Šta je novo?

Svetska politika

Da, tako je, samo što je puno objašnjenje malo komplikovanije a nemam baš previše ni vremena ni volje da i dalje pišem eseje. Ali vrlo kratko:

Znatna dominacija nekog velikog svetskog hegemona proizvodi globalni mir ali i niz nepravdi jer on eksploatiše sve druge bez mogućnosti da bude kažnjen. I to radi u miru jer mu se niko ne može suprostaviti. Kad njegova snaga počne da slabi, jer počinju da jačaju druge velike sile, onda postaje opasno, jer se nova ravnoteža retko kad može stvoriti mirnim putem. Manje zemlje počinju da ratuju jedna protiv druge jer ni jedna velika sila više nema apsolutnu nadmoć. Veliki nekada nemaju snage da reše lokalni konflikt, nekada nemaju interesa, a nekada neka manja zemlja uđe u savez sa suparničkom velikom silom, pa bivši hegemon opet ne može OTVORENO da interveniše protiv nje. Zatim je problem što nikome nije unapred jasno koliko je stvarno jaka nova velika sila koja je u nastajanju. Pa stara velika sile može pokušati da spreči ravoj nove velike sile dok misli da je ona još uvek bitno slabija od nje. To je opasno vreme previranja, promena i međusobnog testiranja. Ako budemo imali sreće, vremenom nastaje relativna ravnoteža snaga između velikih sila (zbog mogućosti dinamičkog udruživanja dve u nekom trenutku slabije velike sile protiv treće, u tom trenutku najjače, što u sistemu stvara adaptivnu i stabilišuću negativnu povratnu spregu), ako ih ima bar tri. Dakle onda mogu stupati u privremene koalicije 2:1 ako jedna od njih (ili dve) malo oslabe (ili češće, mogu pretiti da bi to mogle da to urade u konfiguraciji svi protiv svih, 1:1:1), da joj se suparnik ne bi previše polakomio. Ovo balansiranje tri ili više velikih igrača nekada proizvodi period relativno stabilne ravnoteže koji takođe može da kao rezultat ima uglavnom mirno stanje u svetu, ne baš isto ali slično kao kad postoji samo jedan hegemon. Veliki su tada već naučili da se ne isplati izazivati drugu veliku silu jer je to isuviše skupo, pa to više ne rade otvoreno ili bar ne sa velikim ambicijima. Znaju se, bar približno, i sfera uticaja. Ko koju teritoriju smatra svojim lovištem, što takođe smanjuje potencijal za pogrešne procene. To tako može da potraje neko vreme, dok jedna od velikih sila previše ne oslabi, pa održavanje ravnoteže straha i moći prestaje da bude moguće u toj konfiguraciji uticajnih zemalja. Onda idemo u nove ciklus traženja nove ravnoteže ili stvaranja novog, jednog i jedinog hegemona.

Zaboravio sam da na kraju i eksplicitno navedem poentu ove priče pošto mi obično izgleda da je zaključak jasan iz izložene teorije, pa da i dalje ne gubim vreme sa pisanjem. Ali to naravno nekad i nije baš toliko očigledno. Dakle iz izloženog je jasno da u svetu postoje tri glavna stanja:

  1. Privremeno stabilno stanje, samo jedna velika sila u svetu
  2. Nestabilno, prelazno stanje, neke velike sile znatnije slabe, neke druge znatnije jačaju, a mogu se pojavljivati i nove
  3. Privremeno stabilno stanje, ima više velikih sila koje su donekle u ravnoteži uticaja, straha i moći

  1. Stanje 1 proizvodi mir u svetu. Eksploatacija malih zemalja je velika. Potencijal za promene i ispravljanje nepravdi je mali.
  2. Stanje 2 proizvodi nestabilnost i ratove. Eksploatacija malih zemalja je i dalje velika, ali je tada potencijal za promene najveći.
  3. Stanje 3 uglavnom proizvodi mir ali sa povremenim manjim ratovima. Nivo eksploatacije malih zemalja je manji nego u 1 i 2, i zavisi od toga da li su one duboko u zoni uticaja neke velike sile ali i koliko su hrabre da se bore za nezavisno i slobodno delovanje. Pošto male zemlje tada (promenom saveznika ili ucenama da će to uraditi) i dalje imaju mogućnost za promene i ispravljanje nepravdi koje trpe. Manje nego u vreme ratova i tranzicionog perioda, ali ipak, izvesne šanse tada postoje jer se velike sile plaše jedna druge i nemaju toliku slobodu delovanja kao u stanjima 1 i 2, a usput to nekad može da se izvede na mirniji način nego ratovima, što je default kad je svet u stanju 2 a ne 3.

