Da meni je drago da kad vidim na stotine nasih radnike Energoprojekta i ostalih nasih gradjevinskih preduzeca u srcu Beograda na mestu na kojem je do pre godinu dana bila jedna obicna rupa u koju je malo ko zalazio, osim nas biciklista koji smo se tu vozili uz reku i udisali smradove. Svi su se izmenjali na vlasti od 2000, i svi su puno pricali a malo sta su dobro uradili za ovaj grad i zemlju, sada kada se doslo do kakvog takvog resenja i kada su se stvari pomerile sa mrtve tacke pocinje halabuka. Meni se isto slosilo kada su isti ovi koji govore o fantokama i rusenju, rusili i palili Narodnu skupstinu, objekat koji nije ilegalan, objekat koji ima dozvolu, tog famoznog petog oktobra, da li je neko od njih osudjen, da li su vracene sve umetnine?? Nisu. Da li ste tada izlazili na ulice i protestovali protiv rusenja i paljenja nase, drzavne, javne imovine, ne niste, nego ste rusili za pare stranih nalogodavaca. Ja ne opravdavam rusenje u 5 sati ujutru, nije ok sto je uradjeno na taj nacin, ali mi je drago sto je danas Savski amfiteatar svakim danom sve cistiji, i sto je svakim danom sve manje tih ruznih objekata. Prethodne vlasti su imale i vremena i sansu da taj prostor srede na neki drugi nacin, nista nisu preduzeli a sad kad je neko drugi poceo jedva su docekali da kritikuju. Sad kad je sve vec pocelo ne treba da se zaustavlja, jer je sve krenulo dobrim i zadovoljavajucim tempom. Za par godina taj deo grada ce biti epicentar mnogih desavanja u gradu, i vec do kraja godine imacemo napokon jednu lepu promenadu za koju se nadam da ce u buducnosti biti sredjena do mosta na Adi.