Pogledajte prilog 248640Pogledajte prilog 248641
@Hitachi
Drugar i ja smo ostavili par tragova po Gruziji, nažalost nemam više slika. Nalepnice, natpisi markerom i ostalo. Naravno i u razgovoru sa lokalcima, ali i sa drugim turistima s kojima smo se združili tokom putovanja po celoj zemlji.
U Gruziji su protesti nažalost dosta utihnuli. Mislio sam da ćemo daleko više od toga videti tokom dve nedelje, ali tek poslednje veče smo videli malo okupljanje na Trgu slobode u Tbilisiju, što je bilo baš razočaravajuće s obzirom da su imali jaku energiju na početku. Iako se bore protiv drugačijeg problema, kod njih su takođe mladi bili pokretač protesta i promena. Trenutno izgleda samo da im je parlament blokiran. Iz razgovora sa mladima se vidi da se oni bore za slobodu i za svoju budućnost, međutim kod njih je malo jača "propaganda" i želja da se okrenu ka Zapadu, odnosno da se otgrnu od ruske ruke.
Međutim, mislim da su oni u daleko većem problemu u pogledu održivosti protesta. Uprkos sukobima sa Rusima i uopšteno lošom istorijom sa Rusijom, odnosno Sovjetskim savezom, imaju previše Rusa i Ukrajinaca u svojoj državi. Svi, osim mladih, pričaju ruski, žive sa Rusima i pod jakim su uticajem. Svest o značaju promena zbog budućnosti svoje omladine izgleda kao da ne postoji, pa tako je i neizvesno da li će njihovi protesti uopšte postojati u narednih par meseci.
Ovo pišem zbog toga što u Srbiji imamo istorijske proteste. Nešto što traje skoro 10 meseci, uz uspone i padove, sada doživljava novu energiju, a svest ljudi o promenama je na najvišem nivou ikada. Baš sam juče gledao moje snimke sa dočeka biciklista u Beču i tek tada shvatio koliko je tu naroda bilo i koliko su ti trenuci istorijski. Svaki od ovih 10 meseci, a verujem i naredni meseci, su ispisali novu istorije Srbije. I toga treba već sad biti svestan i sa istom tom snagom i verom nastaviti.