Zaključak je da je za nas napovoljnije stanje broj 3, odnosno ravnotežna situacija kada ima više suprostavljenih velikih sila (tri ili više) koje su vremenom naučile da se plaše jedna druge, što je bukvalno jedino što u praksi može da ograniči njihovu svemoć. Priče o pravdi i međunarodnim zakonima su naivno fantaziranje, propaganda za mase. Ne u smislu da nisu bitni, nego u smislu koliko su "delatni", realni faktor uobličavanja događaja. Etika i vrednosti dakle za nas JESU izrazito dragoceni i treba im težiti, ali mogu biti i funkcionalni samo ako postoji i realna moć neke vrste koja stoji iza njih i omogućuje im da opstanu i deluju. Iz toga sledi da je za nas bolje da Rusija ne bude pobeđena i da Kina postane i ostane velika sila.

Originalni post sam napisao kao odgovor na primedbu da "dosada, barem u evropi, pitanja granica se nije potezalo". Dakle nije zato što je svet u post WWII periodu bio u stanju 1, a zapadna Evropa duboko u sferi uticaja Amerike kao hegemona, do nedavno jedine zaista velike svetske sile. Što ne znači da i dalje mora biti tako ako stvarno prelazimo u stanje 2.
 
Poslednja izmena:
Hegemon koji nikoga teritorijalno u Evropi nije osvajao nakon WW2, dok je deo istočne Evrope jedva čekao da se oslobodi naleta ruskih tenkova i uticaja koji su sa sobom dodatno nosili.
 
Ne treba ništa da se deli i da se menjaju granice prema UN-u.

Izuzetak je Palestina koja već ima status stalne države posmatrača u UN-u.

Nad tim narodom se vrši genocid.

Nad ruskim u Ukrajini ne. Da podsetimo, nijedan jedini Rus nije ubijen u Ukrajini pre nego što je ruska vojska upala u Ukrajinu 2014. godine.

Sve oko ruskog jezika i svega sličnog se dešava posle 2014. i upada Rusije u Krim i Donbas i početka invazije. Što i dalje nije naravno opravdanje za sve negativno i loše.

Ali redosled događaja mora da se zna i ko je upao da deli teritorije.
Redosled događaja ne odgovara tvom tumačenju, najprostiji primer- prvi zakon koji se odnosi na jezike u Ukrajini je donet 23. februara 2014. godine, a ruska vojska je intervenisala na Krimu 27. februara, a oni koji su taj zakon doneli su pre toga četiri meseca paralisali zemlju, nasiljem i uz pomoć stranih službi koje su čak i pucale po ulicama Kijeva.

Sve šta se dešavalo u Ukrajini je imalo tendenciju da se pretvori u ono šta je proživela Krajina devedesetih, ali vidim da se na nekim temama opravdavaju HDZ-ovi i Izetbegivičevi ekstremisti, ali hvala Bogu, Rusija reaguje malo drugačije nego srpska država.

Vidim da se potegla priča o tome da se Rusija uključila u građanski rat zbog ideje ,,svi Rusi u jednoj državi'', ali to jednostavno nije tačno.
Da su hteli da priključe teritorije Donbasa i Novorusije to bi učinili još 2014. godine.
Jedini razlog za intervenciju je pokušaj stvaranja antirusije u zemlji koja je ishodište dobrog dela kolektivnog sećanja ruskog naroda i ruske tradicije, istorije i kulture, što kroz pokušaj uvlačenja u NATO, što kroz širenje nacizma i otvorenog nasilja nad Rusima.
Čak je i takva intervencija, u početku ograničena, izvedena sa zakašnjenjem, jer su ,,zli osvajači'' pre toga pristali na dva mirovna sporazuma, a na samom početku operacije i na treći.

Priključenje teritorija se samo nametnulo, jer je marionetski režim sve zadrtiji i sve ekstremniji u ulozi produžene ruke za napad na Rusiju, a zaštita etničkih Rusa i ruskojezičnog stanovništva je jedan od ciljeva operacije.
 
