Šta je Distributizam, nisam za to čuo
Ekonomski model koji kombinuje elemente socijalizma i kapitalizma. I to tako da podstiče i promoviše razvijanje malih i srednje velikih privatnih preduzetništva, zanatlija i poljoprivrede a obeshrabruje koncentrisanje previše moći i kapitala na jednom ili malom broju mesta i krugovima ljudi.
Nije mnogo razvijan i modernizovan od kasnog 19. veka ali to je delimično i zato što moderni ekonomisti odbijaju da uče i predaju o njemu. Pogotovu od nastanka SSSRa kad je sve što nije kapitalizam postala dogma i jeres. Elem, Distributizam kada bi se modernizovao i prilagodio današnjem vremenu i uslovima mogao bi da nađe primenu u mnogim zemljama. Naravno, to sve treba posmatrati kao skalu (što mnogi ljudi danas i dalje nisu sposobni) sa varijabilnim i prilagodljivim parametrima. Znači ovo preuzimam, ovo ne, ovo implementiram u celosti, ovo samo malo, ovo nimalo... Ono, svako kroji po svojoj meri i potrebi.
Recimo, kao što ja mogu da se slažem sa kapitalističkom idejom da je u redu da postoje privatne kompanije BlackRock, Alfabet, Meta, Wonderful company, Amazon... Ali ne mogu da se složim da je normalno da one drže pola zapadnog sveta i da ucenjuju vlasti i države, i da čak i glume državu. I tu dolazi ona socijalistička strana i primesa koja kaže da moraju da postoje neka ograničenja i neki vidovi državnog intervencionizma, jer ne znam koji će nam andrak onda države ako će na kraju sve da se vrati na feudalizam i neku korpo-anarhiju. Za šta ja onda plaćam poreze i druge harače?
E tu bi Distributizam imao svoju ulogu kao balans i faktor obuzdavanja da neki privatni kapital ne naraste toliko mnogo i bahato da postane jači od države i društva, i da oni koji upravljaju (i kompanijama i državom) ne izgube dodir, kako sa društvom, tako i sa realnošću. Što je čest slučaj u današnjoj plutokratiji. Dakle podržava se mali i srednji privatni kapital, ali ne i to da privatnici budu moćniji od država i društva.
Na primer Skandinavske zemlje imaju ta kombinovanja kapitalističkih i socijalističkih uređenja i bile su neke od najboljih mesta za život dok ih nisu sistematski srozali divljim ilegalnim migrantima. Dakle oni ekonomiju ne posmatraju granično i fanatično kao izbor između striktno kapitalizma i striktno socijalizma, nego od oba kombinuju ono što valja i što im radi.
Nažalost, ljudi širom većeg dela sveta su već 150 godina učeni i indoktrinirani da su politička i ekonomska uređenja binarni prekidači (ili-ili), te da se na kraju sve svodi na to jesi li za ekstremni kapitalizam ili ekstremni socijalizam. A od nedavno i jesi li levičar ili desničar. Iako su te podele zapravo de facto zastarele i neprimenjive danas. Kao da ništa između krajnosti ne može da postoji (a postoji, čitava jedna Skandinavija, i to uspešna) i da ništa od njih ne može da se kombinuje. Distributizam bi tu mogao da bude zdrava priča i zlatna sredina, ali je pre toga neophodno da se ljudima izbiju granični plemenski načini razmišljanja i rezonovanja da sve mora da bude ili-ili.