Druže malo pričaš napamet, osvrnuću se na nekoliko stvari.. vezano za uživanje benefita od zdravstvenog osiguranja, ugovora na određeno, kao i radne discipline u kontekstu privatnik vs javna služba..
U utorak kad sam pisao prethodni post dobio sam otkaz i to pola sata nakon što sam ga napisao, pred sam kraj radnog vremena. Zapravo nisu hteli da mi produže ugovor na određeno, što sam negde i predosećao, ali nije bilo nikakvih jasnih naznaka do u poslednji minut šta će uraditi, valjda kako bih do samog poslednjeg trenutka pružio svoj maksimum. Prosečan privatnik ili barem onaj kojeg spominjemo ovde u negativnom kontekstu bi se verovatno postavio isto prema svom radniku. Gledao bi da izvuče što više iz njega ili nje, ne mareći za bilo koji aspekt njegove ili njene ličnosti, porodični, zdravstveni..
Što se tiče samog posla, veoma sam se zalagao i predano radio. Predhodna tri meseca i pored smrtnog slučaja najbližeg člana uže porodice, rintao sam svaki dan, jurcao na posao da ne zakasnim ni minut, vezane prehlade sam pregurao bez jednog dana bolovanja, kao i većina iz moje kancelarije. Tamo sve dok ih bolest ne bi učinila invalidima zaposlenima ne pada na pamet da uzmu bolovanje, jer znaju da se na to najblaže rečeno blagonaklono ne gleda. Nije uvek bilo tako, ali pod ovim režimom je tako i važi samo za nas koji nismo od strane njih postavljeni ili dovedeni. Tako da nisi u pravu da zaposleni u državnoj službi tako nonšalantno koriste sve benefite socijalnog osiguranja. Ljudi decenijama zaposleni, pribojavaju se svakog opravdanog izostanka.
Pored toga što se bolovanja restriktivno koriste, zakašnjena se ne tolarišu ni minut, dok su pauze striktno pola sata. Radilo se prekovremeno, vikednima, a i radnim danima se često ostajalo posle pola 5. Nekoliko puta u naletu posla i do kasno uveče. Režimski postavljeni i njihovi poslušnici bi imali povećanja na osnovu radnog učinka, drugi, ma koliko decenija proveli u toj kompaniji, ne. Ni odmor se ne odobrava tako slobodno kako si zamislio u svom postu i pripisao javnoj službi..
Naveo si da se na određeno radi samo kod privatnika, što nije istina. U ovoj konkretnoj instituciji je bilo na stotine zaposlenih na određeno vreme, poput mene samog, uglavnom mladih ljudi. Ugovor mi nije produžen ne jer nisam savesno radio i pokazivao rezultate rada, to mi čak nisu ni formalno zamerili, već pohvalili, nego jer nisam njihov. Odbijao sam da se učlanim u režimski sindikat i pod plaštom ''racionalizacije'' posle više od godinu dana za mene nema više mesta, jer ne žele jednog takvog da uskoro pređe u status na neodređeno. Naveo bih i to da sam za platu nešto malo ispod prosečne za nivo cele Srbije, radio pod ugovorom srednjoškolske poslove, dok mi drugi stepen visokog obrazovanja stečen na Pravnom fakultetu univerziteta u Beogradu nije uvažen. To je ostavljeno u perspektivi, ako se dobro pokažem.
Što se tiče zarada i dalje je na snazi umanjenje od 10% za sve.
Vezano za odlaske iz ove konkretne institucije, tu si u pravu. Beže glavom bez obzira ko može. Prvenstveno iz IT sektora, ljudi masovno odlaze u bolje kompanije, i to ne samo jer je posao bolje plaćen, nego i jer su uslovi rada daleko bolji nego ovde. Ostaju samo oni koji moraju i to ne jer je ovamo u bilo kom smislu bolje, nego jer nemaju kud. Oni koji imaju preko 45, sa fakultetom gde će? Ko će da ih zaposli, koji privatnik? Rado bi otišli negde da rade u svojoj spremi da mogu..
Jedino što je ovde bilo dobro je hrana, koju su dobri, vredni i ljubazni zaposleni u restoranu kompanije pravili za preko 1000 zaposlenih, tako da zaista ni u čemu nismo oskudevali kad je o tome reč. Doduše, treba i tu famu razbiti, cene su bile vrlo ekonomske, konkuretne svim ovim restoranima koji spremaju gotova, kuvana jela.
Tako da eto, u jednoj rečenici - nije bilo ni za mene kredita, jer sam bio na određeno, nije bilo ni bolovanja, trebalo je da se dokazujem, nisam bio njihov, radio predano, radio za crkavicu i dobio sam oktaz. Šta je tu lepo ili bolje nego kod privatnika? Nema te razlike privatnik, javna služba, nego jesi li član partije-poslušnik-podanik ili ne. Nisi? Ćao, zdravo, brišemo te i ne osvrćemo se.