Šta je novo?

Zdravlje i rekreacija

Trčanje najjača stvar, odeš ispucaš se pola sata, 40 minuta, istuširaš se jedeš i nastavljaš dalje još svežiji i sa više energije.

Patike na noge i u slobodu. Nema kompleksašenja pred ogledalom dok dižeš tegove, zagušljivih teretana, stresa u saobraćaju na bajsu, pa i kad pod stazi voziš, drugi biciklisti su većinski id***.

Ne da nisam imao zdravstveni problem u životu ili neku povredu nego nemam ni upale, grčeve, žuljeve...

Jednom sam zapeo i raskrvario lakat i to je manje više sve.

Iako trčim skoro svaki dan, ne pada mi na pamet da trčim maraton, ma, ni polumaraton, iako bih gotovo sigurno lagano mogao.

Ne razumem tu vrstu mazohizma, joj, brate, sve me boli, povredio sam se, evo pripremam se, ne možemo da izađemo večeras, u toku su mi pripreme za maraton... 😂

Možda kad me neko bude plaćao, mada i tad teško, gotovo sam siguran da nema nikakvih zdravstvenih benefita kod trčanja tolikih distanci, štaviše.

Nekad se zeznem pa istrčim tipa 12 km, na primer kad sam išao da vidim kako odnose Stari savski most pa mi je ruta ispala duža nego što sam planirao jer je onaj BNV sav u preprekama, dođeš do negde pa ne možeš dalje, pa se vraćaj nazad i kruži... Dalje od tih 11,12 km nisam trčao.

Iskreno, ni ne zagrevam se ni ne istežem, ne trčim čim se probudim tako da sam već radio neke fizičke aktivnosti pre trčanja (xexe) spustim se niz stepenice od zgrade pa još malo hodam po ulici do tačke odakle krećem da trčim i to je to. To mi je zagrevanje i istezanje. Radim nevezano od trčanja neka istezanja, ali klasika, ništa spec.

Jedan da ga lomim uzbrdo, drugi po ravnom, ovo je od danas, juče i prekjuče, ne jurim ni brzinu, ni rezultate, ne zagledam se u ogledalo i ne stežem bicepse, izbacim sve iz sebe, osećam se ko nov posle trčanja i pičim dalje sa životom

1000062636.jpg
1000062637.jpg
1000062638.jpg
 
Meni je fudbal bolji, jer menjas tempo i pravac kretanja mnogo cesce, a i ima nekog timskog duha. A onda i vise istrcim jer sam motivisaniji a i mnogo mi je zanimljivije.

To za maraton se slazem, ni ja nikad ne verujem da cu ga trcati, ali razumem i ljude koji to rade. Imaju cilj, uloze trud i onda se lepo osecaju kada ga ostvare.

Svi smo drugaciji 🙂
 
Meni je fudbal bolji, jer menjas tempo i pravac kretanja mnogo cesce, a i ima nekog timskog duha. A nda i vise istrcim jer sam motivisaniji a i mnogo mi je zanimljivije.

To za maraton se slazem, ni ja nikad ne cerujem da cu ga trcati, ali razumem i ljude koji to rade. Imaju cilj, uloze trud i onda se lepo osecaju kada ga ostvare.

Svi smo drugaciji 🙂
Drugačiji koncept, jedno je kontakt i timski sport, dok je drugo nekako individualno i sam protiv sebe se boriš.
Po meni zavisi od osobe.
 
To i kazem, svi smo razliciti. A i za trcanje ti ne treba nikakva organizacija, izadjes sam i trcis u roku od 2 minuta.
Ali fudbal angazuje vise misica i pruza bolji trening.
 
To i kazem, svi smo razliciti. A i za trcanje ti ne treba nikakva organizacija, izadjes sam i trcis u roku od 2 minuta.
Ali fudbal angazuje vise misica i pruza bolji trening.
Nikad fudbal nisam voleo niti bio nešto dobar zbog toga, bio sam golman, kada je baš trebalo za takmičenje u razredima.
Košarka/basket da.
Slažem se sa izjavom.
 
