Od predsedničkih izbora 2017. se osećam užasno. Bilo je jasno u kom pravcu ide država.
To je bila prelomna tačka. EU je tada digla ruke od iluzije o integracijama i dodala gas na kolonizaciju. Sada smo kao Čile pod Pinočeom.
I ja se tako osecam, jos od 2008.
Razmisljam o Huljinoj startegiji:
1. Vlast je najvaznija
2. Vlast se moze zadobiti izborima ili odlaganjem izbora i odustajanjem od izbora ili pobedom na istima
3. Ako se odluce za opciju 3. potrebni su ili glasaci koji su jeftini ili jako velika sredstva za kupovinu glasova i mnogo ljudi za organizaciju i pretnje.
4. Jeftini glasaci i kontrolori se mogu naci u Bosni i medju migrantima koji imaju drzavljanstvo. Sledi masovna imigracija iz ova dva izvora,
5. Glasovi native glasaca mogu se pojeftiniti obaranjm kupovne moci glasaca
6. Kupovna moc moze se oboriti povecanjem troskova ili inflacijom
7. Najlaksi nacin za ovo je pveliko poskupljivanje energenata
8. Energente uvozimo uglavnom iz Rusije. Odnosi sa Rusijom mogu da se pokvare tako da se u septembru gasni sporazum ne potpise
Ova startegija je dosta opasna. Jedino sto je u njoj sigurno je apsolutna spremnost bosanske ekipa da sledi svog zemljaka, makar usli u kriminal.
Treba imati u vidu da izbori i raspolozenej gradjana nisu bitni, tj skroz su nebitni dok Hulja moze da odrzava vlast.
U nedostatku pravila i zakona (u Srbiji zakon i pravo ne postoje), bitna je jedino sila, tj ko moze d anametne vlast.