Sa ovim se ne slažem kao ni sa tom koncepcijom Honk Kong style (generalno) u smislu nabijanja zgrada do te mere da možeš da se rukuješ sa komšijom ako pružiš ruku kroz prozor. Ns stranu što postoje primorski gradovi gde možeš tako da radiš, to je ipak drugi tip gradnje koji ne forsira visokogradnju.
Isto tako mi nije baš najjasniji koncept da nam je OK da Njujork ima Central park, da japanski gradovi imaju front zelenila (mahom trešnje) uz reke ili jezera u gradovima (naravno ne svi), a ovde smo gadljivi na Ušće i taj potencijalni srpski Central park (ne kako ga zamišljaju grafski oci), kao i drvorede uz reku.
Samo da podsetim da je Beograd za vreme ove vlasti, što napisah u drugoj temi, sa 12% zelenih površina spao na 6%.
@
Дошљак je lepo objasnio situaciju sa našim silaskom na reke. Mi sada imamo potencijala da to napravimo da bude nešto smisleno, ali umesto toga se zapinje da se i tu napravi stanogradnja sa što više zgrada, što više nabijenih jednu uz drugi i sa što više kvadrata. Sam si predlagao, a i još neki, da bi Sajam mogao da bude uređen prostor sa sačuvanim zgradama i uređenim zelenim površinama, pa tu onda imamo i onaj rad na pretvaranju Marine Dorćol i elektrane u parkovsko - muzejski prostor posvećen Nikoli Tesli, pa onda tu je ideja Došljaka sa Zoo vrtom na Adi Huji, pa sređivanje Ušća da bude srpski (beogradski) Central park... Meni su takve ideje uređenja i transformacije priobalalja zapuštenih zelenih i industrijskih zona mnogo prihvatljivije i nešto čemu bi mogli i trebalo da težimo, jer mi je to mnogo humanije od fronta zgrada duž obale. Ono kako je urađeno u Tadeuša Košćuškog mi je prihvatljivo, ali ne bih da tako bude celom obalom.
P. S.
Imamo primere po tom istom zapadu da se betonirane površine pretvaraju u zelene površine. Eto primera na koji možemo da se ugledamo.
Razmimoilaženje do kojeg dolazi je vrlo verovatno i u tome što na stvari gledamo iz različitih uglova, ja kao ljubitelj prirode koji sam za sklad između zelenila i gradnje i ti kao arhitekta.