Ma samo da smo aktivni, pa sta ko voli. Sedenje ubija, ako se ne nateram, nekad za celu radnu nedelju ne predjem ni 20k koraka. Kako stari, covek mora sve vise da vodi racuna i da nalazi vremena za fizicku aktivnost.
 
Naravno, ne postoji jedan jedini ispravan odgovor tu.

Da provedem ceo dan sam u šumi, kad se vratim, bio bih u fazonu - ajmo fudbal (mada pre basket), idemo druženje.

Pošto nije tako nego sasvim suprotno, ovako je trčanje izbor i sklanjajte mi se svi, neću nikoga ni da vidim, ni da čujem 😂
 
Naravno, ne postoji jedan jedini ispravan odgovor tu.

Da provedem ceo dan sam u šumi, kad se vratim, bio bih u fazonu - ajmo fudbal (mada pre basket), idemo druženje.

Pošto nije tako nego sasvim suprotno, ovako je trčanje izbor i sklanjajte mi se svi, neću nikoga ni da vidim, ni da čujem 😂
Kaže meni drugar, ma da 4 dana sam bio tamo na moru, malo mesto, realno nedelju dana ti je i previše sa devojkom.
Moj odgovor:
Druže(brate) moj, ja bih mogao sam celu sezonu tamo i sada i pre 15god!
Sa 18god sam iskreno hteo društvo i nisam ni razmišljao negde da provodim vreme sam ili putujem.
Sa 20/21god sam već uživao sam da odem u SPA, to jest bazen i saunu i trčanje.
 
Почео сам да се истежем помало. Оно што осећам је да ми се доњи део тела буквално одваја од горњег. Дуже од 10-15 секунди не могу да издржим. У крају немам довољно високе шипке те морам наћи негде место где се могу истезати целом висином без савијања ногу.
 
,,У крају немам довољно високе шипке.. ,
Kicma kod visokih slaba tačka....
Radi i na jačanju srca, kod visokih ljudi ono mora da radi više nego kod prosečnih što dovodi do bržeg ,,trošenja,,.
 
Jel ima neko preporuku za kućnu šipku za zgibove?
Pre dosta godina sam imao neku ali tokom zgibova mi je proklizla i baš sam jako udario kolenima
u pod.
Od tada nisam uzimao.
 
Jel ima neko preporuku za kućnu šipku za zgibove?
Pre dosta godina sam imao neku ali tokom zgibova mi je proklizla i baš sam jako udario kolenima
u pod.
Od tada nisam uzimao.
Имаш на вакум у покојном Интерспорту је била сваке године као и она што се шрафи у шток. Тако да можеш неку од те две.
 
Имаш на вакум у покојном Интерспорту је била сваке године као и она што се шрафи у шток. Тако да можеш неку од те две.
Tako sam i mislio, mora da se šrafi. Hvala. Prostor za tu spravu nemam u stanu, jedva sada imam za sklekove i osnovne ograničene vežbe i istezanje.
Dobra stvar je što se konačno otvara prekoputa mene teretana. 💪
 
Tako sam i mislio, mora da se šrafi. Hvala. Prostor za tu spravu nemam u stanu, jedva sada imam za sklekove i osnovne ograničene vežbe i istezanje.
Dobra stvar je što se konačno otvara prekoputa mene teretana. 💪

Ја сам у родитељском стану још пре 20 година буквално анкерисао за плафон вратило које је радио мајстор по мојим захтевима и димензијама. 8 шрафова, то још данас стоји (питам се како су ми дозволили оно чудо). :)

Сада имам оно телескопско које може на шток врата да се стави, мада сам га ја ставио у орман у ходнику. У ствари то и није орман, него сам направио само шток и фронтове и унутра су у ствари зидови, па сам је ипак причврстио шрафовима. Наводно држи до 120 кг, али питање је, нисам се гицао. :) Служи ми за истезање, а онда ми сви у ствари сад каче ту јакне, кишобране и шта већ не. :ROFLMAO:

Овако нешто, само је моја мало дужа.