Hegemon koji nikoga teritorijalno u Evropi nije osvajao nakon WW2, dok je deo istočne Evrope jedva čekao da se oslobodi naleta ruskih tenkova i uticaja koji su sa sobom dodatno nosili.
Hegemon jeste okupirao nakon Drugog Svetskog rata, i to deo naše zemlje, vodio je hibridni rat baš protiv naše zemlje, i dan danas tamo ima bazu!
Koja je to zemlja bila okupirana sovjetskom vojskom nakon rata i priključena Sovjetskom Savezu?
Sovjetska vojska je oslobađa teritorije koje su zauzeli nacisti, i nijedna država nije okupirana ili priključena Sovjetskom savezu probližno van granica nekadašnje Ruske Imperije.
Sve države istočnog bloka su bile nezavisne, a istok problema nisu ruski tenkovi koji su ih oslobodili od nacizma, već ideologija komunizma koju su nezavisne zemlje istočnnog bloka samostalno razvijale.

Događaji koji su zahvatili članice Varšavskog pakta krajem prošlog veka su se desili i u Rusiji. Dakle u pitanju je smena jednog sistema, koja se u Ist. Evropi uopšte ne bi desila da je taj blok bio nešto poput ZND-a i ODKB-a danas, i koja zbog načina na koji je sprovela i naglog prekida koji se desio nije donela ništa dobro pre svega samoj Rusiji, a neće doneti ništa dobro ni Rimuniji, Bugarskoj, Poljskoj, Nemačkoj i baltičkim zemljama jer je pad istočnog bloka iskorišćen za stvaranje solidne baze antiruske histerije.
 
Da, tako je, samo što je puno objašnjenje malo komplikovanije a nemam baš previše ni vremena ni volje da i dalje pišem eseje. Ali vrlo kratko:

Znatna dominacija nekog velikog svetskog hegemona proizvodi globalni mir ali i niz nepravdi jer on eksploatiše sve druge bez mogućnosti da bude kažnjen. I to radi u miru jer mu se niko ne može suprostaviti. Kad njegova snaga počne da slabi, jer počinju da jačaju druge velike sile, onda postaje opasno, jer se nova ravnoteža retko kad može stvoriti mirnim putem. Manje zemlje počinju da ratuju jedna protiv druge jer ni jedna velika sila više nema apsolutnu nadmoć. Veliki nekada nemaju snage da reše lokalni konflikt, nekada nemaju interesa, a nekada neka manja zemlja uđe u savez sa suparničkom velikom silom, pa bivši hegemon opet ne može OTVORENO da interveniše protiv nje. Zatim je problem što nikome nije unapred jasno koliko je stvarno jaka nova velika sila koja je u nastajanju. Pa stara velika sile može pokušati da spreči ravoj nove velike sile dok misli da je ona još uvek bitno slabija od nje. To je opasno vreme previranja, promena i međusobnog testiranja. Ako budemo imali sreće, vremenom nastaje relativna ravnoteža snaga između velikih sila (zbog mogućosti dinamičkog udruživanja dve u nekom trenutku slabije velike sile protiv treće, u tom trenutku najjače, što u sistemu stvara adaptivnu i stabilišuću negativnu povratnu spregu), ako ih ima bar tri. Dakle onda mogu stupati u privremene koalicije 2:1 ako jedna od njih (ili dve) malo oslabe (ili češće, mogu pretiti da bi to mogle da to urade u konfiguraciji svi protiv svih, 1:1:1), da joj se suparnik ne bi previše polakomio. Ovo balansiranje tri ili više velikih igrača nekada proizvodi period relativno stabilne ravnoteže koji takođe može da kao rezultat ima uglavnom mirno stanje u svetu, ne baš isto ali slično kao kad postoji samo jedan hegemon. Veliki su tada već naučili da se ne isplati izazivati drugu veliku silu jer je to isuviše skupo, pa to više ne rade otvoreno ili bar ne sa velikim ambicijima. Znaju se, bar približno, i sfera uticaja. Ko koju teritoriju smatra svojim lovištem, što takođe smanjuje potencijal za pogrešne procene. To tako može da potraje neko vreme, dok jedna od velikih sila previše ne oslabi, pa održavanje ravnoteže straha i moći prestaje da bude moguće u toj konfiguraciji uticajnih zemalja. Onda idemo u nove ciklus traženja nove ravnoteže ili stvaranja novog, jednog i jedinog hegemona.
Pa sad smo nekako pribižili stajališta. I ja mislim slično, već sam postovao o značaju stabilnosti u svetu. Stabilnost je dobra, mada ne mora da bude za sve države, ali za većinu da. Broj država koji su "garanti" tog proetka nije bitan, može da bude 1 (kao što su dosada bili SAD ili Rimsko carstvo, ali previše su oslabele pa više ne mogu to da budu), 2 (kao blokovska podela u hladnom ratu, po menei najstabilniji period, barem u Evropi) ili što kažeš 3, 4, itd. U srednjem veku u Evropsi se obično težilo trima silama čak su i međusobni ugovorili bili u tom pravcu (primer Rusija, Otomansko Carstvo, Austrougarska, manjele su se sile upadali su i druge )
Meni lično deluje da današnji svet ide ponovo ka dvoblokovskoj podeli. Na jednoj strani SAD, Japan, EU, itd., a na drugoj Kina, Indija Rusija tj BRIKS.
 
