Kao drugo, Evropski sud za ljudska prava je institucija Saveta Evrope, kojeg smo mi član i tamo su se uputili.
Tek bi "državi Srbiji" čitaj Žvali bile odrešene ruke da radi šta hoće da nam ta svojevrsna poslednja instanca u brojnim sudskim procesima, kad prođeš svu nepravdu domaćeg pravosuđa, ne naloži šta da radimo, kako da ispravimo nepravdu i koliko da platimo ljudima odštetu. Presude po kojima moramo da postupamo, da nas ne izbace odatle. Što bi bio težak poraz i potpuna izolacija, a predstavilo bi se kao pobeda suverenizma koju biste ruku pod ruku sa ćacijima mogli da proslavite.
Istina je da su ljudi ili grupacije u Evropi, kojima su kršena prava dobijali presude preko Strazbura, ali
Strazbur ne prihvata tvoj predmet dok ne dokažeš da je domaća vlast stvarno prekršila tvoja prava. Ako te u Srbiji za obično čukanje (saobraćajna nezgoda), tek posle 8 meseci pozovu na sud, a u Srbiji je legalno, koliko godina je potrebno da se sakupe dokazi da je vlast stvarno prekršila tvoja osnovna ljudska prava.
Ukratko Strazbur=ćorak.
I dobro je što ćutite jer i ja ne spominjem vaša četnička obeležja a viđao sam i ih po protestima. Pa kad budu prvi slobodni izbori glasaj za koga hoćeš al Savet Evrope sad još treba da nam bude bauk

odseliće se i još malo normalnih što je ostalo na taj zapad ka kome studenti putiju, opravdano kivni, da barem pokušaju da skrenu pažnju, jer na istoku nema svrhe ni da pokušavaju. Što svi studenti dobro znaju.
Zato što, osim NATO, ni jednu drugu regionalnu ili svetsku silu ne interesuje kako vodiš unutrašnju politiku prema svojim građanima. A kako NATO ima čoveka u Srbiji koji se lizao sa NATO političarima koje je čak i njihov rođeni narod odbacio i naterao da se povuku (Bler, Klinton), za njih je u Srbiji sve što radi vlast super. Ne treba se ložiti da je "zapadna podrška" krik po neke političke manjine, koja je tu da glumi pluralizam u međunarodnoj politici.
Ovde nije reč o EU a kamo sreće da smo vrednosno i po standardnu spremni kao jedna Norveška, Švajcarska ili Island pa bih vas prvi potapšao po ramenu da ne uđemo...
Tada se ne bi ni postavljalo pitanje litijuma, niti bilo koje druge nepravde, na koje vlasti trećerazrednih nacija pristaju, da bi opstali na vlasti. Svoje ja se dobija standradom i poštovanjem ljudskih prava na dugi rok a Savet Evrope je samo početni korak ka tome. Svodite Srbiju na zemlji pudlu Putina koji je i noćas ubio tuce dece i nikad za to neće odgovarati i to zovete suverenošću.
Evo šta se dešava kada neko odbaci Hrista ili Muhameda, ili bilo koju uobličenu životno-smislenu religiju. Počinje da tripuje da je Zapad Bog, a Putin đavo. U tom tripu, navodno, Rusija posle podpisivanjem Briselskog sporazuma 2013 nije ispala iz kruga 5 država sa najjačim uticajem na Srbiju posle kojih nekoliko mesta prazno, i navodno, nije ustupila to mesto Albaniji. Svetska sila je svetska sila, regionalna sila je regionalna sila, mikrodržava je mikrodržava, i na veću silu je jedina i samo jedina zdrava poluitika gledati na istu kao na elementarnu nepogodu. Norveška i Island su našli sebe kao deo arktičkog NATO bedema mnogo jačih NATO sila, i time otkupile pravo da vode unutrašnju politiku onakvu kakvu oni misle da je najbolja za njih. Švajcarska je "neutralna" perionica svog mogućeg belosvetskog prljavog novca... Državna suverenost velikih je od velikih sila, a malih oni ostaci koje su uspeli da izboksuju pod plaštom velikih.
