Ja generalno jesam za pravo naroda na samoopredeljenje ali sam već pisao da je to načelo istog ranga i suprotstavljeno sa pravom međ. priznatih država na očuvanje teritorijalnog integriteta i politicke nezavisnosti... Čemu dati primat i kad, nije međunarodnopravno reseno pitanje.
Rešeno je.
Ako imaš dovoljno sile, ako si bitan = za tebe važi princip poštovanja granica.
Ako nemaš dovoljno sile i ne radiš šta ti se kaže = za tebe važi princip samoopredeljenja, a može čak i bez tog principa da ti se otima međunarodno priznata teritorija.
Nema nijednog drugog univerzalnog principa osim principa sile. I tako je uvek bilo i jeste dok se ne uspostavi ravnoteža sile između velikih.
Dokle god je jedna strana dominantna ili jača = nema ravnoteže = nema nijednog drugog principa osim sile.
Kad postoji ravnoteža velikih = ne mogu silom da sprovedu svoje interese = okreću se međunarodnom pravu.
Pa tako:
- kad jedni napadnu evropsku državu (bez odluke SB UN, bez pozivanja na Povelju UN, bez da je ta država prethodno napala bilo koju drugu državu), vojno je nateraju da se povuče sa dela svoje međunarodno priznate teritorije, a onda svojima na toj teritoriji kažu ''
ae vi proglasite republiku i ja ću da te priznam'' = to je sve regularno, sve je ok, sve je u skladu sa svim jer njihovi mediji tako kažu.
- onda kad 20-tak godina kasnije drugi napadne takođe evropsku državu (isto bez odluke SB UN, bez pozivanja na Povelju UN, bez da je ta država prethodno napala bilo koju drugu državu), isto je vojno nateraju da se povuče sa dela svoje međunarodno priznate teritorije, isto svojima na toj teritoriji kažu ''
ae vi proglasite republiku i ja ću da te priznam'' = to je onda agresija, to onda ne može jer eto nisu oni koji to koji to rade, već neko drugi.
Pravo koje sami sebi daju drugima ne daju i misle da svet može tako da funkcioniše. Može... al' samo neko vreme.