Nismo nešto cvetali ni kada vlast držala vlast sa kartom za Evropu.
Tja... ako misliš na demokrate, pa svakako smo bili u većem usponu nego za vreme bolida 90ih i ovih bolida sada.
Najveći problem u Srbiji nije Vučić, već svrstavanje desnice i tradicionalnih vrednosti i ciljeva ,,radikalštinu'' i ,,ćacije''. Četvrtinu veka izgubimo u progresivštini.
Nekad se ljudi i sami svrstaju.
Evo par puta me opsedao lik koji svašta zna i interesantan je govornik ali je ponosni učenik male škole hipnoze Branimira Nestorovića, Dejana Lučića, Milana Vidojevića i sličnih.
I svaki razgovor započne sa tačkom da se on i njegovi slažu da SNS treba da leti i da robija. Usput se malo šalimo i radujemo najnovijim vestima na tu temu, te u Čačku nalupali pandure, te u Užicu ih nadmudrili, te u Valjevu rasturiše Ćaci jazbinu... Ali se posle par minuta demagogije i mentalne gimnastike završi konstatacijom da studenti ne znaju šta rade i ne znaju šta žele i da je na kraju rešenje za sve - turbo nacionalizam, unija sa Rusijom i povratak na prioritete, vrednosti i tradicije kakve su bile 90ih.
A mene smara to. S..e mi se čak od toga.
I od mentalnog invaliditeta mnogih Srba da utuve u lobanju da ne moraju na svaki ekstrem na jednoj strani da odgovaraju ekstremom na drugoj strani. I da se okanu plemenskog mentaliteta po kome je svaki neprijatelj našeg neprijatelja automatski naš prijatelj.
Tako da zadrti evropejci (danas) i levičari su samo jedan deo problema. Drugi deo su oni koji bi da me odvuku od njih (iako ja već jesam na distanci od te leve strane) a da me uvuku u svoju sektu i kalup.
I biće njesra i brlog u Srbiji dokle god je previše ljudi na ekstremnim suprotstavljenim krajevima. Dokle god dovoljan broj ljudi na obe strane malo ne smire doživljaj i ne fokusiraju se na prave i goruće probleme.