Vezano za vrednost, ti nisi shvatio u toj tvojoj anegdoti o đedu od 90 ljeta i trandži, da je njihova vrednost izolacija i nezainteresovanost za druge. Za srpsku kulturu se njihov odnos prema starima smatra divljaštvom i nezahvalnošću roditeljima. Da ne kažem da je jedno i drugo dobro ili loše, čisto da kažem da je različito. Ono što mnogi ne znaju ložeći se na marketnig kako Putina, tako i Zapada, i na Istoku su porodični odnosi duboko uništeni u odnosu na balkanski (po meni zdrav) pogled na porodicu. Određene kulturno/društvene promene su moguće, možda će za 100 godina porodica u Srbiji biti raspad, a u Danskoj i Holandiji svetinja. Ali to su višegeneracijski uticaji. Ako ostanu u blokadama, i pruži im se kvalitetna podrška, ovi studenti Mladosrbi mogu da budu isto što i Mladoturci nakon propasti Osmanskog carstva. I opet to neće biti ni Norveška, ni Švajcarska već nešto treće, sa kontinuitetom nekih drugih autentičnih elemenata (srpska kreativnost i gostoljubivost recimo).
Ja cak mislim da se ne radi ni o tome vec o pokusaju ove grupe fizicki i mentalno spremnih studenata da samo sada podignu stvari na visi nivo i krenu u jos veci poduhvat, time dizuci svest o desavanjima o Srbiji.
Verujem da je Moskva tamo gde je Strazbur, da bi isli u Moskvu prvo. Jbg, do Moskve moras da zaobilazis Ukrajinu, duplo je dalje, losija biciklisticka infrastruktura do tamo, gora klima...
Kako su mi zanimljivi ovi koji se tripuju: Evropa = sve super za bicikliste. Rusija+Belorusija= sranje za bicikliste. Nas par forumaša smo stvarno živeli ili živimo tamo, da sa punim pravom i pravo u oči mogu reći da je to baljezganje.
0) Takve kolone biciklista se po saobraćajnim propisima nikada i nigde ne kreću biciklističkim stazama i bez obavezne pratnje. Pratnja ne mora da bude uvek policijska, ali postoje strogi propisi vezano za nepolicijsku pratnju. Za druge uesnike u saobraćaju se prema organizovanoj grupi biciklista postupa kao prema koloni.
1) Belorusija je tek pre nekih 25 godina počela da pravi biciklističlke staze, ali je do sada prestigla prosek Evrope. Iza sebe je ostavila po tome Balkan, Južnu Evropu, i većinu bivših komunističkih članica Evropske unije. I sve to bez IPARD evropskih projekata.
2) Bisiklistička udruženja bez ijednog protesta "Kritična masa" zajedno sa novinarima i univerzitetom diktiraju (zato se sistem zove diktatura) izmene zakona, izmene urbanističkih planova, planova detaljne regulacije, poslovni subjekti im grade parkirališta, koja postaju standard za svaki novi i rekonstruisani objekat, železnice parkirališta na železničkim stanicama... Ali zato, Evrokomisija je oduševljena demokratijom u Srbiji preko protesta Kritična masa, sa ukupnim rezultatom maltene ništa da se taj vid saobraćaja učini za početak makar bezbednim. Da, tu postoje određene mine preko uticaja policije, ali ne toliko da se duboko podkopa.
3) Jednopartijski parlament, ali sa u ponudi ukupno jednom razvijenom biciklističkom strategijom/programom. Srbija, višepartijski sistem sa 0 (slovima nula) dobro razvijenih biciklističkih strategija. Čak i u ZLF od samog osnivanja istog je postojao otpor prema tome (prisustvovao sam nekim od prvih sastanaka NDMBGD, znam o čemu pričam.
4) U Moskvi nisam bio od 2008. do 2025. Tada 2008. mi je bio utisak: "Saobraćaj metroom super, čim izađeš na ulicu sranje". Godine 2025. svu onu teoriju "Zelenog transporta" tamo vidim u praksi. Maltene nije bilo žutih traka, sada svaki bulvar. Nije bilo biciklista, sada mnogo staza sa umerenim korišćenjem, ali postoji neki trend. Vazduh definitivno daleko bolji za disanje nego u Beogradu. Metro se raširio, prigradske železnice jako unapredile. Neki ranije zaparkirani trgovi postali pravi gradski trgovi. Ono što je zadivljujuće, toliko ogroman grad sa toliko pored svega i imigranata deluje bezbedno!
Odnosno, što pre sami sebi priznate da po javnoj upravi i uređenju nisu štala Evrope ni Zapad ni Istok nego mi, i niko nije zainteresovan za naš red osim nas samih, to će se pre početi stvarati programi i realna politička sila da se nešto po tom pitanju uradi.