Cenim da isuviše romantično gledaš na stvari... Ne kažem ja da ja neću moći da obrazujem i vaspitam svoju decu, to nije problem uopšte (mada neće biti nikakvi specijalno dobri đaci), ali od moje dece ne mogu da očekujem istu motivaciju i disciplinu koju sam ja imao. Ne mogu od njih da očekujem da grizu jednako kao ja i da iskoriste to što imaju da naprave x100 onoga što sam ja uspeo iako bi to njima sa ovom startnom pozicijom bilo daleko lakše da urade nego meni. Ne mogu to da očekujem, jer vrv ni ja ne bi bio ovakav kakav sam da su moji roditelji meni mogli da priušte sve što sam želeo tada. Jednostavno se uljuljkaš. Kao što ni prosečno dete iz Beograda neće nikada biti jednako dobar student kao prosečno dete iz unutrašnjosti, jer je uljuljkano, a dete iz unutrašnosti zna na šta se vraća ako ne napravi rezultate.
Nije to nikakvo robovanje parama već samo jedan pragmatičan pogled na svet.
				
			Nije to nikakvo robovanje parama već samo jedan pragmatičan pogled na svet.
 
		