Pa pazi, ja evo uložio napor jednom, skupio punu kesu tegli i nekog stakla, teglio to u rukama i odvezao se prevozom do onog automata na Cvetnom trgu. A veruj mi, nije baš lako preći par km kroz Beograd i Beogradski javni prevoz sa punom kesom stakla, ako ne želiš da polomiš. Ili da pocepaš kesu. Ili da se rasečeš po nogama ako je gužva u autobusu. Došao do automata, ubacivao staklene ambalaže jednu po jednu, tako da me pola onih u kafiću gledalo kad god ovo tresne dole o pod i razbije se u 1000 komadića.
Naravno, automat štrokav, jer što bi ga iko brisao ili makar polio crevom povremeno... Because Srbija... Sve vezano za đubre mora automatski da bude i usvinjeno, jel tako? Kao što u Srbiji sve vezano za WC mora da bude prizor za povraćanje jelte...
Elem, dođem do dela gde treba da mi isplati kintu za tu ambalažu koju sam dovukao i ubacio.
Kaže automat da je ostao bez gotovine.
E tu sam i ja ostao bez motivacije da teglim kesu u rukama do stajališta, pa u prevoz, pa opet od Beograđanke do Cvetnog trga, samo da bih se ratosiljao tegli i flaša.