Hegemon jeste okupirao nakon Drugog Svetskog rata, i to deo naše zemlje, vodio je hibridni rat baš protiv naše zemlje, i dan danas tamo ima bazu!
Koja je to zemlja bila okupirana sovjetskom vojskom nakon rata i priključena Sovjetskom Savezu?
Sovjetska vojska je oslobađa teritorije koje su zauzeli nacisti, i nijedna država nije okupirana ili priključena Sovjetskom savezu probližno van granica nekadašnje Ruske Imperije.
Sve države istočnog bloka su bile nezavisne, a istok problema nisu ruski tenkovi koji su ih oslobodili od nacizma, već ideologija komunizma koju su nezavisne zemlje istočnnog bloka samostalno razvijale.

Događaji koji su zahvatili članice Varšavskog pakta krajem prošlog veka su se desili i u Rusiji. Dakle u pitanju je smena jednog sistema, koja se u Ist. Evropi uopšte ne bi desila da je taj blok bio nešto poput ZND-a i ODKB-a danas, i koja zbog načina na koji je sprovela i naglog prekida koji se desio nije donela ništa dobro pre svega samoj Rusiji, a neće doneti ništa dobro ni Rimuniji, Bugarskoj, Poljskoj, Nemačkoj i baltičkim zemljama jer je pad istočnog bloka iskorišćen za stvaranje solidne baze antiruske histerije.
Tražili su bugari priključenje SSSR, ovi ih odbili.

Ali da neko ko je rođen na teritoriji Srbije/SFRJ piše kako zapadni hegemon nije osvajao posle rata je novi nivo ludila.
 
Hegemon koji nikoga teritorijalno u Evropi nije osvajao nakon WW2, dok je deo istočne Evrope jedva čekao da se oslobodi naleta ruskih tenkova i uticaja koji su sa sobom dodatno nosili.

Zašto bi taj hegemon - Amerika - Evropu osvajao još jednom kad ju je već osvojio i onda tamo ostao? Američka vojska je u drugom svetskom ratu ušla u Evropu, oterala potencijalnog globalnog takmaca - Nacističku Nemačku - i zatim u Evropi trajno ostala da bi obezbedila da Nemačka više ne postane opasnost, da kontroliše šta se dešava u Evropi (da je obnovi zbog Ruske pretnje, ali ne previše), i pre svega da bude spremna i blizu da ratuje protiv SSSR-a. Zatim je kontrolisala Evropu kroz kredite za obnovu i investicije. Koliko su tesno ostali vezani, i zašto, vidi se upravo sada. Odmah posle kraja rata neprijateljstvo prema SSSR-u i komunizmu se vratilo još jače nego pre rata. Izgledalo je da je samo pitanje dana kad će početi nuklearni rat. Pa pošto Američka vojska, spremajući se za novi rat, sada protiv Rusa, NIJE napustila teritoriju koju je tokom rata pokrila u Evropi, niti se demobilisala kao što je običaj posle ratova, nije ni Ruska vojska htela da izgubi vojni bafer prema vrlo izglednom i skoro sigurnom napadaču. Nije to tako jednostrano agresivno kao što predstavljaš. Ideju da se Komunizam MORA uništiti na svaki nači, vojno ako ne može drugačije, je bila sama po sebi razumljiva svima na zapadu u to vreme. I sad su Rusi u takvim okolnostima, gde zapad obećava da će ih sigurno uništiti jer su "ideloški kancer", po tebi trebali prosto da se iz Nemačke vrate kući i tako bukvalno pozovu NATO pakt da im bez borbe dođe na granice, pa da onda na njih krene odatle!? (što je zapad najzad i uspeo, decnijama kasnije). Varšavski pakt je stvoren pre svega kao vojni bafer prema vrlo izglednom napadaču sa zapada, a tek je sekundarna bila ideološka komponenta.
 
