Čitav koncept privatnog održavanja zelenila je za naš sadašnji stepen razvoja neodrživ, ustvari čak neka vrsta prevare jer se kod kupaca stanova podstiču nerealna očekivanja. Investitoru stambenog bloka se isplati da on DODATNO održava čistoću i zelenilo sve dok ne proda većinu izgrađenog prostora jer to povećava cenu kvadrata, budući da to naivnim kupcima onda izgleda kao "elitni" blok sa visokim standardom života. Ali čim se izgrađeno proda, to više nije isplativo, pa prestaje da finansira zelenilo i čistoću. Onda to moraju da plaćaju stanari. Međutim prosečne finansijske mogućnosti stanara zavise od stepena razvoja države. Mi smo još siromašni, pa od toga nema ništa.
Ono što će se desiti je da će se napraviti stoga klasna segregacija prostora u gradu. Bogati, koji mogu da plaćaju ne samo svoj stan nego i dodatno održavanje čistoće i uređenosti čitavog bloka zgrada u kome žive, postepeno će se izdvojiti u MALE, dobro čuvane i ograđene zajednice. U ostatku novogradnji će se desiti da samo neki procenat stanara može sebi da priušti troškove održavanja čitavog bloka zgrada. Ali pošto je ostalima to skupo, a ne može samo deo stanara da plaća za sve, prestaće da plaćaju i oni koji sebi to mogu da priušte. Vremenom takav blok propada, bogati se iz njega sele da se pridruže drugim bogatim ljudima u njihovim MALIM blokovima, što onda ubrzava propadanje blokova iz kojih su se iselili jer se smanjuju prosečne finansijske mogućnosti stanara bloka. Vremenom velika naselja poput Beograda na vodi postaju prljavi geto i opšte ruglo, i zbog prevelike gustine naseljenosti, što zahteva posebno skupo održavanje, i zbog toga što kod nas još zadugo neće biti baš toliko imućnih osoba da bi, sem skupog stana, mogli da plaćaju i posebno kvaliteno održavanje čitavog spoljnog prostora u tako velikom bloku zgrada, sa puno onih koji prljaju i uništavaju, uprkos činjenici da stanara ima mnogo. To prosto nije naš nivo prosečnog bogatstva. Jedno što se u takvim uslovima može, je da država na sebe preuzme održavanje čistoće, zelenila i uređenosti, i da za to plaća onoliko kolike su trenutne finansijske mogućnosti grada. Dakle kao što je bilo i do sada. Ali to onda znači bitno niži nivo uređenosti, čistoće i održavanja zelenila u odnosu na ono što sada vidimo u novim blokovima.
Drugim rečima, ova divna, uređena, zelena i lepa nova naslje su prevara, Potemkinova sela. Nalik onim ogromnim nadrealnim posterima koji ograđuju gradilišta reklamirajući neki fantastični virtuelni svet porodične sreće i luksuza koji za ogromnu većinu ne postoji. Ti blokovi ni izbliza neće tako izgledati u budućnosti.