Svako od nas moze da smanji kupovinu robe od Maksija, Lidla i slicnih.
Ne moze da je ukine, ali moze da kupuje malo od njih.
Za to je vazna blizina pijace ili sopstveni izvor hrane.
Mozda je malo skuplje, ali borba zahteva zrtve.
Ja kuci imam bezvredan stari namestaj. Skoro da nista nisam dao korporacijama po tom pitanju, (Mada imam dva Ikeina stola)
Ova tastatura kojom kucam stoji na staroj skolskoj klupi iz inostranstva, na koju mi je majstor stavio novu plocu.
Nikada Big Mac, niakda KFC.
Kad bi mnogo ljudi radilo tako, korporacije bi otisle.
Jos je vaznije ne koristiti usluge masovne zabave.
Naravno, nikad znaci "skoro nikad".
Oni nas cine bednima.
Vecina pristaje da radi u takvim uslovima.
Mnogi i ne mogu drugacije.