Ruse treba pokoriti, a one koji odbijaju pokornost istrebiti.

To je ideologija zapada još od vremena Aleksandra Nevskog, pa preko Napoleona, Hitlera itd. Samo se metode i okolnosti menjaju.

Evo, Beki je to lepo demonstrirao svojim planovima za komadanje Rusije. Da je neko predlagao komadanje bilo koje druge države, verovatno bi mu post bio obrisan, a korisnik upozoren, što apsolutno podržavam, ali pošto je u pitanju Rusija, onda je dozvoljeno. 😉
 
Evo, Beki je to lepo demonstrirao svojim planovima za komadanje Rusije. Da je neko predlagao komadanje bilo koje druge države, verovatno bi mu post bio obrisan, a korisnik upozoren, što apsolutno podržavam, ali pošto je u pitanju Rusija, onda je dozvoljeno. 😉
Pa samo sledi ono što mu dostave i nalože. Sutra da EU i njene ovdašnje NVO hipotetički kažu da integritet i suverinitet Rusije moraju da se poštuju, i on bi pevao drugu pesmu.

Oni nemaju svoje ja, ne misle svojom glavom. A što se razmišljanja i rasuđivanja tiče, samo slušaju šta im drugi doture pa vrte to u krug. Meni je dosta otvorilo oči kad sam još pre godinu dana uočio da neki od ovih što glume veće Ukrajince od Ukrajinaca, ne znaju uopšte šta je bilo pre 1991. Pitanje je koliko znaju i o samoj Ukrajini. Da ih pita čovek npr. kako vide onu problematiku i dešavanja oko Bandere, oni bi pitali kakve veze ima Antonio Banderas sa Ukrajinom.

Ali njih baš briga, EU i NVO rekle i presudile tako i tako i to ima da se poštuje, spinuje i ponavlja dok ne dođe druga direktiva.
 
Poslednja izmena:
Мали оф, али ако је Беки заиста ангажован преко НВО зашто је онда преузео и улогу гласноговорника студената на форуму? То може бити не само злонамерно, већ и опасно.
 
Da ih pita čovek npr. kako vide onu problematiku i dešavanja oko Bandere, oni bi pitali kakve veze ima Antonio Banderas sa Ukrajinom.

Evo jedne fotografije iz 2010. godine iz Lavova, iz lične arhive:

IMG_0085.JPG
 
Evo jedne fotografije iz 2010. godine iz Lavova, iz lične arhive:

Pogledajte prilog 256567

Bandera je bio ukrajinski fašista koji je bio u nemačkom zarobljeništvu od jula 1941 godine do septembra 1944 ;

Gestapo ga je uhapsio i držali su ga u koncentracionom logoru do septembra 1944 te nije imao nikakvu kontrolu i komandu nad OUN-B i posledično Ukrajinskom ustaničkom armijom (UPA) tokom tog perioda.

Erih Koh, nacistički rajhkomesar Rajhkomesarijata Ukrajina je aktivno i na svaki način gledao da uništi OUN-B i UPA, smatrao je ukrajinske nacionaliste kao neprijatelje.

Poljska i Poljaci trebaju da negoduju zbog spomenika Banderi mnogo više nego Rusi, jer su se OUN-B i UPA dominantno bavili terorisanjem Poljskih civila u Voliniji i istočnoj Galiciji nego Ruskih civila u istočnoj Ukrajini.

