Nesumnjivo je Prokop najdiskutovana infrstrukturna odluka doneta u Beogradu, otpor se akumulirao posle pocetka izgradnje, prvo sa strane drugih republika SFRJ, onda je Sava-Centar progutao kredit koji je bio podignut za Prokop. Kasnije je rastao animozitetu prema partijskom projektu SPS-u i 21 projektima za 21 vek. Prvu strucnu kritiku Vukan Vučić publicirao je 1996 u NINu, kritikovali su ga kasnije i gradonacelnik Živorad Kovačević, 2009 je reakao da se ni Branku Pešiću nije svideo pobednicki projekt stanicne zgrade 1975, a njemu lokacja. A sam Kovačević je inaugurisao radove na Prokopu 4. cecembra 1976. Izabranu lokaciju je svojevremeno kritikovao bivsi direktori urbanistickog zavoda Antonije Antić, a Žaklina Gligorijević, takode bivsa direktorka, predlagala je umesto Prokopa glavnu stanicu NBG. Ispada da su najveci podrzavaoci Prokopa onda Milutin Mrkonjic i Slobodan Milosevic, za SNS bi se moglo reci da su progurali brze pruge Srbije i BNV. Bez BNV i brzih pruga nebi bio nikakav prioritet, ali bi svako dalje odlaganje stetilo Beogradu na Vodi i ZS. Hugh Johnson je zapazio, kad nesto odoli vremenu onda je fundament na kome je postavljen jak. Isto je sa Prokopom, odoljava tektonskim promenama u drustvu Beograda i Srbije od 1976 na ovamo.