 
Realno nije problem da se napravi i u “uradi sam” stilu. U Okovu / Uradi sam / lokalnoj gvoždjari se samo objasni šta vam treba i dobićete nosače i tiplove i šrafove, a i šipku u bolje snabdevenoj radnji.

Realno najveći problem je da vam neko iseče, a ako nećete da se cimate po radionicama u kraju, verovali ili ne, možete i sami sa bonsekom da isečete, pa čak i sa turpijom za metal.
 
Aj da pokrenem jednu temu iz ove oblasti: šta sprečava dobar deo populacije da SAMI odu na trening, na trčanje, u teretanu, na planinarenje…

Zašto uvek moraju u grupi, zašto bez trenera ne mogu da sami rade te vežbe (razumem u početku da imaš trenera, ali posle par meseci…)?

Zar je toliko teško to organizovati ili se mora dati novac da vam neko sve to organizuje?
 
Aj da pokrenem jednu temu iz ove oblasti: šta sprečava dobar deo populacije da SAMI odu na trening, na trčanje, u teretanu, na planinarenje…

Zašto uvek moraju u grupi, zašto bez trenera ne mogu da sami rade te vežbe (razumem u početku da imaš trenera, ali posle par meseci…)?

Zar je toliko teško to organizovati ili se mora dati novac da vam neko sve to organizuje?
Odlicno zapazanje. Mislim da je to i do mentaliteta malo, jer je ljudima bezveze i da sami sednu da popiju kafu ili odu u bioskop.
Jedino je za planinarenje malo zeznuto (iako cesto sam planinarim) jer je preporucljivo ici bar sa jos nekim zbog sigurnosti.
A teretana, trcanje i ostalo mi je uvek vise prijalo da se osamim. Kad krene nas nekoliko, odmah krene neka prica, zabusavanje i onda ne iskoristim trening na nacin na koji bih zeleo.
 
Meni je teško da odem sa najboljim drugom u teretanu. Produžavaju se pauze, jednostavno mi prija da budem sam u pauzama, tj, da ne pričam. Budem sa svojim mislima.

Trčanje - sa njim mogu. Možemo i da se ispričamo jer se ne vidjamo često. Ali to samo ako je trening LSD, tj, kada se ne zapinje.

Planinarenje sam mislio na manje grupe - partner, najbolji drugovi, osobe sa kojima imam šta da pričam.

Da idem sa krdom, pravimo pauze kada i svi, da imamo tačno definisano vreme polaska i povratka - JOK.
 
Aj da pokrenem jednu temu iz ove oblasti: šta sprečava dobar deo populacije da SAMI odu na trening, na trčanje, u teretanu, na planinarenje…

Zašto uvek moraju u grupi, zašto bez trenera ne mogu da sami rade te vežbe (razumem u početku da imaš trenera, ali posle par meseci…)?

Zar je toliko teško to organizovati ili se mora dati novac da vam neko sve to organizuje?
Zar većina ne ide sama?

Ovi što trče su većinom sami, kod kuće ljudi treniraju sami, u teretani ih gledam da ulaze i izlaze sami, gore ih kroz prozor vidim da većinom sami vežbaju...

Planinarenje sam je već ajde malo hardkor, ne mislim ni da je pametno.
 
Aj da pokrenem jednu temu iz ove oblasti: šta sprečava dobar deo populacije da SAMI odu na trening, na trčanje, u teretanu, na planinarenje…

Zašto uvek moraju u grupi, zašto bez trenera ne mogu da sami rade te vežbe (razumem u početku da imaš trenera, ali posle par meseci…)?

Zar je toliko teško to organizovati ili se mora dati novac da vam neko sve to organizuje?
Jer nemaju dovoljno motivacije, pogotovo ako si kod kuće. Kad daš pare + te taj neko kao podstiče onda ti glupo da ne vežbaš. Eto ako gledam primer moje žene pokušavala je kod kuće ali nema šanse, deca mala, obaveze, ovako bar pobegne sat vremena.
 
Vrh