Dakle, naš srpski ekvivalent bi bio da je Gestapo odmah u aprilu 1941. god uhapsio Dimitrija Ljotića i poslao ga u koncentracioni logor, Srpski dobrovoljački korpus (ljotićevci) kao takav se ne bi ni formirao nego bi bio u ilegali i istovremeno se borio protiv Nemaca, partizana i četnika.

Jasno je da Bandera nikad nije otišao dalje od toga da bude salonski ukrajinski fašista i priča koju protura Kremlj je prenaduvana i dovodi u zabludu.
 
Poslednja izmena:
Bandera je bio ukrajinski fašista koji je bio u nemačkom zarobljeništvu od jula 1941 godine do septembra 1944 ;

Gestapo ga je uhapsio i držali su ga u koncentracionom logoru do septembra 1944 te nije imao nikakvu kontrolu i komandu nad OUN-B i posledično Ukrajinskom ustaničkom armijom (UPA) tokom tog perioda.

Erih Koh, nacistički rajhkomesar Rajhkomesarijata Ukrajina je aktivno i na svaki način gledao da uništi OUN-B i UPA, smatrao je ukrajinske nacionaliste kao neprijatelje.

Poljska i Poljaci trebaju da negoduju zbog spomenika Banderi mnogo više nego Rusi, jer su se OUN-B i UPA dominantno bavili terorisanjem Poljskih civila u Voliniji i istočnoj Galiciji nego Ruskih civila u istočnoj Ukrajini.

Dakle, naš srpski ekvivalent bi bio da je Gestapo odmah u aprilu 1941. god uhapsio Dimitrija Ljotića i poslao ga u koncentracioni logor, Srpski dobrovoljački korpus (ljotićevci) kao takav se ne bi ni formirao nego bi bio u ilegali i istovremeno se borio protiv Nemaca, partizana i četnika.

Jasno je da Bandera nikad nije otišao dalje od toga da bude salonski ukrajinski fašista i priča koju protura Kremlj je prenaduvana i dovodi u zabludu.

Nebitni salonski ukrajinski fašista kome niču silni spomenici po zapadnoj Ukrajini?

OUN-B i UPA se nisu bavili samo terorisanjem Poljaka već su proizveli jedan od najjezivijih masakara u toku Drugog svetskog rata u Volinu.

To što su ga Nemci uhapsili ga ne lišava krivice za ono što su OUN-B i UPA radili tokom njegovog vođstva, a i kasnije pod vođstvom Šuheviča (koji isto ima spomenike u zapadnoj Ukrajini).

https://www.gis.huri.harvard.edu/king-dead
 
Why are the Irish so pro-Palestine?

Osim što nisu al ajd, papir trpi sve...

Ireland was the first European Union Member State to declare that a solution to the conflict in the Middle East had to be based on a fully sovereign State of Palestine, independent of and co-existing with Israel. That was in 1980, in a joint declaration by the Foreign Ministers of Ireland and Bahrain.

Since then, every Irish Government has given a high priority to the achievement of a “two state solution”, which is now the accepted goal of all international efforts. The Middle East Peace Process remains a key foreign policy priority for the Government. Along with our EU partners, Ireland supports all efforts to restart comprehensive negotiations for an overall peace agreement.
...

The people of Ireland have a deep and abiding interest in the situation of the Palestinian people and we have had a Representative Office in Ramallah since 2000
.
...

Why the Irish support Palestine
As the world scrambled to respond to Israel's deadly May 31 raid on a Gaza-bound flotilla, the first reaction came from an unlikely source: Ireland. On the morning of June 5, the MV Rachel Corrie, which had set sail from the east coast of Ireland in an attempt to breach the Gaza blockade, was intercepted by Israeli forces. The vessel's Irish passengers included Mairead Maguire, a Nobel Peace Prize laureate for her work to bring peace to Northern Ireland.
...


What’s behind Ireland’s support for Palestine?
A shared sense of struggle underpins a bond, and after the recent conflict, Dublin has made landmark diplomatic moves against Israel.
...


Ireland Urges Government to Recognize 'Palestine'
Irish lawmakers urged their government Wednesday to recognize “Palestine” as a state in a symbolic motion that sailed through parliament unopposed, reports AFP.
...


‘It’s part of our psyche’: why Ireland sides with ‘underdog’ Palestine
Ireland is seen as an outlier in the EU – but its sympathy for the suffering in Gaza is rooted in its own history
...

