U filmu "El Pepe: A Supreme Life" kaže Jose Emiru: od kapitalizma, mnogo je gora birokratija.
Kakav paradoks!
Kad se kaže kapitalizam u negativnom kontekstu, obično se misli na pervertiranu varijantu gde tajkuni imaju u vlasništvu celu državu preko korumpiranih političara, te na taj način izvlače monopolsku rentu od ostatka stanovništva.
Zapad je tu negde na putu, ili je već ušao u tu fazu - WallStreet i Silikonska dolina su novo plemstvo, strkture iz senke (ekonomski i zakamuflirani etnički partikuliteti) diktiraju ekonomske procese, elita se bogati, stanovništvo siromaši, društvo prihvata neshvatljive društvene procese (woke, lgbtq, trans, pedofilija itd) itd... U ovakvom sistemu, "kapital" je toksična kategorija. Bukvalno rak koji razara društvo. Enabler za sve ovo je "demokratija" - imaš zombirane mase, kontrolisane putem medija i popularne kulture, koje konstantno biraju između unapred pripremljenih kandidata samog establishment-a. Ovakvom "kapitalu" nisu dovoljna nacionalne granice, taj traži svetsku dominaciju, a tehnike su izazivanje ratova, revolucija, subverzije, diverzije, terorizam itd... stara priča, sve manje više poznato.
Onda imaš sasvim drugi koncept kapitalizma - gde država kontroliše tajkune i gde prosečan tajkun leže naveče u krevet nesiguran da će se ujutro probuditi sa parama koje je imao prethodno veče (ili sa glavom na ramenima).
Primer za to je Kina - demokratije nema, postoji plemstvo (partija) koja lepo živi od svog položaja, ali ne izvlači monopolsku rentu od stanovništva, imaš generalno porast životnog standarda u poslednjih 40 godina, neviđen u ljudskoj istoriji. Demokratije nema, sve je na komandu. Streljački stroj reguliše sve instance ispadanja iz koloseka propisanog od strane partije. Ne postoji tendencija globalne ekspanzije, širenja ratova i paljena vatri širom sveta radi dobiti elite. Oni preferiraju kredite i saradnju. Kupuju naklonost, gledaju da kooperacija sa drugim zemljama ipak ne bude 100% zero sum game u njihovu korist.
Kina je ekstreman primer, možeš joj naći 100 zamerki, ali ne možeš im zanemariti činjenicu da su 800 miliona ljudi izvukli iz siromaštva u prethodnih 40 godina. To je neviđeno u istoriji. Ne treba kod Kineza zanemariti ni 4000 godina civilizacije, ne specifičnosti njihove kulture, ni milion drugih stvari. Njihov case je teško replicirati, ne treba ni pokušavati. Takvi su kakvi su, za pozitivne stvari koje su uradili svaka čast, za negativne - pa to je njihov i samo njihov problem.
Dakle razlika između SAD i Kine je što u SAD tajkuni imaju državu u vlasništvu, a u Kini država (partija) ima u vlasništvu tajkune.
Šta hoću da kažem, pošto je tema kapitalizam.
Kapitalizam je kao vatra - i koristan i destruktivan. Zavisi koliko mu dozvoliš da se razmaše.
Ako je razuzdan, prirodno klizi ka pervertiranju i monopolizaciji. Ako mu nametneš okov da lični profit ne može da bude na uštrb opšteg interesa, može da bude značajan generator porasta životnog standarda.
Društvo ne treba da odbacuje kapitalizam. Društo mora da nađe efikasne načine da se kapitalizam kontroliše.
Kinezi to rade streljačkim strojem. Ok, vrlo efikasno sredstvo ako ti je društveno prihvatljivo. Njima jeste, drugim kulturama možda i nije.
Koji bi bio drugi mehanizam kontrole kapitala?
Vrlo prosto - visoki porezi. Deluje kontraintuitivno ali razmislite - visoki porezi sprečavaju tajkunizaciju sa jedne strane, a omogućavaju visok životni standard UKOLIKO država omogući kvalitetne servise za koje para ima, jer su porezi visoki. Danska je dobar primer. Plaćaju najveće poreze na svetu, a među najbogatijima su. Jedini pravi tajkun im je onaj iz Maerska ali sa njim se nekako nagode. Demokratija koliko toliko funkcioniše, imaju kvalitetne državne servise za koje je finansiranje obezbeđeno i zvanično su jedna od "najsrećnijih nacija" na svetu. Daleko da nema korupcije, da nema promašaja (zdravstveni sistem im je strašno loš, slušao sam horor priče od poznanika koji su bili žrtve istog) ali dobro... sistem šljaka.
Pretpostavljam da je slično u Norveškoj i Švedskoj.
I naravno, dobrim delom su, kao verni satrapi SAD, ostavljeni na miru - do prekjuče kad je pitanje Grenlanda aktuelizovala Trampova administracija.
Eto, to su neka moja razmišljanja.
- kapitalizam je dobar, samo ga drži pod kontrolom
- kontroliši ga ili putem metka ili putem visokih poreza (šta god pije vode u konkretnom slučaju)
- omogući kvalitetne državne servise da bi stanovništvo imalo kompenzaciju za visoke poreze koje plaća
- demokratija - ma to je joke kako god okreneš, bolje je ako je ima, ali i ako je nema, nije odlučujući faktor, sve dok se ovo gore poštuje.
- korupcija - što je manje ima, to je bolje, ali ni ona nije presudni faktor, sve dok su ispunjene prve tri tačke.