. A šta on predlaže, da svi budemo isti? Ok, i kako onda sutradan neko da odluči kojeg kandidata će da primi? A da... pa odlučiće na osnovu njegove prakse, zalaganja, bla bla.... Ok kul. Samo, kako će onda taj što ga prvo prima na praksu da odluči da li će da primi njega ili nekog drugog ako su obojica isti, a samo jedno mesto? A drugo, ako se pak i odlučuje na osnovu zalaganja i iskustva, pa to je onda opet neko rangiranje, zar ne? Znači, obrni okreni, bez rangiranja ne ide. Sve na svetu se rangira. I živo i neživo. I tako će uvek biti.
Da današnje školstvo ima mnogo mana, i da mu nedostaje praktičnog znanja i motivacije, to stoji (ovo posebno važi za naš region). Ali treba podvući crtu i razgraničiti šta je realno potrebno, a šta je proseravanje. Osoba koja smatra da škole treba da budu kao igraonice je podjednako luda i kao osoba koja smatra da škole treba da budu kao vojni kampovi. I jedan i drugi su zadrti ekstremisti, samo na suprotnim stranama. Treba naći zlatnu sredinu.
Što se tiče uniformi, probaću da ga skratim : da današnji roditelji i deca umeju da se prikladno obuku i ponašaju, ne bi bilo potrebe za uniformama i kodeksima. Da klinci ne dolaze obučeni kao estradne pevaljke i lerdiji, ne bi ni to toliko skretalo pažnju i pozivalo na unifikaciju. Ovako kad već kući ne umeju da ih vaspitaju, onda će to (kolko tolko) da se uradi u školi.