Ireland condemns Israel’s ‘de facto annexation’ of Palestine

The Irish parliament has passed a motion condemning the “de facto annexation” of Palestinian land by Israeli authorities. The motion, tabled by the opposition Sinn Fein party, passed on Wednesday after receiving cross-party support.
...


Ireland files a declaration of intervention in the proceedings under Article 63 of the Statute – Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide in the Gaza Strip (South Africa v. Israel) – Press release
...

Senators have agreed to recognize Palestine as an independent state

...

Appointment of first full ambassador from Palestine approved by Government

...

Ambassador's Message

It's an honour to represent the State Palestine in Ireland, promoting the rich and diverse culture of the Palestinian people while strengthening our close ties with Ireland at government level and with the Irish people.


 
I na papiru i po diplomatskim izjavama mi smo veliki prijatelji sa Izraelom pa u realnosti većina u Srbiji ne može da smisli Izrael.

Ovi pajseri u Irskoj cherrypick-ovali 20ak Iraca koji imaju deluzije i podržavaju ove pa od toga izgovnali priču da su Irci generalno veliki prijatelji i podržavaoci Palestine.
 
Šta se na kraju desilo sa našom toliko izvikanom inicijativom "Otvoreni Balkan", što je trebalo da bude neka ekonomska integracija tržišta zemalja zapadnog Balkana? Priča je bila, kad već nikako da uđemo u EU, da mi sami krenemo sa ekonomskom integracijom unapred, trebaju nam radnici, itd. Makedonija, Albanija, Srbija.

Tiho preminula i tajno sahranjena?

 
Šta se na kraju desilo sa našom toliko izvikanom inicijativom "Otvoreni Balkan", što je trebalo da bude neka ekonomska integracija tržišta zemalja zapadnog Balkana? Priča je bila, kad već nikako da uđemo u EU, da mi sami krenemo sa ekonomskom integracijom unapred, trebaju nam radnici, itd. Makedonija, Albanija, Srbija.

Tiho preminula i tajno sahranjena?


Ostalo je mrtvo slovo na papiru, zato što je Srbija pokušala da predvodi taj proces, ali su određene susedne države i pseudodržave videle to kao još jednu velikosrpsku hegemonsku inicijativu.
 
,, ... ali su određene susedne države i pseudodržave videle to kao još jednu velikosrpsku hegemonsku inicijativu... ,,

Jok, to je prost ,,genetski usadjen ,, refleks straha.
Steže im se dupe pri potsecanju na Dušana tj. nj carstvo 🤣
 
Šteta, to je bila dobra ideja. Ionako nam sada već autobuse voze neki iz Šri Lanke, Pakistana ili ko zna odakle. Makedonca bi bar mogao da pitaš "kuda ide ovaj naš zajednički autobus?". Ovako kao da vozi AI. Niti on zna gde je i šta radi, niti je sa njim moguće komunicirati o bilo čemu. Kad dođe Maskova veštačka inteligencija umesto njega, neće biti velike razlike. A izgleda da u EU ionako nećemo ući. Sad to više nije samo pitanje Kosova. Sukob EU i Rusije će biti trajan, a ko ovde ponovo želi da ide u rat ili da makar plaća da ga vode drugi, i to dok EU troši milijarde evra koje bukvalno baca kroz prozor umesto da ih daje za razvoj novih članica, kao ranije? Pa neka vrsta regionalne ekonomske integracije itekako ima smisla za sve u regionu, a ne samo za nas. Primer:

"Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i lideri nordijskih zemalja izjavili su danas da su uvereni da će u decembru naći rešenje za finansiranje potreba Ukrajine tokom naredne dve godine korišćenjem zamrznute ruske imovine.
"Snažno podržavam ideju zajma za reparaciju. Iskreno smatram da je to jedini put koji treba slediti. I jako volim ideju da Rusija plati za štetu koju je izazvala i počinila u Ukrajini. Za mene nema alternative zajmu za reparaciju", rekla je danska premijerka Mete Fredriksen. "

"Evropska unija hoće da iskoristi deo ruske imovine da finansira novi zajam od 140 milijardi evra Ukrajini. Ideja je da se pozajmi ta suma od Euroklijer koji je baziran u Briselu, i da se ona onda pozajmi Ukrajini. Ukrajina će vratiti taj novac, samo ako joj Rusija plati ratne reparacije."

