Ima gužve u prevozu i u evropskim gradovima, nije Beograd baš toliko neobičan po tom pitanju. Generalno ljudi svuda teško prihvataju i usvajaju išta novo, ma šta ono donosilo na kraju. Špic nije tokom celog dana. Ako je neko non stop po prevozu ja sam. U utorak oko 8.15h ujutru od Trga 31-icom do Konjanika sa ne više od 15 putnika u autobusu celom trasom. Bezbroj puta sam išao i praznjikavom 26-icom. Gro linija u Beogradu dobrim delom dana nema previše putnika. Gužva u autobusima nema veze sa signaliziranjem za izlaz, jer ako je to pravilo po evropskim gradovima, onda je i obaveza, nema da stisnem taster ako se setim, a u proseku je po tim istom gradovima prevoz najčešće brži u odnosu na Beograd. Nema ni usporavanja na stajalištima, ako izlaz nije tražen, i niko ne gnjavi. Što kažu oni koji su proputovali malo više, sve vozače odavde poslati u Italiju barem na tri nedelje obavezne obuke, imali bi neuporedivo manje gužve u saobraćaju. Tromost i letargičnost je vrlo specifična u Beogradu. Uzmimo samo nekoliko stajališta u samom gradu, kao ono kretensko u sred Radničke ili beše Bulevar vojvode Mišića tu kod petlje, gde je razmena putnika na nivou 50 ljudi dnevno. Dok se uključi i isključi iz stajališta ode minut ceo kao ništa. Stajalište hipodrom za tramvaje, zatim na samom mostu, Gospodarska mehana itd. Samo 3A ima dosta neprometnih stajališta, a sve samo za jedan deo grada. Frekventne gradsko-prigradske linije tipa 511, u većem delu dana može u zavisnosti od smera da preskače gomile stajališta. Vozač tu ne treba da se krivi i traži pogledom putnike, kad već postoje sistemi koji dižu i bezbednost na znatno viši nivo. Meni bi bilo mnogo lakše da vozim autobus pod tim sistemom, nego ovako kako je sada. U Budimpešti pritiskanje tastera se podrazumeva i u tramvajima, a oni ne voze vazduh, jer su to tramvaji, tamo kuda voze putnika ima. Naravno da će 99% stati svuda u srcu grada, al van tih zona ima stajališta kao i svuda, koja nisu mnogo prometna. Zato se i stiče utisak gde god da odem da se sve odvija fluidnije i brže, samo je ovde nama sve neverovatno komplikovano i sve nam smeta, i tražimo promene na bolje, al ko god nešto i pokuša u praksi, prvo ide drvlje i kamenje, pa tek posle se preispituju i dobre strane.