Tj Ukrajina neće NIKADA vratiti pare jer ne može. Pošto Rusija da plati "reparacije" neće nikada, naravno, i to znaju svi koji ovo pričaju. To su pare koje će biti uzete od zemalja članica, novih i starih. Tj treba da uđemo da bi trajno vodili tihi ili vrući rat, i plaćali tuđe dugove?
 
I kad sam već spomenuo vozače autobusa, bilo AI, bilo ove iz Šri Lanke.

Ogromni su politički potresi u EU i Americi nastali zbog migracija koje menjaju nacionalni profil i kulturu država koje uvoze radnu snagu. To je recimo Kralja Trampa dovelo na vlast. Treba da bude jasno da te migracije nisu neki slučajni politički hir, pogrešna politička procena nekog političara, recimo Angele Merkel koja je to dozvolila i podsticala. Ona to nije uradila slučajno. U pitanju je ozbiljan civilizacijski problem koji će pogoditi sve. Postepeni rast životnog standarda, tehnologije i složenosti proizvodne osnove na kojim počiva društvo, došao je u raskorak sa smanjenjem stope rađanja i starenja društva u razvijenim državama. Dve krive su se presekle, pa više nema dovoljno domaće radne snage da bi se bar održavao standard života sa ovom tehnološkom osnovom. Tako se elita koja upravlja našla pred nemogućim zadatkom:

- Ili će uvesti radnu snagu iz siromašnih zemalja koje zato imaju puno dece, što pokrenuti političke proteste
- Ili treba da pristanu na drastično smanjenje standarda, što će smanjiti potrebe za radnom snagom, što će takođe pokrenuti političke proteste
- Ili treba vrlo agresivno da podstiču daleko veću stopu rađenja. Problem je što je to teško izvesti u bitnijoj (potrebnoj) meri bez ponovnog zatvaranja žena u kuće i onemogućavanja da imaju karjeru i normalan, slobodan život. Dakle da stalno rađaju i bave se mnogobrojnom decom, kao ranije ili i sada u siromašnim zemljama. Ovo, sem što je surovo i nemoralno, bi takođe pokrenulo proteste i nestabilnost. A jedini odgovor na njih je vraćanje na neku strogo klerikalno-fašističku državu gde niko ne sme da se buni ni o čemu. Pa teško da je realno i to, da ne pričamo o etici ili mnogobrojnim ostalim negativnim aspektima takve organizacije društva.
- Ili da pokušaju da razviju i obrazuju ceo svet, pa da strani radnici više nisu "strano telo" u kulturnom smislu u razvijenim državama. Što je očigledno neostvarivo u kapitalističkom sistemu koji postoji samo zahvaljujući nejednakosti (zbog neophodnosti koncentracije kapitala i koncentracije prava na upravljanje). To mu je sama suština i razlog zašto uopšte funkcioniše. Pa ne može ni to.

Kako naterati ljude da imaju bitno više dece da ne bi morali da uvozimo radnu snagu?

Sumnjam da je to moguće, bar trenutno. Zajedno sa standardom ide i očekivanje ljudi da imaju znatno slobodno vreme, da ga provode u zabavi ili u ličnom usavršavanju. Ali ko će onda da rađa, čuva, uči, i decenijama formira karakter mnogobrojne decu? Možda država? Međutim to verovatno vodi ka "Vrlom Novom Svetu" Oldosa Hakslija, pa ni to nije baš poželjno.

Da budem iskren jedino iole moguće rešenje koje vidim su AI i roboti. Ako oni preuzmu dobar deo manuelnih, teških i dosadnih poslova, smanjiće se potreba za ljudskom radnom snagom koje zbog manje rađanja ima sve manje. Pa se tek onda ne moraju uvoziti radnici iz inostranstava. Jer problem nije samo u malim platama, pa da ZATO nema radnika za loše poslove, nego tih radnika nema zato nema LJUDI (za zahteve ovako složene tehnološke osnove), pa ZATO ne može biti ni radnika. Nedostatak ljudi se samo prvo manifestuje u manjku radnika kod najgorih poslova. To je samo prvi indikator opšteg civilizacijskog problema, lakmusov test ili kanarinac u rudniku.
 
Vrh